Zahvaljujem Vam se na odgovoru na naše pismo od 25. januara 2008. godine, u kojem smo izrazili zabrinutost radi progona Attou Mimouna 9. decembra 2007. g. iz Bosne i Hercegovine u Alžir, kao i na informacijama koje ste nam dali u vezi sa okolnostima ovog slučaja. Interesira nas kako se ovaj slučaj odvijao, konkretno da li je gosp. Mimoun imao pristup advokatu u bilo kom trenutku prije nego što je premješten. Nadalje, molimo Vas da nam date informacije o komunikaciji sa alžirskim vlastima prije vraćanja gosp. Mimouna, ukoliko je ikakve komunikacije bilo, te o tome da li znate šta se desilo sa gosp. Mimounom po povratku (da li je stavljen u pritvor) i sadašnjim prilikama u kojima se on nalazi u Alžiru.

Također Vam se ponovo obraćamo za dodatno pojašnjenje o postojećim proceduralnim mehanizmima zaštite koji stoje na raspolaganju svim osobama koje su izložene prinudnom preseljenju iz Bosne i Hercegovine, uključujući slučajeve čiji je osnov državna sigurnost. Ispred organizacije „Human Rights Watch“ Vas s puno poštovanja molimo da nam pružite informacije o tome kakvi specifični mehanizmi zaštite stoje na raspolaganju osobama koje su izložene prinudnom preseljenju, uključujući i osobe koje su osumnjičene u slučajevima protiv nacionalne sigurnosti, kako bi im se osigurala adekvatna zaštita od povratka proganjanju ili riziku mučenja ili okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana (nonrefoulement), u skladu sa zahtjevima Konvencije o izbjeglicama iz 1951.g., UN konvencije protiv torture, te Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Organizacija „Human Rights Watch“ vjeruje da je neophodno da postoji barem pravo na žalbu sudu kako bi se uložila žalba na deportaciju, ili na ministarski nalog za protjerivanje, sa automatskim efektom obustave preseljenja, kako bi se osiguralo da Bosna i Hercegovina poštuje svoje međunarodne obaveze po pitanju ljudskih prava. Evropski sud za ljudska prava bio je jasan u pogledu toga da članovi 3 i 13 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja obavezuje i Bosnu i Hercegovinu, zahtijevaju da osoba kojoj prijeti prinudno preseljenje treba imati pristup pravnom lijeku sa automatskim efektom obustave (vidi primjer Gebremedhin protiv Francuske, 26. april 2007.g.).

Štaviše, mi vjerujemo da se vlasti u Bosni i Hercegovini ne bi trebale oslanjati na diplomatske garancije da neće biti upotrebe mučenja od strane vlada u zemljama gdje su takve zloupotrebe uobičajene, kako bi opravdale preseljenje osoba kojima prijeti okrutan tretman. Naša istraživanja ukazuju da su diplomatske garancije svojstveno nepouzdane i da stoga ne pružaju učinkovitu zaštitu od zloupotrebe. Takvi bilateralni sporazumi, nemogući za provesti, koji su dogovoreni kroz pregovore na diplomatskom nivou zaobilaze nonrefoulement obaveze država što je opće prihvaćena činjenica među međunarodnim stručnjacima za pitanja ljudskih prava, uključujući visokog komesara UN-a za ljudska prava, specijalnog izvjestitelja UN-a za pitanja mučenja, te komesara za ljudska prava Vijeća Evrope. Nedavno je Evropski sud za ljudska prava ponovio da u slučajevima u kojima postoje pouzdani izvori koji ukazuju da se neka država služi postupcima koji su jasno protivni zaštiti ljudskih prava, ili ih tolerira, diplomatske garancije ne oslobađaju vladu koja treba da pošalje nekoga u tu državu obaveze da procijeni da li će ta osoba u praksi biti zaštićena od rizika nedozvoljenog postupanja (vidi slučaj Saadi protiv Italije, 28. februar 2008. g.).

Također Vas molimo da nam dostavite informacije o konsultacijama koje je bosanskohercegovačka Vlada obavila sa relevantnim međuvladinim organizacijama, uključujući Ured visokog predstavnika (OHR) i Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), u vezi sa međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine u pogledu zaštite ljudskih prava i izbjeglica u slučajevima kada je osobama oduzeto državljanstvo te su potom izložene deportaciji, ali kada postoji i rizik da će te osobe biti izložene proganjanju, mučenju ili drugim oblicima zlostavljanja nakon povratka.

S obzirom na mogućnost da ćemo se u budućnosti susretati sa slučajevima prinudnog preseljenja iz Bosne i Hercegovine na osnovu nacionalne sigurnosti, uključujući kontekst procesa u okviru aktivnosti Komisije za reviziju državljanstava, veoma je bitno da mehanizmi zaštite koji postoje budu dovoljni da zaštite pojedince od povratka u situacije proganjanja ili rizika mučenja ili zlostavljanja.

Hvala Vam na pažnji koju posvećujete ovom važnom pitanju.

S poštovanjem,

Holly Cartner
Izvršna direktorica
Odjel za Evropu i centralnu Aziju
„Human Rights Watch“

Kopiju dostaviti:
Vjekoslav Vuković, predsjedavajući Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana
Dragan Mektić, direktor Službe za strance
Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara
Miroslav Lajčak, visoki predstavnik, Ured visokog predstavnika