Skip to main content

Bosna i Hercegovina: Etnicka diskriminacija kljucna prepreka

Vratiti ustavne reforme na dnevni red

(London) – Bosanskohercegovački političari još uvijek nisu ukinuli status građana drugog reda za Jevreje, Rome i druge manjine deceniju nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđeno da bosanskohercegovački ustav krši njihova prava, izjavio je danas Human Rights Watch. Nakon ove odluke, sud je presudio u još tri predmeta da bosanskohercegovački ustav krši pravo građana da se kandidiraju za javne funkcije, međutim, ni jedna od tih odluka nije provedena.

Procjenjuje se da se 400,000 građana BiH, što je 12% stanovništva, ne može kandidirati za funkciju predsjednika ili člana parlamenta zbog svoje vjere, etničke pripadnosti ili mjesta prebivališta. Ustav također zabranjuje ljudima koji se ne žele izjašnjavati o etničkom identitetu da se kandidiraju za najviše funkcije. Jedna od osoba koja je podnijela predstavku Evropskom sudu je doktor, Bošnjak koji je preživio genocid u Srebrenici i koji živi u dijelu zemlje u kojem se za člana tročlanog predsjedništva mogu kandidirati samo bosanski Srbi.

„Nečuveno je da jedna evropska država ima ustav koji već 24 godine diskriminira vlastite građane,“ kazao je Clive Baldwin, viši pravni savjetnik organizacije Human Rights Watch. „Bosanske vlasti trebaju prestati davati prioritet interesima glavnih etničkih grupa nad jednakim pravima za sve građane i izmijeniti diskriminirajući ustav.“

Baldwin je bio jedan od pravnika koji je zastupao jednog od podnositelja zahtjeva u prvom slučaju Evropskog suda.

Ustav, kojeg su napisali evropski i američki eksperti kao dio Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. godine zaustavljen rat u BiH, privilegira tri glavne etničke grupe – Bošnjake, Hrvate i Srbe i naziva ih „konstitutivnim“ narodima. Kada je riječ o 17 nacionalnih manjina, među kojima su Jevreji i Romi, ustav ih naziva „Ostalima“ i uskraćuje im pravo da se kandidiraju za predsjednika i Dom naroda, tj. gornji dom parlamenta.. Vjeruje se da je BiH jedina zemlja na svijetu sa ustavom koji neke svoje građane kategorizira kao "Ostale".

Evropski sud je 22. decembra 2009. godine presudio da ustav Bosne i Hercegovine direktno diskriminira manjine, ne dopuštajući im ravnopravno sudjelovanje u demokratskim izborima. Predstavku sudu podnijeli su bosanski Rom, Dervo Sejdić i bosanski Jevrej, Jakob Finci.

Ali od ove značajne presude do danas ustav nije izmijenjen, a prošla su tri opća izborna ciklusa, koja su provedena na osnovu diskriminatornog ustava i izbornog zakona.

Uoči 10-godišnjice od donošenja presude, Human Rights Watch razgovarao je sa Sejdićem i Fincijem, kao i sa advokatima i podnositeljima naknadnih predstavki.

Sejdić vidi direktnu vezu između diskriminatornog ustava i stalne marginalizacije i diskriminacije bosanskih Roma, najveće nacionalne manjine u zemlji. „Promjena ustava dovela bi do većeg političkog sudjelovanja romske populacije u BiH i vjerujem da bi se svi ostali aspekti značajno poboljšali“, navodi Sejdić. „Ako su predstavnici Roma prisutni i ako sudjeluju u raspravama i odlučivanju, onda je sigurno da će se i teme koje su relevantne za Rome češće razmatrati u krugovima u kojima se donose odluke.“

Sejdić je naveo primjer raspodjele sredstava namijenjenih za pomoć interno raseljenim licima, koja su se trebala podijeliti na tri jednaka dijela dok se tome nije usprotivila jedna Romkinja koja je na sastanku sudjelovala u svojstvu posmatračice. Finci pak ističe da zbog nepostojanja političke volje nisu pokrenute nikakve aktivnosti u pogledu vraćanja imovine koja je od Jevreja oduzeta tokom holokausta i u vrijeme komunističke vladavine.

Pokušaji izmjene ustava i zakona su propali, a proces je blokiran još od 2016. godine.

Međunarodna zajednica, uključujući Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku i Francusku, koja je sudjelovala u kreiranju Dejtonskog mirovnog sporazuma i diskriminatornog ustava, ima odgovornost da nastavi tražiti rješenja i treba izvršiti pritisak na bh zvaničnike kako bi prekinuli diskriminaciju, navodi se iz Human Rights Watch-a.

Evropska unija ima poseban utjecaj i odgovornost u smislu pritisaka ka reformama, bez obzira na trenutni zastoj u procesu proširenja koji je usporio Bosnu i Hercegovinu da napreduje na svom putu prema članstvu u EU. Institucije EU i države članice trebaju poslati signal bh vlastima da bliže veze s EU i saradnja s državama EU ovise o ukidanju diskriminacije u ustavu države.

U svom posljednjem izvještaju o napretku BiH iz maja ove godine, Evropska komisija navodi da BiH treba provesti presudu Sejdić-Finci i osigurati jednakopravnost za svoje građane. Komisija također ističe da BiH treba izmijeniti diskriminirajući zakon o ombudsmanu za ljudska prava, koji na sličan način diskriminira građane na osnovu etničke pripadnosti, nacionalnosti i prebivališta.

Vijeće Evrope bi trebalo upotrijebiti raspoložive mehanizme da potakne BiH da provede odluke suda.

Bh zvaničnici trebaju čim prije nastaviti rad na formiranju radne grupe za ustavne promjene u čiji rad treba uključiti i Vijeće za nacionalne manjine i relevantne stručnjake u cilju provedbe sudske odluke o ljudskim pravima. 

„Evropske države i SAD pomogle su u izradi ovog ustava koji je na hiljade bh građana učinio građanima drugog reda“, kazao je Baldwin. „Te iste države sada trebaju pomoći da se okonča ova diskriminacija.”

Za više informacija o presudi, vidi u nastavku.

Organizacija Human Rights Watch je godinama pozivala na hitnu izmjenu diskriminatornih odredbi ustava BiH i izbornog zakona. U svom izvještaju iz 2012. godine pod nazivom „Građani drugog reda: Diskriminacija Roma, Jevreja i ostalih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini” dokumentirala je diskriminaciju nacionalnih manjina u politici i naglasila efekte koje isključivanje ima na živote Roma u smislu pristupa osnovnim uslugama.

U periodu između augusta i novembra 2019. godine, Human Rights Watch je razgovarao s četvoro podnositelja predstavki koji su se obratiti Evropskom sudu za ljudska prava i njihovim advokatima. Human Rights Watch se sastao  i sa službenicima Institucije ombudsmana za ljudska prava i Vijeća nacionalnih manjina za Bosnu i Hercegovinu te predstavnicima Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju u BiH i Delegacije EU u BiH. Obavljeni su telefonski razgovori s Odjelom za izvršenje presuda Evropskog suda i Centralnom izbornom komisijom Bosne i Hercegovine.

Diskriminacija u predmetu Sejdić-Finci i drugim predmetima

Godine 2006. istaknuti članovi romske i jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, Dervo Sejdić i Jakob Finci, podnijeli su Evropskom sudu pritužbu u vezi s diskriminatornim odredbama u ustavu koje su ih zbog njihove rase, vjere i pripadnosti nacionalnoj manjini spriječile da se kandidiraju za poziciju predsjednika i člana Doma naroda.

Slučaj su podržali Minority Rights Group International i Klinika za ljudska prava i genocid na Pravnoj školi Benjamin N. Cardozo.

Dana 22. decembra 2009. godine sud je utvrdio da je ustavom BiH prekršen Protokol br. 12 i član 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuju diskriminaciju na temelju spola, rase, boje, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, povezanosti s nacionalnom manjinom, imovine, rođenja ili drugog statusa.

Sud je slično presudio i 2016. godine kada je utvrdio da je ustav diskriminirao bosanskog Albanca, Samira Šlakua time što mu je onemogućio da se kandidira za Dom naroda i predsjedništvo.

U predmetima koji su uslijedili, sud je utvrdio da je ustav BiH diskriminatoran i u pogledu etničke pripadnosti i prebivališta.

U odluci iz 2014. godine u predmetu Zornić protiv Bosne i Hercegovine, sud je utvrdio da ustav diskriminira građane koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od konstitutivnih naroda.

U predmetu iz 2016. godine Pilav protiv Bosne i Hercegovine, sud je Bosnu i Hercegovinu proglasio krivom za diskriminaciju Ilijaza Pilava, bošnjačkog hirurga iz Srebrenice i preživjelu žrtvu genocida čija je kandidatura za predsjedništvo odbijena na temelju odredbi Izbornog zakona koji pravo na kandidiranje za člana predsjedništva BiH u Repubici Srpskoj, u kojem se Srebrenica nalazi, rezervira samo za bosanske Srbe.

Damir Arnaut, pravni zastupnik u predmetu Pilav, kazao je za Human Rights Watch u augustu:

Centralna izborna komisija je Pilavu otvoreno odgovorila da nema pravo jer je Bošnjak. Postoji nešto vrlo ponižavajuće i nisko u vezi s tim bezosjećajnim odgovorom upućenim kandidatu za člana predsjedništva države.

Ista vrsta diskriminacije postoji i u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine (Federacija BiH), gdje živi većina bosanskih Hrvata i Bošnjaka, suprotno etničkim Srbima koji su manjina u tom entitetu. Sud trenutno ispituje predmet koji je pokrenuo Svetozar Pudarić, bosanski Srbin sa prebivalištem u Federaciji BiH koji ima 13-godišnje iskustvo rada u politici i kojem je uskraćeno pravo da se kandiduje za predsjednika na izborima 2018. jer je to pravo rezervirano samo za Bošnjake i bosanske Hrvate u tom entitetu.

Pudarić je u oktobru kazao:

Oko 400,000 ljudi je diskriminirano. Svi Srbi koji žive u Federaciji, svi Hrvati i Bošnjaci koji žive u Republici Srpskoj, Srbi u distriktu Brčko koji su se opredijelili za izbore u Federaciji, Bošnjaci i Hrvati u Distriktu Brčko koji su se opredijelili za izbore u Republici Srpskoj, sve nacionalne manjine i svi oni koji se ne žele izjasniti o pripadnosti nekoj etničkoj grupi i koji samo žele biti državljani Bosne i Hercegovine. Na ovaj način je diskriminirano ukupno 12% stanovništva.

Biti isključen iz važnog političkog odlučivanja znači da se manjinske grupe poput jevrejske zajednice u Bosni ne mogu direktno zalagati za rješavanje relevantnih pitanja koja političari inače previđaju. Finci je kazao da je jedno od glavnih pitanja s kojima se jevrejska zajednica u BiH suočava nepostojanje političke volje da se provede restitucija jevrejske imovine koja im je oduzeta tokom holokausta i za vrijeme komunističkog režima, a dio koje trenutno koriste javne institucije. Vrijednost imovine oduzete od jevrejskih porodica može iznositi i do nekoliko milijardi eura, kako navodi Finci, koji ne vidi kako bi BiH mogla ući u EU prije nego jevrejskoj zajednici vrati ono što joj je silom oduzeto u Drugom svjetskom ratu.

Sejdić je dao još jednu ilustraciju koja govori o tome zašto je sudjelovanje važno. 2009. godine, vladina komisija koja je trebala podijeliti 21 milion konvertibilnih maraka interno raseljenim licima predložila je da se iznos podijeli na jednake dijelove između Bošnjaka, Hrvata i Srba. Jedna Romkinja, koja je u toj komisiji imala status posmatrača uspjela je osigurati da se sredstva (u konačnici 3 miliona KM) dodijele i za pomoć interno raseljenim Romima. „Da nije bilo nje, to se ne bi dogodilo“, rekao je. „Kada ste uključeni u odlučivanje i imate pravo glasa o odlukama, napredak se događa brže i bolje“.

Diskriminacija se širi i na Ured ombudsmana za ljudska prava, instituciju u kojoj sjede tri ombudsmana zadužena za osiguranje poštivanja ljudskih prava, uključujući pravo osoba da ne budu diskriminirane. Temeljem zakona kojim je uspostavljena ova institucija, bosanski Srbi koji žive u FBiH i Hrvati koji žive u RS ne mogu biti kandidati. Iako zakon dopušta mogućnost imenovanja članova iz reda „ostalih“ kao ustavne kategorije, do sada su imenovani samo bošnjački, srpski i hrvatski ombudsmeni.

Zakon o ombudsmanu treba izmijeniti na način da omogući svim državljanima BiH da se kandidiraju za poziciju u ovom važnom nacionalnom tijelu za ljudska prava na osnovu svojih kvalifikacija, a ne na osnovu svoje etničke pripadnosti.

Pokušaji provedbe presude

U posljednjem pokušaju provođenja sudskih odluka i izmjene ustava, Vijeće ministara, kao izvršni ogranak vlasti je 2015. godine usvojilo Akcioni plan za provođenje presuda Sejdić-Finci i Zornić. Pozvalo je na formiranje radne grupe koja će pripremiti amandmane na ustav i izborni zakon, koje će Vijeće ministara odobriti i uputiti ih zakonodavnoj vlasti.

Ta radna grupa nije formirana, a proces je obustavljen uslijed nedostatka političke volje.

Srpski član predsjedništva i lider glavne srpske stranke, Milorad Dodik, otvoreno je kazao 2017. a onda ponovo 2018. godine da presudu u predmetu Sejdić-Finci ne treba provoditi i da on to više ne podržava. Glavna hrvatska politička stranka i proponent dodatne etničke separacije kroz stvaranje trećeg, hrvatskog, entiteta zagovara promjene izbornog zakona koje ne bi riješile problem diskriminacije Jevreja, Roma i drugih manjina.

Kako Sejdić navodi, mnogo je razloga zašto je došlo do zastoja u provedbi  presude suda u njegovom slučaju. Institucije EU-a trebale bi insistirati da se rasprave o provođenju presuda vode u parlamentu BiH, gdje se odluke trebaju donositi i gdje neki članovi i ne znaju za te presude, a ne u evropskim metropolama koje su daleko od Sarajeva. Navodi da političari nisu imali dovoljno konsultacija sa stručnjacima ustavnog prava ili osobama koje su direktno pogođene diskriminacijskim odredbama ustava kako bi nastavili raspravu: „Uključivanje nas 'nekonstitutivnih' u rasprave bilo je minimalno. Nas „Ostale“ niko ništa nije pitao.“

Irena Hadžiabdić, bivša predsjednica i sadašnja članica Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, tvrdi da izborni zakon nije moguće mijenjati bez prethodne reforme ustava te da komisiji nije preostalo drugo nego da provede izbore na osnovu diskriminatornog izbornog zakona. U oktobru je Hadžiabdić za Human Rights Watch kazala:

Vrlo je nezahvalno provoditi izbore a znati da će bez sumnje ti izbori biti ocijenjeni diskriminatornim. Unaprijed znamo da ćemo dobiti negativnu ocjenu. Da, u tom smislu imamo neoprostivu i neopravdanu diskriminaciju. To je možda bilo opravdano odmah nakon rata, ali prošlo je previše vremena da bismo dopustili ovakvu diskriminacije u zemlji koja želi biti demokratija.

Hadžiabdić, koja je kao predsjednica Komisije 2010, 2011, 2017. i 2018. bila odgovorna za organiziranje izbora, ne bi se mogla kandidirati u predsjedničkoj utrci u Bosni i Hercegovini čak i kad bi htjela jer je pripadnica nacionalne manjine. “ustav i izborni zakon nisu osigurali ta prava za mene” kazala je Hadžiabdić.

Međunarodna zajednica, posebno države članice EU i SAD, koje su velikim dijelom odgovorne za Dejtonski sporazum, trebale bi nastaviti vršiti pritisak na bosanske vlasti da izmijene ustav i uvedu ravnopravnost i pravdu u podijeljenom društvu.

Human Rights Watch je već predlagao da EU uvjetuje pristupanje Bosne u članstvo u EU ustavnim amandmanima koji će omogućiti provođenje presude Sejdić-Finci i da pruži podršku bosanskim vlastima u tom procesu reformi. Međutim, institucije EU i države članice nisu uspjele izvršiti usklađeni pritisak na bosanske vlasti da izvrše promjene, što je BiH omogućilo da, primjera radi, zaključi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU 2015. godine prije nego je riješila ovo pitanje.

Proces proširenja EU trenutno je u zastoju. Ali s obzirom na interes BiH da sa EU razvije bliže veze i s obzirom na njezin geografski položaj, institucije EU-a i države članice imaju stalni utjecaj u zemlji, ali i odgovornost da taj utjecaj iskoriste na način da se ovo pitanje riješi, navodi Human Rights Watch.

Eva Pašić Juhas, članica Vijeća za nacionalne manjine u Parlamentu BiH, savjetodavnog tijela koje se sastoji od po jednog predstavnika iz svih 17 grupa nacionalnih manjina, kaže:

EU je i dalje u najboljoj poziciji da nešto učini. Ovo je vijeće osnovano 2013. godine samo zato što je to bio uvjet EU za liberalizaciju viznog režima. Budući da je bezvizni režim s EU nešto što svi ovdje žele, dogovorili su se da za uzvrat naprave neke promjene. Uvjetovanje onoga do čega im je zaista stalo je jedini način da ih se natjera na bilo što.

Bosanske vlasti trebale bi odmah poduzeti korake u cilju uklanjanja diskriminatornih odredbi iz ustava BiH i stvoriti ravnopravno društvo u kojem će svi građani moći sudjelovati u oblikovanju budućnosti svoje zemlje, rekao je Human Rights Watch.

Your tax deductible gift can help stop human rights violations and save lives around the world.