Members of riot police block a street during a protest in Sarajevo on February 10, 2014.

© 2014 Reuters

(Berlin) – Vlasti u Bosni i Hercegovini trebaju hitno istražiti slučajeve prekomjerne upotrebe sile od strane policije nad demonstrantima na ulicama i u pritvoru u Tuzli i Sarajevu, u periodu od 5, do 9. februara 2014, izjavili su danas predstavnici organizacije Human Rights Watch. Vlasti takođe trebaju istražiti nasilje policije nad nekoliko novinara i zaštititi pravo na mirno okupljanje tokom protesta.

Human Rights Watch je obavio razgovore sa žrtvama i dokumentovao devetnaest slučajeva prekomjerne upotrebe sile od strane policije nad demonstrantnima, posmatračima i novinarima na ulicama tokom demonstracija, kao i nad demonstrantima u pritvoru. U Tuzli je bilo šest takvih slučajeva, od kojih pet na ulici i jedan u pritvoru. Ostalih trinaest bilo je u Sarajevu, osam u pritvoru i pet na ulicama. Izvještaji pružaju jasne dokaze o prekomjernoj upotrebi sile nad demonstrantima na ulicama i u pritvoru. Među žrtvama su dvije žene i troje djece.

“Potpuno je neprihvatljivo što su pripadnici policije upotrijebili prekomjernu silu nad mirnim demonstrantima među kojima je bilo i žena i djece, na ulicama i u pritvoru” rekla je Lydia Gall, istraživač organizacije Human Rights Watch za Balkan i istočnu Evropu. “Bosanske vlasti trebaju zauzdati policiju i preduzeti mjere protiv policajaca odgovornih za to nasilje.”

Protesti u Bosni i Hercegovini počeli su 5. februara u Tuzli, kada su članovi sindikata i oni koji su ih podržavali demonstrirali pred zgradom kantonalne vlade, kao što rade svake sedmice već šest mjeseci. Protestuje se protiv otkaza, neisplaćenih plata i neadekvatno velikih otpremnina za visoko pozicionirane službenike preduzeća nakon privatizacije nekoliko velikih kompanija u tom gradu.

Kad su demonstranti pokušali silom ući u zgradu kantonalne vlade u Tuzli, došlo je do nasilja između specijalne policije i demonstranata. Demonstracije su se brzo proširile na druge dijelove zemlje, uključujući i Sarajevo. Na nekim demonstracijama došlo je do nasilja sa sukobima između specijalne policije i demonstranata. U nekoliko gradova, uključujući Tuzlu i Sarajevo, zapaljene su zgrade kantonalnih i opštinskih vlada.

Predstavnici organizacije Human Rights Watch susreli su se s nekim od žrtava koje su učestvovale u mirnim protestima, s drugima koje su bile posmatrači, kao i s nekoliko novinara, koji su predstavnicima organizacije Human Rights Watch rekli da ih je policija napala dok su izvještavali o demonstracijama.

“Upotreba sile nad predstavnicima medija samo zbog izvještavanja o protestima predstavlja napad na slobodu štampe,” izjavila je gospođa Gall. “Bosanske vlasti trebaju se pobrinuti da novinarima omoguće da svoj posao obavljaju bez opstrukcija, napada i odmazde od strane policije i drugih organa vlasti.”

Do protesta je došlo nakon skoro 20 godina političke stagnacije i nefunkcionalnosti institucija u Bosni i Hercegovini, te u vrijeme velike nezaposlenosti. Nekoliko kantonalnih premijera je zbog demonstracija dalo ostavke, uključujući u Tuzli i u Sarajevu, a uspostavljene su skupštine građana, takozvani „plenumi“, kako bi artikulisali zahtjeve naroda za novu vlast, koja bi se sastojala iz nepolitičkih eksperata i djelovala uz podršku plenuma.

Bosna i Hercegovina potpisnica je Evropske konvencije o ljudskim pravima i Međunarodne povelje o građanskim i političkim pravima. Oba ta sporazuma garantuju slobodu mirnog okupljanja i izražavanja, i Bosna i Hercegovina obavezna je štititi ta prava. Bosna i Hercegovina potpisnica je i Konvencije o pravima djeteta, u kojoj je predviđena specijalna zaštita za djecu u pritvoru. Poštivanje standarda ljudskih prava i vladavina zakona takođe su preduslov za bliže veze s EU.

Vlasti imaju dužnost da preduzmu odgovarajuće mjere da obezbijede mirna okupljanja i da ih zaštite od pokušaja nasilnog ometanja. Neispunjavanje te dužnosti predstavlja kršenje međunarodnih i regionalnih obaveza zemlje po pitanju ljudskih prava, saopšteno je iz organizacije Human Rights Watch.

“Od presudne je važnosti za budućnost Bosne da ona poštuje prava na mirno okupljanje i izražavanje,” izjavila je gospođa Gall. “To znači da se policajce i druge koji krše ta prava treba pozvati na odgovornost.”

Detaljnije informacije

Tuzla

Aldan Širanović, 32-godišnji organizator Facebook grupe za podršku tuzlanskom sindikatu, rekao je da je bio mirni demonstrant koji je više puta pozivao druge da prestanu napadati policiju 5. februara u Tuzli. On je predstavnicima organizacije Human Rights Watch rekao da su ga policajci presreli u jednom restoranu u Tuzli i da su ga pretukli:

  Potrčao sam i čuo komandira kako govori policajcima da uhvate momka s megafonom – taj momak sam bio ja. Kad sam došao do restorana, čuo sam da je neko povikao „Lezi!“ i osjetio sam snažan udarac u leđa, od kog sam pao na stol. Osam ili devet pripadnika specijalne policije me počelo tući palicama, udarali su me nogama posvuda [po tijelu], a jedan [policajac] čak mi je i stao na glavu dok sam ležao na zemlji.

 

Nekoliko novinara reklo je predstavnicima organizacije Human Rights Watch da su tokom izvještavanja o demonstracijama bili žrtve policijskog zlostavljanja. Branislav Pavičić, snimatelj i akreditirani novinar lokalne TV-kuće RTV SLON, snimao je 5. februara unutar zgrade kantonalne vlade u Tuzli s vidno istaknutom press-karticom, kad su se demonstranti probili u zgradu:

Jedan pripadnik specijalne policije ljutito je povikao: „Zašto snimaš?“ i počeo me gurati unazad dva-tri puta štitom i palicom. Dok me je gurao prema natrag, zapeo sam na neke stepenice prema gornjem spratu i pao na leđa. Dok sam ležao na leđima, policajac me i dalje gurao štitom i stalno govorio: „Nema snimanja!“ Drugi policajci vidjeli su šta se desilo i nisu intervenisali.

 

Edin Selvić, 42-godišnji akreditirani slobodni novinar iz Tuzle, koji je i  snimatelj, rekao je da je policija upotrijebila silu nad njim kada je pokušao intervenisati kad je vidio starije muškarce kako grubo postupaju prema osobi koja je izgledala kao dijete od nekih 15-16 godina:

Upitao sam dvojicu ljudi koji su izgledali kao civili zašto odvlače dječaka. U tom trenutku, oni su pustili mladića, snažno me zgrabili i odvukli me u policijsku stanicu. Ja sam im stalno govorio: “Ja sam novinar i imam pravo da bilježim.” Kad me je policija u civilu predala uniformiranoj policiji u stanici, oni su me odmah počeli tući po cijelom tijelu. Lisicama su me svezali za stup u dvorištu stanice, stavili mi platnenu vreću na glavu i tukli su me oko 25 minuta. Tokom tog vremena su me psovali i optuživali me da sam ja uzrok svemu. Razbili su mi kameru i prijetili da će me prebiti na smrt.

Sarajevo

Dejan(nije pravo ime), 28 godina, kaže da nije učestvovao u demonstracijama:

Nisam imao ništa s demonstracijama. Bio sam kod kuće, u posjeti porodici. Vidio sam sa svog prozora šta se dešava i kad sam vidio da su demonstranti otišli, te da je tamo bila samo specijalna policija pod punom spremom, izišao sam napolje da uhvatim taksi da posjetim porodicu. Na uglu ulice bilo je 10 do 15 pripadnika specijalne policije, i jedan policajac mi je prišao.

Kad je došao do mene, počeo me odmah tući, a došla su još dvojica koja su mu se pridružila. Tukli su me palicama i uzastopno me udarali nogama po tijelu. Prvi policajac je stalno vikao da sam ja učestvovao u protestima. Ja sam stalno govorio da nisam i da nemam ništa s tim. Ležao sam na zemlji, a oni su me udarali nogama po leđima, kičmi i gdje god su stigli.

Human Rights Watch je dokumentovao dva slučaja gdje su žene bile izložene brutalnosti policije tokom demonstracija u Bosni i Hercegovini.

Sanela (nije pravo ime), 23 godine, rekla je da je policija pokušala da je spriječi da snima zlostavljanje 7. februara u Sarajevu:

Vidjela sam pet do sedam pripadnika specijalne policije pod punom spremom kako tuku [kako se činilo] mladog dječaka. Zgrabila sam telefon i počela to snimati. Povikala sam na njih da ga prestanu tući, inače ću poslati snimak medijima. Jedna pripadnica specijalne policije mi je prišla i počela me gurati, psujući me i vičući: „Ova kučka snima, ona je novinarka.” Onda mi je prišao policajac pod punom spremom i počeo me odmah udarati. Ošamario me jednom vrlo snažno i onda me prislonio uza zid i rekao: „Jesi li me dobro snimila, jesi li mi dobro zumirala lice, ti mala kučko?” Pokušao je zgrabiti moj telefon, ali sam ga ja brzo istrgnula.

Onda me stvarno počeo udarati. Tukao me palicom po nogama i po bubrezima i udarao vrhom čizme po potkoljenici. Onda me zgrabio za čelo i udario mi glavom o zid zgrade pet-šest puta, sve dok mi se vid nije zamutio […].

Human Rights Watch dokumentovao je sedam slučajeva u kojima se demonstrante tuklo tokom produženog pritvora.

Slava (nije pravo ime), 20 godina, koji se pridružio protestima u Sarajevu i bio uhapšen kod kuće 7. februara, rekao je da ga je policija maltretirala tokom pritvora koji je trajao 50 sati:

Oni [policija] su došli u moju kuću i ušli, a da nisu pokazali nalog. Odveli su me u policijsku stanicu u Starom Gradu i natjerali su me da uđem u jednu sobu koja je izgledala kao konferencijska sala. Bio sam sam. Odjednom sam osjetio jak udarac u leđa. To je bio metalni pendrek. Stvarno sam vrištao jer je toliko boljelo. Bio je jedan udarac, a onda se pridružilo nekoliko policajaca, četiri-pet njih. Oni su psovali i govorili: „Jebemo ti majku“, a onda su me bacili u ugao te konferencijske sale.

Ležao sam na podu, a oni su me tukli šakama i nogama udarali po tijelu nekoliko puta, gdje god su stigli. To je trajalo nekih pet minuta, a onda mi je jedan od pripadnika specijalne policije skočio na rebra i bubrege. Izgubio sam svijest, a onda su me zalili hladnom vodom. Zatražio sam ljekarsku njegu, na šta je odgovor bio: „Nećeš dobiti ljekarsku njegu čak i da ovdje crkneš.”

Među onima koji su bili privedeni i koje su tukli u policijskom pritvoru bilo je i djece.

Petnaestogodišnji Zlatan (nije pravo ime) rekao je predstavnicima organizacije Human Rights Watch da je policija u sred noći došla u njegovu kuću u Sarajevu i odvela ga, nakon što je  na Facebooku postavio svoju sliku s pločama s natpisima sa zgrade kantonalne vlade u Sarajevu, koje je pokupio tokom protesta. On je istraživaču organizacije Human Rights Watch rekao da su ga šamarali i da je bio primoran gledati kako tuku druge u istoj prostoriji. Bio je u pritvoru skoro 50 sati, a da nije mogao kontaktirati roditelje, iako su vlasti znale koliko mu je godina. On je predstavnicima organizacije Human Rights Watch rekao: “Uplašio sam se kad sam vidio kako tuku i sve ostale starije momke. Želio sam ići kući.”

Sedamnaestogodišnji Dragan (nije pravo ime) rekao je predstavnicima organizacije Human Rights Watch da ga je policija uhvatila nakon što je bacao kamenje tokom demonstracija i odvela ga u policijsku stanicu:

Uhvatili su me u blizini Ajfelovog mosta i odveli me u policijsku stanicu […]. Rekao sam im da neću ništa govoriti bez prisustva roditelja. Oni su mi rekli: „Večeras smo ti mi roditelji”, i smijali su se. U jednom trenutku, bilo ih je devet, jedan mi je pritrčao i udario me nogom u rebra. Još uvijek su slomljena. Pao sam na pad, a oni su me nastavili udarati šakama i nogama.