(Brisel) – Zaštita ljudskih prava na zapadnom Balkanu nije usklađena s ambicijama te regije prema evropskim integracijama, saopćila je danas organizacija Human Rights Watch u Svjetskom izvještaju za 2013. godinu. Human Rights Watch je tokom 2012. dokumentirao pitanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu.

U regiji zapadnog Balkana nema doslednosti u napretku po pitanju odgovornosti za ratne zločine, kažu iz organizacije Human Rights Watch.

Malo je napretka ostvareno u redukovanju zlostavljanja romske manjine, te u pronalaženju trajnih rješenja za potrebe izbjeglica i interno raseljenih lica. Human Rights Watch je također izrazio zabrinutost zbog uznemiravanja novinara u cijeloj regiji kao i zbog pitanja specifičnih za pojedine države, kao što su prava LGBT osoba u Srbiji i neuspjeh Hrvatske u deinstitucionalizaciji osoba sa intelektualnim ili mentalnim nedostacima.

“Ako vlade zapadnog Balkana ozbiljno misle biti dio Evrope, trebale bi osigurati usklađenost primene ljudskih prava sa evropskim standardima,” izjavila je Lydia Gall, istraživačica za Balkan i istočnu Evropu pri organizaciji Human Rights Watch. “To se odnosi na sljedeću državu-članicu EU, Hrvatsku, isto koliko i na države-kandidatkinje, kao što je Srbija.”

Srbija je dobila status kandidata za EU u martu 2012. godine. Planirano je da Hrvatska u julu postane 28. država-članica EU.

U svom izvještaju na 665 stranica, Human Rights Watch ocjenjuje napredak na polju ljudskih prava tokom prethodne godine u više od 90 država, a uključuje i analizu posljedica Arapskog proljeća. Spremnost novih vlada na poštivanje prava odredit će da li se Arapskim proljećem stvara istinska demokratija ili jednostavno izrađaju autoritarni sistemi u novom odijelu, saopćio je Human Rights Watch.

Odgovornost za ratne zločine na domaćim sudovima i na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) ostaje glavno pitanje u cijeloj regiji.

U Bosni i Hercegovini, Odjel za ratne zločine na Državnom sudu izrekao je trinaest presuda, od kojih je osam osuđujućih, a pet oslobađajućih. U maju je započelo suđenje na ICTY-ju ratnom generalu bosanskih Srba, Ratku Mladiću, koji je optužen za genocid nad 7,000 srebreničkih muškaraca i dječaka 1995. godine. Tokom godine se nastavilo suđenje Radovanu Karadžiću, ratnom predsjedniku bosanskih Srba, koji je optužen za slične zločine.

Sudski progon domaćih ratnih zločina u Hrvatskoj unaprijeđen je tokom 2012. godine, budući da su lokalni sudovi prebacili petnaest slučajeva ratnih zločina na četiri suda određena za ratne zločine. Kao rezultat toga, odgođeno je nekoliko "in-absentia" slučajeva protiv Srba,što je rešilo dugo prisutnu zabrinutost o pravednosti takvih procedura. Žalbeno vijeće ICTY-ja je Anti Gotovini i Mladenu Markaču,dvojici hrvatskih generala, poništilo presude iz 2011. za ratno zlostavljanje hrvatskih Srba tokom 1995. godine. Bilo je i novih istraga u slučaju koji uključuje ratno zlostavljanje Srba tokom 1993. godine, zbog čega je 2008. već došlo do osude jednog hrvatskog generala na hrvatskim sudovima.

Srbija je napredovala na polju sudskog progona domaćih ratnih zločina, sa tri optužnice, šesnaest slučajeva u toku i osuđujućih presuda za jedanaest pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) za zločine tokom rata na Kosovu 1999. godine, pretežno nad romskim i aškalijskim manjinama. Međutim, glavni tužilac ICTY-ja, Serge Brammertz, kritizirao je Srbiju zbog nedostatka napora na otkrivanju mreža za pomoć ratnim bjeguncima za kojima traga tribunal.

Na Kosovu je bilo napretka po pitanju odgovornosti za ratne zločine, uključujući i tri presude za ratne zločine, koje su izrekli suci Misije za vladavinu prava Evropske unije (EULEX) na kosovskim sudovima, i još dvadeset koje su izrekli lokalni suci. Nastavila se posebna istraga EULEX-a o poslijeratnim otmicama, prisilnim nestancima, ubijanju Srba i trgovini organima. Vrhovni sud Kosova naredio je ponovno suđenje Fatmiru Limaju i još trojici pripadnika OVK optuženima za ratne zločine nad kosovskim Srbima i kosovskim Albancima-civilima tokom 1999. godine. ICTY je u novembru izrekao oslobađajuću presudu bivšem premijeru Ramushu Haradinaju i dvojici suoptuženika, nakon njihovog ponovnog djelomičnog suđenja za ratne zločine protiv čovječnosti.

“Ima još mnogo posla po pitanju odgovornosti za ratna zlostavljanja na Balkanu, naročito na nacionalnim sudovima,” rekla je Gall. “Napredak zavisi od političke volje vlada u toj regiji i kontinuirane podršle EU i SAD-a.”

Romi i druge etničke manjine su se tokom 2012. godine suočavali sa diskriminacijom. I dalje su bili marginalizirani u cijeloj regiji. Srbijanski organi vlasti su protjerivali Rome iz neformalnih naselja, bez adekvatne pomoći onima koji su time bili pogođeni. U Bosni i Hercegovini, Romi, Židovi i ostale etničke manjine ustavom su i dalje spriječeni u zauzimanju visokih političih pozicija, a organi vlasti su malo napredovali u rješavanju tog problema, unatoč pritisku EU da se provede obavezujuća odluka Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. godine.

Manjine na Kosovu kao što su Romi, Aškalije i Egipćani također se suočavaju sa diskriminacijom i marginalizacijom– situacijom pogoršanom kontinuiranim deportacijama iz Zapadne Evrope na Kosovo i neuspjehom lokalnih vlasti u pružanju pomoći Romima i ostalim prisilnim povratnicima. EU je intenzivirala apelovanja Srbiji da zaustavi priliv tražitelja azila, uglavnom Roma, jer u protivnom riskira ukidanje bezviznog sistema za EU. Bilo je vjerodostojnih izvještaja da su, kao odgovor na pritisak iz EU, srbijanski graničari zaustavljali građane Srbije za koje bi primijetili da su romskog porijekla pri prelaženju granice između Srbije i članice EU Mađarske, što je izazvalo zabrinutost zbog etničkog profiliranja.

“Prisilne deportacije bez adekvatne pomoći ne samo da izazivaju ozbiljnu zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava onih koji su time pogođeni, već i povećavaju ranjivost manjina na Kosovu, a naročito romskih, aškalijskih i egipatskih,” izjavila je Gall. “Zapadne države trebale bi obustaviti deportaciju manjina natrag na Kosovu sve dok ono ne bude demonstriralo sposobnost da obezbijedi adekvatnu podršku i reintegraciju onima koji su već poslani nazad.”

Malo je napretka u smislu dugoročnih rješenja za interno raseljena lica i izbjeglice iz ratova na zapadnom Balkanu, saopćeno je iz organizacije Human Rights Watch. Dobrovoljni povraci izbjeglica u svoje prijeratne domove i dalje su rijetki.

Također postoji zabrinutost u vezi sa mogućnosti zemalja u toj regiji da prime i pravično pricesuiraju tražitelja azila iz drugih zemalja. Agencija za izbjeglice Ujedinjenih, nacija, UNHCR, u septembru je naznačila da nedostaci u azilskom sistemu Srbije znače da se ona ne može smatrati sigurnom zemljom za azil. Također je izrazila zabrinutost zbog nedovoljnog kapaciteta Hrvatske za prijem azilanata, njene niske stope odobrenja azilanata, kao i tretiranja djece-putnika bez pratnje.

Uznemiravanje nezavisnih novinara bio je ozbiljan problem, saopćeno je iz organizacije Human Rights Watch, uz incidente verbalnog i fizičkog uznemiravanja novinara zabilježene tokom 2012. godine u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu.