Skip to main content
Muškarac sa kćerkom, koje je hrvatska policija, kako navode, 11 puta prisilno vratila natrag u Bosnu i Hercegovinu, nose 10-mjesečnu bebu u kolicima kroz šumu u blizini hrvatske granice, januar 2021. © 2021 Alessio Mamo / Guardian / eyevine
  • Hrvatska policija redovno, a često i nasilno vraća izbjeglice, tražitelje azila i migrante u Bosnu i Hercegovinu ne razmatrajući njihove zahtjeve za azilom ili potrebe za zaštitom.
  • Prisilna vraćanja su već dugo standardna operativna procedura hrvatske granične policije, no vlada RH odvraća pažnju institucija EU sa ovog pitanja, obmanjujući ih ispraznim obećanjima.
  • Hrvatska treba odmah prestati sa kolektivnim protjerivanjima. Evropska komisija treba tražiti konkretne i provjerljive informacije o koracima koje je država poduzela u pravcu istraživanja kršenja.

(Brisel) – Hrvatska policija redovno, a često i nasilno vraća izbjeglice, tražitelje azila i migrante u Bosnu i Hercegovinu ne razmatrajući njihove zahtjeve za azilom ili potrebe za zaštitom, navodi Human Rights Watch u izvještaju koji je objavljen danas.

Izvještaj od 94 stranica, pod nazivom “Kao da smo obične životinje: Prisilno vraćanje iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu onih koji traže zaštitu,” konstatuje da hrvatske vlasti provode mjere prisilnog vraćanja kojeg nisu pošteđena ni djeca bez pratnje ni porodice s malom djecom. Ova se praksa nastavlja uprkos službenom negiranju, tobožnjim naporima u pravcu praćenja i ponovljenim ali nikad ispunjenim obavezama poštivanja prava na traženje azila i drugih standarda ljudskih prava. Granična policija često prisvaja novac, oduzima ili uništava telefone, lične dokumente i druge lične stvari, a djecu i odrasle izlaže ponižavajućem i degradirajućem tretmanu, ponekad na izrazito rasistički način.

“Prisilno vraćanje je već dugo standardna operativna procedura hrvatske granične policije, a vlada RH odvraća pažnju institucija EU sa ovog pitanja, obmanjujući ih ispraznim obećanjima”, kaže Michael Garcia Bochenek, viši savjetnik za dječja prava u Human Rights Watchu i autor izvještaja. „Ovim gnusnim kršenjima – i službenom licemjerju koje ga omogućava – treba stati u kraj.”

Human Rights Watch je razgovarao sa više od 100 ljudi, među kojima više od 20 djece bez pratnje i dvadesetak roditelja koji putuju sa malom djecom, koji opisuju često brutalna prisilna vraćanja, od kojih neka iz aprila 2023. Neki navode da ih je hrvatska policija prisilno vraćala desetak puta, konstantno ignorirajući njihove zahtjeve za azilom.

Hrvatske vlasti se gotovo uvijek ograđuju od odgovornost za prisilna vraćanja, a hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova nije odgovorilo na poziv Human Rights Watcha za sastankom niti je željelo komentirati nalaze.

Hrvatska, članica Evropske unije na vanjskoj granici Unije, u januaru 2023. pridružila se Schengenskom prostoru, zemljama koje općenito dopuštaju slobodno putovanje bez graničnih provjera. U mjesecima prije donošenja ove odluke, činilo se da granična policija prisilno vraća sve manje ljudi i da rjeđe poseže za nekim od nekih svojih najnasilnijih praksi. Ipak, do marta su se, kako HRW navodi, vratili praksama prisilnog vraćanja širih razmjera.

Između januara 2020. i decembra 2022. Dansko vijeće za izbjeglice zabilježilo je gotovo 30.000 prisilnih povrataka. Otprilike 13 posto prisilno vraćenih lica u 2022. činila su djeca, sama ili sa porodicama. Najčešća zemlja porijekla bila je Afganistan.

Prilikom prisilnog vraćanja, hrvatska policija obično ne prebacuje ljude vlastima Bosne i Hercegovine na redovne granične prijelaze. Umjesto toga, prevoze ih na druga mjesta duž granice, tjerajući ih da pređu na drugu stranu. Prema svjedočenjima ljudi, morali su gaziti preko rijeka ili potoka, penjati se preko stijena ili se probijati kroz gustu šumu, često noću i bez ikakve predstave o tome kako doći do najbližeg grada.

Sistem azila u Bosni i Hercegovini je neučinkovit, što znači da za većinu ljudi koji traže međunarodnu zaštitu to nije opcija. Prema navodima visokog komesara UN-a za izbjeglice (UNHCR), samo pet osoba je dobilo status izbjeglice 2021. godine, što je povećanje u odnosu na jednu osobu kojoj je taj status dodijeljen 2020. i tri osobe koje su status dobile 2019. godine.

U drugoj polovini 2022. godine, kada je zahtjev Hrvatske za pridruživanje Schengenskom prostoru bio u završnoj fazi razmatranja u EU, hrvatska policija je češće pribjegavala alternativnoj taktici izdavanja naloga za protjerivanje po kratkom postupku, pri čemu također nisu razmatrane potrebe zaštite niti se nudila zaštita u skladu sa zakonom. Do kraja marta 2023. ova praksa je napuštena.

U martu i aprilu hrvatska policija je prebacila nekoliko stotina osoba u Bosnu i Hercegovinu temeljem „sporazuma o readmisiji“, naglašavajući da će se readmisije nastaviti. Readmisija je formalni postupak koji se provodi na redovnim graničnim prelazima, ali readmisije iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu ne uzimaju u obzir potrebe za zaštitom i ne omogućuju kritičnu zaštitu kroz redovni zakonski postupak, uključujući pravo na žalbu. Ove readmisije su praktično masovna protjerivanja po kratkom postupku, navodi Human Rights Watch.

Austrija, Italija i Slovenija također koriste svoje sporazume o readmisiji na gotovo isti način, međusobno i sa Hrvatskom, što znači da čak i ako ljudi stignu do Slovenije ili neke druge zemlje Evropske unije, mogli bi biti vraćeni u svaku od zemalja kroz koju su prošli na svojim putovanjima kroz Evropu. Readmisije iz Austrije, Italije i Slovenije su trenutno obustavljene, ali talijanska vlada je najavila da će nastaviti sa readmisijama u Sloveniju čim to bude moguće.

Evropska unija je dala značajna sredstva za hrvatsko upravljanje granicom, ali je propustila konstruktivno osigurati da hrvatske prakse budu u skladu sa međunarodnim standardima o ljudskim pravima i zakonima EU-a. Mehanizam nadzora granica koji finansira EU uspostavljen je 2021. ali nije neovisan u svom radu.

Hrvatska mjerama prisilnog vraćanja krši međunarodne zabrane mučenja i drugog zlostavljanja, kolektivnog protjerivanja i vraćanja u mjesta u kojima su osobe izložene riziku od mučenja, poznatim kao zabrana prisilnog vraćanja (refoulement). Prisilnim vraćanjem djece krši standarde dječijih prava.

Kako navodi Human Rights Watch, Hrvatska bi trebala odmah prekinuti prisilna vraćanja i druga kolektivna protjerivanja u Bosnu i Hercegovinu. Ostale zemlje Evropske unije, uključujući Italiju i Sloveniju, ne bi trebale vraćati ljude u Hrvatsku dok hrvatske vlasti ne prestanu sa kolektivnim protjerivanjima i dok ne osiguraju poštivanje prava na traženje azila.

Evropska komisija bi trebala zahtijevati od hrvatskih vlasti da prekinu prisilno vraćati ljude i činiti druga kršenja ljudskih prava na granici i da dostave konkretne i provjerljive informacije o koracima koje su poduzeli da istraže slučajeve kršenja ljudskih prava migranata, tražitelja azila i izbjeglica.

„Prisilna vraćanja ne bi trebala biti uobičajena radnja“, kaže Bochenek. „Institucije EU moraju odlučno djelovati kako bi pozvale Hrvatsku na odgovornost za ova redovna kršenja prava EU i međunarodnih normi.“


Izabrane izjave:

„Došla je policija. Natjerali su nas da skinemo odjeću. Uzeli su nam telefone. Pretresli su nas. Rekli smo da želimo tražiti azil u Hrvatskoj. Kazali smo da nam treba liječnička pomoć. Rekli su nam da idemo. Deportirali su nas ne obazirući se na našu situaciju. Ovo nam se događa već peti put.“
Stephanie M., 35-godišnja Kemerunka, intervju iz maja 2022.

Kako navodi Firooz D, 15-godišnjak iz Afganistana, u aprilu 2023. godine hrvatska policija je njega i još jednog 15-godišnjaka izudarala nogama, uzela mu 500 eura i sve stvari iz ruksaka, a zatim ga prisilno vratila u Bosnu i Hercegovinu. „Rekli su da će nas, ako nas opet uhvate, stvarno pretući.“

Rozad N. (17) navodi da mu je, prvi put kada je sa porodicom ušao u Hrvatsku, policajac uzeo telefon i stavio ga u svoj džep. „Iznenadio sam se. Šta to radite?“, pitao sam. „To je moj telefon. Kazao je: Oh, bio je tvoj. Sada je moj. Nisam shvaćao šta se događa. Počeo sam vikati, a onda me je istukao.“ Pri kasnijim pokušajima ulaska u Hrvatsku redovno je viđao kako policija uzima telefone. „Natjeraju te da otključaš telefon, pa odu na mape da vide šta smo označili. Provjeravaju fotografije. Gledaju ima li grupnih razgovora. Žele vidjeti jeste li imali neki kontakta s krijumčarima. A ako im se svidi telefon, natjeraju vas da unesete šifru kako bi ga mogli vratiti tvorničke postavke i zadrže ga.“
Rozad N, 17-godišnji Iračanin, intervju iz novembra 2021.

„Zašto se tako ponašaju prema nama? Nije u redu. Nemojte nas vraćati. Nemojte nas ovako mrcvariti. Sada nemam novca. Nemam hrane. Kako da preživim? Sinoć se jedan čovjek htio ubiti.”
Emmanuel J, 25-godišnjak iz Gane, u razgovoru za Human Rights Watch u maju 2022., dan nakon što je prisilno vraćen iz Hrvatske.

Your tax deductible gift can help stop human rights violations and save lives around the world.