(Bejrut) – Tokom 2015. godine, na stotine hiljada tražilaca azila prolazilo je kroz značajne poteškoće slijedeći ključni tranzitni pravac na Zapadnom Balkanu, navodi Human Rights Watch danas u svom Svjetskom izvještaju za 2016.
Problemi duž tog pravca u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Makedoniji na koje su nailazili tražioci azila i migranti su, između ostalih, sporost postupka registracije i neadekvatni uslovi prijema, dodatno pogoršani uzastopnim zatvaranjem granica. Vlade zemalja Zapadnog Balkana trebale bi se usmjeriti na unapređivanje zaštite ljudskih prava, uključujući i prava za tražioce azila, kažu iz agencije Human Rights Watch.
“Vlade zemalja Zapadnog Balkana koje streme ka članstvu u Evropskoj uniji trebaju poboljšati način na koji ispunjavaju svoje obaveze po pitanju ljudskih prava,” izjavila je Lydia Gall, istraživačica za Zapadni Balkan i Istočnu Evropu pri organizaciji Human Rights Watch. “To obuhvaća djelotvornu odgovornost za ratne zločine, borbu protiv diskriminacije nad manjinama i osiguravanje pristupa zaštiti tražiocima azila i migrantima, kao i čovječno postupanje s njima.”
U 26. izdanju svog Svjetskog izvještaja za 2016, na 659 stranica, organizacija Human Rights Watch pruža pregled prakse po pitanju ljudskih prava u preko 90 zemalja. U svom uvodniku, izvršni direktor Kenneth Roth kaže da su širenje terorističkih napada van Bliskog Istoka i veliki priliv izbjeglica izazvani progonom i sukobima doveli mnoge vlade do toga da počinju vršiti kresanja u domenu prava, u pogrešno usmjerenim pokušajima da zaštite svoju sigurnost. Istovremeno, autoritarne vlade širom svijeta, u strahu od mirnog neslaganja koje se često pojačava putem društvenih medija, otpočele su najintenzivniju akciju razbijanja nezavisnih grupa u novije vrijeme.
Human Rights Watch dokumentirao je tokom 2015. godine zabrinutosti po pitanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu za poglavlje Svjetskog izvještaja za 2016. godinu. Zabrinutosti u Hrvatskoj i posljedice evropske izbjegličke krize duž pravca koji vodi Zapadnim Balkanom uključeni su u poglavlje o Evropskoj Uniji.
Ostala pitanja vezana za ljudska prava na Zapadnom Balkanu uključuju ograničeno procesuiranje ratnih zločina koji su se dešavali tokom raspada Jugoslavije na domaćim sudovima, neprijateljsku klimu za medije, upornu diskriminaciju nad Romima, te maltretiranje i zastrašivanje LGBT lica i grupacija.
Odgovornost za ratne zločine na domaćim sudovima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu bila je ograničena. Tužioci za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i Srbiji nemaju dovoljno raspoloživih sredstava niti dostatnih kapaciteta za rad na tim predmetima. Iako je parlament Kosova konačno usvojio zakon kojim se uspostavlja specijalni sud za suđenja u predmetima teških zločina tokom i nakon rata iz 1999, taj sud još uvijek nije operativan zbog kašnjenja u zaključivanju sporazuma sa Holandijom kao njegovom zemljom-domaćinom.
Dvadeset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini, ta zemlja još uvijek je podijeljena i pogođena političkom sklerozom. Nije ostvaren nikakav napredak u provedbi dviju presuda Evropskog suda za ljudska prava, jedne iz 2009. i jedne iz 2013. godine, u kojima se od Bosne i Hercegovine zahtijeva da izvrši izmjene svog diskriminacijskog ustava, kojim se pripadnici manjinskih grupa lišavaju prava da se kandidiraju za visoke političke funkcije.
Diskriminacija nad Romima po pitanju pristupa zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu još uvijek je prisutna, a Romi su i dalje pod udarom prisilnih i samovoljnih deložacija iz stambenih prostora. Napredak u provedbi strategija na Kosovu usmjerenih na integraciju Roma, Aškalija i Egipćana kao manjinskih grupa, te na pomoć licima primoranim na povratak u tu zemlju iz Zapadne Evrope, bio je ograničen. LGBT grupacije u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu i dalje su se suočavale s maltretiranjem i zastrašivanjem.
