Kantonalni i okružni sudovi u Bosni i Hercegovini suočavaju se sa ozbiljnim izazovima u pogledu svojih napora da pravedno i efikasno sude slučajeve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, navodi Human Rights Watch u novom izvještaju koji je objavljen danas. Za rješavanje velikog broja zaostalih predmeta potrebna je kontinuirana predanost lokalnih vlasti, kao i znatna međunarodna podrška, Human Rights Watch navodi.
Procjenjuje se da je preostalo nekoliko hiljada neriješeni predmeta veoma ozbiljnih zločina koji su počinjeni tokom rata od 1992-95., koji će se možda voditi pred kantonalnim sudovima u Federaciji Bosne i Herzegovine i okružnim sudovima u Republici Srpskoj (dva entiteta Bosne i Herzegovine). Ipak, ova suđenja imaju samo dio pažnje i podrške koju su dobila slična suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ili Odjelom za ratne zločine Suda BiH.
„Žrtve čekaju na pravdu više od jednog desetljeća“, kaže Joshua Franco, istraživać u Programu za međunarodnu pravdu Human Rights Watch-a. „Lokalne i državne vlasti u Bosni i Hercegovini trebaju pokazati političku volju da osiguraju pravična i učinkovita suđenja će biti održana.“
Izvještaj od 62 stranica naslovljen „U iščekivanju: Ostvarivanje pravde za slučajeve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida na kantonalnim i okružnim sudovima u Bosni i Hercegovini“ iznosi brojne praktične i političke probleme koji ometaju ova suđenja.
Pod preprekama se podrazumijeva to da u tužilaštvima ne postoji dovoljan broj zaposlenih te da se općenito ne specijaliziraju za jednu vrstu krivičnih djela. Saradnja između tužilaca i policije i između policija preko entitetskih granica i dalje je problematična. Mjere zaštite svjedoka primjenjuju se rijetko, ukoliko ikada, a usluge podrške svjedocima općenito nisu dostupne. Tužitelji često ne iskorištavaju raspoložive izvore dokaza i ne poduzimaju korake koji su neophodni da se osigura da osumnjičeni prisustvuju suđenjima. Braniocima općenito nedostaje pristup obuci u relevantnim pravnim oblastima i često dobijaju neadekvatnu, ili nikakvu, kompenzaciju za svoj rad. Neki kantonalni i okružni sudovi još nisu sudili niti jedan slučaj.
„Jasno je da postoje ograničenja u pogledu resursa u entitetskim pravosudnim sistemima i vlasti u BiH trebaju osigurati da oni koji učinkovito rade na ovim slučajevima imaju instrumente koji su im potrebni,“ navodi Franco. „Ali resursi ne mogu objasniti sve nedostatke na ovim suđenjima. Potrebno je izvršiti pritisak na tužioce, policiju, sudije i druge koji ne ispunjavanju svoju dužnost da istražuju i sude ove slučajeve, da učine više sa onim što im je na raspolaganju.“
Pravni sistem također pati od nekoliko ozbiljnih nedostataka. Pomanjkanje harmonizacije zakona u četiri pravosudna sistema u Bosni i Hercegovini dovodi do neskladne interpretacija ključnih zakonskih tačaka i vrlo različitih kazni za slične zločine. Sudovi često ne poštuju presedane drugih sudova, uključujući MKSJ. Nedostatak formalizirane saradnje ili okvira za izručivanje sa susjednim zemljama onemogućava suđenje velikog broja slučajeva.
Pored toga, zbog nedovoljnog približavanja ovih aktivnosti zajednici i nedostatka tačnih, javno dostupnih informacija o ovim slučajevima, javnost često nije upoznata sa suđenjima za zločine počinjene tokom rata koja se vode na kantonalnim i okružnim sudovima.
„Bez javnog razumijevanja procesa, teško je poticati povjerenje u pravičnost suđenja među žrtvama, svjedocima i u društvu općenito,“ kaže Franco. „U odsustvu tačnih informacija, postoji tendencija da se ovi procesi tumače na način koji se povodi za već postojećim političkim uvjerenjima.“
Nedavno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije (EU) i Bosne i Hercegovine podcrtava važnost obaveze EU-a prema izgradnji vladavine zakona i pružanju podrške političkoj stabilnosti u zemlji. EU bi trebala kao prioritet uzeti potrebe kantonalnih i okružnih sudova koje se bave slučajevima ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.
Izvještaj uključuje detaljne preporuke o koracima koje lokalne i državne vlasti, kao i Evropska unija i druge vlade, mogu poduzeti kako bi riješili hitne probleme koji stoje na putu pravde za žrtve ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.
