U istragama o ratnim zločinima neuobičajeno je kad se naiđe na neko ime. Žrtve i svjedoci obično nisu u stanju napraviti razliku između raznih snaga – policije, specijalne policije, specijalnih jedinica – a kamoli izdvojiti jednu jedinicu. Najrjeđe od svega se nailazi na pojedinačni identitet.
Stoga je bilo iznenađenje kad je pronađena serija fotografija sa Kosova nakon samog rata iz 1999. godine, na kojima su izbliza prikazani pripadnici srbijanskih paravojski: ljudi s puškama u rukama pred zgradom u požaru. Štaviše, kosovski Albanci iz te oblasti prepoznali su neke od tih ljudi po imenu. Oni su bili odatle, bivši susjedi u etnički miješanoj zoni oko Peći (Peja na albanskom jeziku).
Zločini oko Peći bili su gnusni. U toku jednog dana tokom bombardovanja Jugoslavije od strane NATO-a, 14. maja 1999. godine, jedna srbijanska paravojna grupa pogubila je 41 muškarca-Albanca u Ćuški (Qyshk), 19 njih u Zahaću (Zahaq), te 10 u Pavljanu (Pavlan). Trojica preživjelih bili su postrojeni za strijeljanje, ali su nekako izbjegli hicima, sakrivši se ispod tijela svojih rođaka i prijatelja.
Nakon pažljive provjere iz svih uglova, u našem izvještaju pod nazivom „Uništeno selo“ („A Village Destroyed“) imenovana su trojica od tih muškaraca. U njemu je navedeno da su oni bili u toj oblasti na dan tih zločina. Nismo znali da li su oni povlačili obarač, ali više svjedoka je izjavilo kako su oni bili na licu mjesta.
Petnaest godina kasnije, sud za ratne zločine u Beogradu donio je presudu. Devetorici pripadnika te jedinice, identificiranih kao „Šakali“, prošle sedmice izrečene su presude i oni su kažnjeni zatvorom u rasponu od dvije do dvadeset godina. Među njima su bila i dvojica muškaraca identificirana u našem izvještaju (treći je umro 2005. godineu Argentini).
Veliko je zadovoljstvo vidjeti da se pravda ostvaruje, čak i petnaest godina poslije. Također je važno što je te osuđujuće presude izrekla jedna srbijanska institucija. Time će one dublje odzvanjati u regionu i intenzivirati željeni efekat, a to je odvraćanje od budućih zločina.
Međutim, devetorica osuđenih pripadnika paravojski sitne su ribe. Oni su bili pješadinci u dobro koordiniranoj akciji širom Kosova, usmjerenoj na ubijanje i prisilno protjerivanje etničkih Albanaca. Ćuška je jedno na dugačkom spisku sela koje su srbijanske snage nasilno izmijenile.
Tadašnjem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću i petorici lidera s vrha suđeno je za zločine počinjene na Kosovu na tribunalu za ratne zločine UN-a u Hagu (četvorici je izrečena osuđujuća presuda, a Milošević je umro tokom suđenja). Međutim, šta je s policijskim i vojnim komandantima koji su vodili predstavu u Peći i drugim mjestima? Tužioci i sudovi u Srbiji i drugdje u regionu trebali bi se fokusirati i na one koji se ne nalaze na samom dnu i u samom vrhu lanca.
