I u 2020. godini u Bosni i Hercegovini postoji ozbiljna zabrinutost zbog etničkih podjela, diskriminacije i prava manjina i tražitelja azila. Medijske stručnjakinje i stručnjaci i dalje su izloženi pritiscima. Dugo odlagana strategija za rješavanje zaostalih predmeta ratnih zločina napokon je usvojena.
Diskriminacija i netolerancija
U junu su glavne političke stranke u Mostaru postigle sporazum kojim će se omogućiti održavanje lokalnih izbora, prvih od 2008. godine. Lokalni izbori zakazani su za 20. decembar 2020. godine. Presudom Evropskog suda za ljudska prava iz oktobra 2019. godine Bosni i Hercegovini naloženo je da u roku od šest mjeseci izmijeni i dopuni Izborni zakon iz 2001. godine kako bi se omogućilo održavanje lokalnih izbora u Mostaru. Ustavni sud BiH je 2010. godine presudio da je struktura podjele vlasti u Mostaru neustavna i da se njome diskriminiraju stanovnici ovog grada, no vlada još uvijek nije izmijenila zakon kako bi omogućila održavanje izbora.
I jedanaest godina nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci kojom je utvrđeno da se Ustavom BiH diskriminiraju etničke i vjerske manjine time što im se ne dozvoljava da se kandidiraju za člana Predsjedništva, Ustav još uvijek nije izmijenjen.
Sistem dvije škole pod jednim krovom, koji ukazuje na segregaciju djece u školama prema etničkoj pripadnosti, i dalje je prisutan.
U periodu od januara do septembra 2020. godine Misija Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) zabilježila je 91 krivična djela počinjena iz mržnje, od kojih se većina temeljila na etničkoj i vjerskoj pripadnosti žrtve, a u šest slučajeva zabilježeno je i fizičko nasilje. U vrijeme pisanja ovog izvještaja, vođen je sudski postupak protiv osam osoba, a u 2020. godini dvije osobe su osuđene.
Prema navodima nevladine organizacije Vaša prava, koja se bavi pružanjem besplatne pravne pomoći, negativne posljedice pandemije koronavirusa nesrazmjerno pogađaju marginalizirane grupe, uključujući Rome u BiH. Kako navodi ova organizacija, Romi, koji najčešće rade u neformalnom sektoru, izgubili su izvore prihoda, a romska djeca nemaju pristup online obrazovanju.
U aprilu ove godine, razmatrajući blanketnu zabranu kretanja starijih osoba i djece koja je nametnuta kao odgovor na Covid-19, Ustavni sud BiH utvrdio je da je ista nesrazmjerna i da predstavlja kršenje prava na slobodu kretanja.
U maju, Katolička crkva održala je u Sarajevu misu u spomen na hrvatske ustaške vojnike i civile koje su ubili jugoslovenski partizani krajem Drugog svjetskog rata. Događaj je izazvao proteste u Sarajevu, a organizatori su optuženi za pokušaj rehabilitacije ustaškog režima.
Odgovornost za ratne zločine
U septembru ove godine Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je dugo odlaganu revidiranu Državnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je dostavljena još u maju 2018. godine. Strategijom se nastoji osigurati djelotvoran prenos predmeta ratnih zločina sa državnog na sudove nižih administrativnih nivoa kako bi se riješili zaostali predmeti ratnih zločina. Nevladina organizacija TRIAL International izrazila je zabrinutost da se i 25 godina nakon genocida u Srebrenici ratni zločini i kršenja ljudskih prava još uvijek negiraju ili banaliziraju.
Prema statistikama OSCE-a, u augustu je pred svim sudovima u BiH bilo u postupku 243 predmeta ratnih zločina protiv 483 optužene osobe. Između januara i jula, sudovi u BiH donijeli su prvostepene presude u 11 predmeta, a osuđeno je 12 od ukupno 19 optuženih osoba. U istom periodu, sudovi u BiH donijeli su pravosnažne presude u 6 predmeta, gdje je od ukupno 9 optuženih osuđeno petoro, a u dva predmeta postupak je okončan zbog smrti optuženog.
U januaru, Rezidualni mehanizam Ujedinjenih nacija u Hagu odbio je molbu za prijevremenim puštanjem Miroslava Brala koji je osuđen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene nad bošnjačkim civilnim stanovništvom 1993. godine. Isti mehanizam je u martu odbio molbu za prijevremenim puštanjem Radoslava Brđanina, koji je osuđen na 30 godina zatvora za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u BiH.
U augustu, Ratko Mladić uložio je žalbu na osuđujuću presudu za genocid nad muslimanima Srebrenice i druge zločine počinjene tokom rata od 1992. do 1995. godine. Tužilaštvo se također žalilo na odluku nižestepenog suda kojom je Mladić oslobođen odgovornosti za genocid u šest drugih bosanskih općina.
Također u augustu, Komitet Ujedinjenih nacija za uklanjanje svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW) naveo je da BiH nije provela djelotvorne i pravovremene istrage u vezi sa ratnim seksualnim nasiljem i da su kompenzacije i podrška žrtvama nedovoljne.
Prema navodima OSCE-a, u augustu 2020. godine pred svim sudovima u BiH bilo je ukupno 59 predmeta protiv 120 optuženih osoba koja sadrže navode o ratnom seksualnom nasilju nad ženama i muškarcima. U vrijeme pisanja ovog izvještaja, donesena je samo jedna prvostepena presuda na koju se još uvijek može izjaviti žalba, a nije bilo pravosnažnih presuda. Jedan postupak je okončan uslijed smrti optuženog.
Tražitelji azila i migranti
U periodu od januara do augusta ove godine, Državna služba za poslove sa strancima registrirala je ukupno 11.292 nezakonita ulaska naspram 18.071 takvog ulaska u istom periodu 2019. godine. Ukupno 10.738 osoba iskazalo je namjeru za traženje azila, a svega 185 je podnijelo zahtjev za azil. Prema podacima UN-ove agencije za izbjeglice (UNHCR), kratki rokovi za podnošenje zahtjeva i ograničeni resursi države za obradu takvih zahtjeva ometaju pristup postupku traženja azila. Do kraja augusta, 15 osoba dobilo je supsidijarnu zaštitu, a nije dodijeljen niti jedan izbjeglički status.
Oko 3500 izbjeglica i migranata na sjeveroistoku zemlje, u Unsko-sanskom kantonu, živi izvan službenih centara, a mnogi spavaju na otvorenom. Broj djece bez pratnje ili razdvojene djece koja ostaju bez pristupa adekvatnom smještaju i uslugama zaštite djece predstavlja sve veću zabrinutost. U svom izvještaju iz maja 2020, nakon posjete BiH 2019. godine, specijalni izvjestilac UN-a o ljudskim pravima migranata naveo je da su i dalje prisutni brojni rizici kada je riječ o zaštiti djece bez pratnje ili razdvojene djece koja su smještena u redovne prihvatne centre zbog nepostojanja odgovarajućih alternativa.
Vlasti Unsko-sanskog kantona su u augustu ozbiljno ograničile kretanje migrantima i tražiteljima azila izvan zvaničnih prihvatnih centara te su zabranile nove dolaske u kanton, zbog čega su mnogi ostali na cesti, bez pristupa osnovnim uslugama.
Nasilje u porodici i drugi oblici rodno zasnovanog nasilja
U 2020. godini još uvijek nema sistematskog prikupljanja podataka i analiza o rodno zasnovanom nasilju i nasilju u porodici. Prema navodima United Women, organizacije za prava žena, tokom pandemije zabilježen je porast nasilja u porodici i smanjenje broja usluga dostupnih žrtvama nasilja.
U Republici Srpskoj u maju je na snagu stupio revidirani Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, kojim je nasilje u porodici propisano kao krivično djelo i kojim su predviđene novčane kazne za one koji ne prijave nasilje u porodici.
Seksualna orijentacija i rodni identitet
U augustu je u Sarajevu organizirana druga povorka ponosa. U vrijeme pred održavanje povorke, Sarajevski otvoreni centar (SOC), organizacija civilnog društva za zaštitu ženskih prava i prava lezbejki, gej, biseksualnih, transrodnih i interspolnih osoba (LGBTI), zabilježio je povećan broj prijetnji upućenih aktivistkinjama i aktivistima. SOC je dokumentirao 13 slučajeva mržnje prema LGBTI osobama, uključujući i predmete nasilja u porodici. Kako ova organizacija ističe, zbog ograničenja nametnutih uslijed pandemije Covid-19, LGBTI djeca izložena su većem riziku od nasilja u kući.
Sloboda medija
Novinari u BiH se i u 2020. godini kontinuirano suočavaju s uplitanjem u posao, tužbama za klevetu, verbalnim prijetnjama i fizičkim napadima. Od januara do augusta 2020. godine, udruženje novinara BiH, BH Novinari, dokumentiralo je 51 kršenje slobode medija. Novinari bez granica u svom Indeksu slobode štampe za 2020. godinu navode da se tužbe za klevetu redovno koriste za ometanje novinara u njihovom radu i ušutkavanje kritičara.
Ključni međunarodni akteri
Generalni sekretar UN-a, Antonio Guterres, izjavio je u julu da je mir u BiH još uvijek krhak i pozvao regionalne lidere na borbu protiv govora mržnje i retorike koja poziva na podjele.
U julu je i komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava, Dunja Mijatović, upozorila da mnogi političari i dalje negiraju istinu o genocidu u Srebrenici, produbljujući tako patnju preživjelih žrtava i ugrožavajući mir.
Harlem Desir, OSCE-ov predstavnik za slobodu medija, izrazio je zabrinutost zbog napada i prijetnji upućenih mnogim novinarkama i novinarima i pokušaja ograničavanja slobode izražavanja tokom pandemije Covid-19.
U oktobru ove godine, Evropska komisija je u svom obavještenju o politici proširenja EU navela da “[o]pstruiranje reforme sektora pravde kako od političkih aktera tako i od aktera unutar sektora pravde i loše funkcioniranje pravosudnog sistema u BiH i dalje podrivaju uživanje prava građana” i da “Bosna i Hercegovina mora osigurati slobodu izražavanja i slobodu medija te zaštititi novinare i omogućiti prostor za djelovanje civilnog društva, naročito kroz poštivanje evropskih standarda o slobodi udruživanja i slobodi okupljanja.”