(Berlin) – Vlade zemalja zapadnog Balkana su tokom 2013. godine učinile malo za rješavanje dugotrajnih problema ljudskih prava, kaže se danas u Svjetskom izvještaju za 2014. godinu organizacije Human Rights Watch. Human Rights Watch je dokumentirao zabrinjavajuće stanje u vezi s ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini (BiH), Srbiji i na Kosovu tokom 2013. godine. Izrazi zabrinutosti za stanje u Hrvatskoj uključeni su u poglavlje o Evropskoj Uniji.

Human Rights Watch je ustanovio da je u zemljama zapadnog Balkana ostvaren samo ograničen napredak u pogledu utvrđivanja odgovornosti za ratne zločine, suzbijanja diskriminacije i kršenja ljudskih prava romske manjine, kao i maltretiranja i nasilja nad novinarima i LGBT zajednicama. Nedostaju trajna rješenja za izbjeglice i interno raseljena lica. Zabrinutosti u vezi s ljudskim pravima, uključujući odgovornost za ratne zločine, postupanje prema manjinama i sistem azila, postoje i u najnovijoj državi članici EU, Hrvatskoj.

“Zemlje zapadnog Balkana moraju više raditi na usklađivanju stanja ljudskih prava s evropskim i međunarodnim standardima,” izjavila je Lydia Gall, istraživač za Balkan i istočnu Evropu pri organizaciji Human Rights Watch. “Bosna i Hercegovina, Srbija i Kosovo moraće prekinuti s tim teškim kršenjima ljudskih prava ako zaista žele da se približe Evropi.”

U 24. izdanju svog Svjetskog izvještaja za 2014. godinu na 667 stranica, organizacija Human Rights Watch razmatra prakse po pitanju ljudskih prava u preko 90 zemalja. Sveprisutno ubijanje civila u Siriji izazvalo je užasavanje, ali nije navelo i svjetske lidere da učine baš puno na njegovom zaustavljanju, kažu iz Human Rights Watcha. Osnažena doktrina “odgovornosti za zaštitu” izgleda da je spriječila eventualne masovne strahote u Africi. Većine na vlasti u Egiptu i drugim zemljama radile su na suzbijanju disidencije i manjinskih prava. A otkrića Edwarda Snowdena o prislušnim programima SAD-a odjeknula su širom zemaljske kugle.

Tužioci u Srbiji i Bosni i Hercegovini potpisali su 2013. sporazum o saradnji u procesuiranju ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Uprkos određenom broju osuđujućih presuda, odgovornost za te zločine još uvijek nije utvrđena, a na sudovima u obje te zemlje vodi se mali broj postupaka. Procesuiranje ratnih zločina na Kosovu i dalje se odvija sporo i otežano je zbog problema zaštite svjedoka.

Zaštita manjina i dalje je nedovoljna širom regiona, a to uključuje i zaštitu Roma koji su suočeni s raširenom diskriminacijom u pogledu pristupa zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i rješavanju stambenog pitanja, a ima i prisilnih deložacija. Vlasti u Bosni i Hercegovini nisu izmijenile ustavne odredbe kojima se Romi i druge nacionalne manjine isključuju iz učestvovanja u političkom životu, uprkos pritisku od strane EU i presudi Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. godine, kojom je utvrđeno da je ta praksa diskriminatorna. Na Kosovu, diskriminacija Roma i drugih manjina poznatih pod nazivom Aškali i Egipćani, pogoršana je kontinuiranim prisilnim deportacijama iz zapadne Evrope bez pružanja adekvatne pomoći za integraciju tih grupa među ostalo stanovništvo.

Novinari, kao i LGBT zajednice i aktivisti u regionu, suočeni su s neprijateljski nastrojenom sredinom, a ima prijetnji i napada. Vlasti Republike Srbije su već treću godinu za redom otkazale Paradu ponosa u Beogradu iz bezbjednosnih razloga.