Nakon što je deset godina dozvoljavala da osumnjičeni za ratne zločine budu nekažnjeni, Republika Srpska, entitet u Bosni i Hercegovini, čini prve korake kako bi ih privela pravdi, konstatirao je Human Rights Watch u svom izvještaju koji je danas objavljen. Da bi se napredak održao, biće potrebna volja iznutra i podrška izvana.
“Prvi put poslije završetka bosanskog rata, žrtve mogu vidjeti neku pravdu u Republici Srpskoj,” rekla je Holly Cartner, direktor Odjeljenja za Evropu i Centralnu Aziju u Human Rights Watchu. “Ali izazovi su ogromni. Bez političke volje da se naprave promjene u djelovanju pravosuđa, užasni zločini će i dalje ostati nekažnjeni.”
Izvještaj na 42 strane, pod nazivom “Šansa za pravdu? Procesuiranje ratnih zločina u bosanskoj Republici Srpskoj”, govori o zamahu koji su suđenja za ratne zločine dobila krajem 2005. godine, i mogućosti stvorenoj prijenosom predmeta preko Odjela za ratne zločine u Sarajevu na sudove u entitetima. Izvještaj također dokumentuje prepreke održivom napretku ka pravičnim i efikasnim suđenjima, uključujući ograničene tužilačke resurse i nedovoljnu pomoć policije Republike Srpske.
Većina zločina počinjenih tokom rata 1992.-1995. godine dogodila se na području pod kontrolom snaga bosanskih Srba, Republici Srpskoj. Ali u 10 godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, koju čine Republika Srpska i Federacija u kojoj su većina Bošnjaci i Hrvati, skoro da nije bilo procesuiranja za ratne zločine u srpskom entitetu, pošto su samo dva suđenja održana prije novembra 2005. godine. Za razliku od toga, više od deset suđenja je održano u Srbiji i Crnoj Gori, više od 50 u Federaciji BiH, a još veći broj suđenja u Hrvatskoj, uključujući – u svim ovim područjima – suđenja protiv pripadnika većinske zajednice.
Krajem 2005. godine došlo je do porasta broja krivičnih gonjenja u Republici Srpskoj, pri čemu je pet Srba osuđeno zbog ratnih zločina u tri suđenja održana pred okružnim sudovima u Banja Luci i Trebinju. U martu 2006. godine, dok je izvještaj Human Rights Watcha išao na štampanje, okružni sud u Banja Luci osudio je još jednog Srbina zbog učinjenog ratnog zločina, a jedno suđenje bilo je u toku pred okružnim sudom u Trebinju.
Porast u broju krivičnih gonjenja odražava veću spremnost vlasti u Republici Srpskoj da se osumnjičeni za ratne zločine dovedu pred lice pravde, a što je rezultat slabljenja ekstremnog nacionalizma na političkoj sceni. Važnije od toga, stvaranje novog Odjela za ratne zločine u Sarajevu, koji sudi naročito ozbiljne ratne zločine koji su se desili u oba entiteta, značajno je povećalo broj slučajeva ratnih zločina za koje je vjerovatno da će biti suđeni u Republici Srpskoj. Tokom 2005. godine, glavni tužilac Bosne i Hercegovine prenio je 40 slučajeva tužiocima u Republici Srpskoj, a mogući su i novi transferi.
Broj tužilaca koji rade na slučajevima ratnih zločina u pet okružnih tužilaštava u Republici Srpskoj izgleda da je nedvoljan da bi se nosili sa povećanim obimom posla. Tužilačkim uredima također nedostaje pomoćno osoblje i specijalizovani istražitelji. Policija Republike Srpske je fokusirana na istraživanje ratnih zločina protiv bosanskih Srba, iako će se većina postupaka pred sudovima u Republici Srpskoj vjerovatno baviti zločinima protiv bosanskih Muslimana i Hrvata.
Izvještaj analizira i druge slabosti istraga za ratne zločine u Republici Srpskoj, uključujući:
nekorišćenje podataka koje imaju nevladine organizacije, kao i transkripta i drugog materijala Međunarodnog tribunala za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije; zastrašivanje i zamor svjedoka; i, nedostupnost osumnjičenih, za mnoge od kojih se vjeruje da su se sklonili u Srbiju ili Hrvatsku i tamo stekli državljanstvo, tako se zaštitivši od ekstradicije u Bosnu radi suđenja.
Pravična i efikasna suđenja za ratne zločine u Republici Srpskoj su značajna za uspjeh ukupnih nastojanja u Bosni da se krivci kazne, a značaj je podcrtan brojem suđenja koja se očekuju, ozbiljnošću zločina, i značajem toga da žrtve i porodice vide pravdu na djelu. Vjerovatnije je da će se pred lokalnim sudovima naću direktni izvršioci nego komandanti, a nedavno okončana suđenja pokazuju da se radi o zločinima kao što su višestruka ubistva, prislini nestanak, ili silovanje.
“Lokalni sudovi u Republici Srpskoj bave se vrlo ozbiljnim zločinima”, izjavila je Cartner. “Tamošnje vlasti moraju učiniti sve u njihovoj moći da pravda bude konačno zadovoljena.”
Predstavnici Evropske komisije dolaze u Sarajevo 17. marta na nastavak pregovora sa bosanskim vlastima o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Evropska unija je već podržala rad Odjela za ratne zločine u Sarajevu, prepoznajući ključnu ulogu Odjela u postizanju pravde u Bosni. Međutim, mnoga, ako ne i većina, suđenja u Bosni održaće se u sudovima u dva bosanska entiteta. Evropska unija bi trebalo da prepozna jednako važnu ulogu nižih sudova u Bosni u donošenju pravde i da im obezbjedi podršku, zaključio je Human Rights Watch.
Izvještaj Human Rights Watcha uključuje preporuke vlastima u Republici Srpskoj i državnim vlastima u Sarajevu, da preduzmu mjere kojim će se povećati sposobnost i efikasnost okružnih tužilaštava, kako bi se nedavni napredak učinio održivim: uvođenje profesionalnih istražitelja, bolju obuku tužilaca, veću saradnju policije, i program zaštite svjedoka. Izvještaj također poziva vlasti u Evropskoj Uniji i Sjedinjenim Američkim Državama da u svojim odnosima sa bosanskim vlastima, i sa vlastima u Republici Srpskoj, daju prioritet pitanju odgovornost za ratne zločine, uključujući pred lokalnim sudovima.
