Skip to main content
Donate Now
Bivši kosovski predsednik Hašim Tači prisustvuje suđenju za ratne zločine u Hagu, u Holandiji 3. aprila 2023.  © 2023 Koen van Weel/Pool via REUTERS

(Berlin) – Osude bivšeg predsednika Kosova Hašima Tačija i trojice bivših visokorangiranih lidera Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) za ratne zločine, izrečene 16. septembra 2026, predstavljaju važan korak ka odgovornosti za žrtve sukoba na Kosovu 1998–1999, saopštio je danas Human Rights Watch. 

Specijalizovana veća za Kosovo, sa sedištem u Hagu, proglasila su Tačija, Kadrija Veseljija, Jakupa Krasnićija i Redžepa Seljimija krivima za ratne zločine uključujući ubistvo, mučenje, svirepo postupanje i proizvoljno lišavanje slobode. Sud je oslobodio četvoricu optuženih po tačkama optužnice za zločine protiv čovečnosti. Osude se odnose na zločine počinjene tokom rata na Kosovu i severnoj Albaniji, protiv kosovskih Albanaca, Srba, Roma i drugih. Sud je Tačija i Krasnićija osudio na 25 godina zatvora, Veselija na 18, a Selimija na 13 godina. 

„Ova presuda šalje važnu poruku žrtvama i njihovim porodicama da čak ni moćni lideri nisu van domašaja pravde”, izjavio je Hju Vilijamson, direktor Human Rights Watch-a za Evropu i Centralnu Aziju. „Nalazi suda potvrđuju da odgovornost za teške ratne zločine treba da važi za sve, bez obzira na njihov položaj ili pripadnost.” 

Presuda dokumentuje obim i težinu počinjenih zločina. Sudije su utvrdile da su optuženi, u periodu između aprila 1998. i 20. juna 1999, krivično odgovorni za proizvoljno hapšenje i pritvaranje 385 osoba u objektima OVK, mučenje 303 osobe, svirepo postupanje prema 49 osoba i ubistvo 96 osoba. Među žrtvama su bili kosovski Albanci koji su smatrani političkim protivnicima ili saradnicima, kao i Srbi i Romi.

Sudije su utvrdile da su optuženi imali zajednički kriminalni plan da obeležavaju kao mete, pritvaraju i, po potrebi, ubijaju osobe koje su smatrane protivnicima OVK, koja se zalagala za nezavisnost od Srbije. Utvrđeno je da su četvorica optuženih zajednički sprovodili taj kriminalni plan, uz korišćenje pritvorskih objekata, vojne policije, obaveštajnih struktura i specijalnih jedinica.

Sud je oslobodio svu četvoricu optuženih po svih šest tačaka optužnice za zločine protiv čovečnosti, utvrdivši da tužilaštvo nije dokazalo van razumne sumnje da su konkretna dela bila „usmerena protiv civilnog stanovništva” – što je jedan od neophodnih elemenata za utvrđivanje zločina protiv čovečnosti, pored toga što dela moraju biti deo širokog ili sistematskog napada. Sud je takođe oslobodio četvoricu optuženih za više drugih navodnih ratnih zločina, ocenivši da oni ili nisu dokazani van razumne sumnje, ili su obuhvaćeni drugom, konkretnijom tačkom optužnice, ili ne spadaju u nadležnost suda. U poslednju kategoriju spadaju navodni događaji nakon 20. juna 1999, kada je, prema oceni suda, oružani sukob bio okončan, pa se dotično ponašanje nije moglo kvalifikovati kao ratni zločin.

Sudije su naglasile da OVK kao takva nije bila predmet suđenja i da se predmet nije odnosio na legitimitet borbe OVK, na zločine koje su srpske i jugoslovenske snage počinile nad kosovskim Albancima, niti je predstavljao pokušaj da se zločini jedne strane uravnoteže sa zločinima druge strane. Presuda se odnosila na individualnu krivičnu odgovornost četvorice optuženih za konkretne zločine počinjene protiv Srba, Roma i kosovskih Albanaca.

Sudije su navele da se suđenje odvijalo u „atmosferi zastrašivanja svedoka”. Sud je istakao da su neki svedoci lagali pred sudijama ili menjali ranije iskaze, te da je strah za sopstvenu bezbednost mogao uticati na pojedina svedočenja. Tači se, odvojeno, suočava i sa drugim predmetom, zajedno sa još četvoro optuženih, pred Specijalizovanim većima za Kosovo, zbog navodnog ometanja pravde. 

Ova presuda uklapa se u širi kontekst nepotpune odgovornosti za zločine počinjene tokom sukoba na Kosovu, uključujući zločine koje su počinile srpske i jugoslovenske snage, navodi Human Rights Watch.

Kako je Human Rights Watch dokumentovao, srpske i jugoslovenske snage bile su odgovorne za sistematske i rasprostranjene zločine tokom sukoba, uključujući mučenje, ubistva, silovanja i prisilna proterivanja.

Na najvišem nivou, bivšem predsedniku Srbije Slobodanu Miloševiću i, u odvojenim suđenjima, sedmorici drugih visokih srpskih i jugoslovenskih zvaničnika, suđeno je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Jedan je oslobođen, šestoro je osuđeno, a Milošević je preminuo tokom suđenja. Pojedini srpski i jugoslovenski zvaničnici koje je osudio sud Ujedinjenih nacija naknadno su slavljeni u Srbiji, što ukazuje na kontinuiranu potrebu da politički lideri u Srbiji i regionu priznaju utvrđene činjenice o ratnim zločinima i podrže da se za njih utvrdi odgovornost.

Na domaćem nivou, srpski sudovi su pravosnažno osudili 17 lica za ratne zločine povezane sa Kosovom, među kojima 15 Srba. Domaća krivična gonjenja u Srbiji uglavnom su bila usmerena na počinioce nižeg ranga, a ne na visoke vojne ili policijske zvaničnike. Za veliku većinu ratnih zločina, međutim, niko nije odgovarao. Presuda od 16. septembra trebalo bi da podstakne obnovljene napore da se pravda ostvari za sve žrtve rata na Kosovu, navodi Human Rights Watch.

Specijalizovana veća za Kosovo imaju nadležnost nad zločinima protiv čovečnosti, ratnim zločinima i drugim krivičnim delima po kosovskom pravu, vezanim za navode iz izveštaja Saveta Evrope iz 2010. godine. Dik Marti, švajcarski senator koji je sačinio taj izveštaj, naveo je da su pojedini bivši visokorangirani pripadnici OVK odgovorni za otmice, premlaćivanja i vansudska pogubljenja tokom i nakon rata. Human Rights Watch je dokumentovao posleratne napade na Srbe i Rome.

Na osnovu izveštaja Saveta Evrope, Evropska unija je, uz snažnu podršku Sjedinjenih Američkih Država, formirala Specijalnu istražnu radnu grupu (SITF), sa sedištem u Briselu i međunarodnim osobljem, radi istrage navoda. Glavni tužilac te radne grupe predstavio je svoje nalaze 2014. godine, uključujući i o zastrašivanju svedoka, i zaključio da postoje verodostojni osnovi za podizanje optužnica.

Nakon što je Kosovo izmenilo Ustav i usvojilo novi zakon 2015. godine, formirana su Specijalizovana veća za Kosovo, sa sedištem u Hagu, finansirana od strane EU, kao i Kanade, Norveške, Švajcarske, Turske i Sjedinjenih Američkih Država. Svo troje dosadašnjih glavnih tužilaca potiče iz Sjedinjenih Američkih Država.

„Za kosovske Albance, Srbe, Rome i druge koji su pretrpeli ove strašne zločine, ova presuda predstavlja meru dugo odlagane pravde”, rekao je Vilijamson. „Ona je podsetnik da svi koji su bili žrtve teških zločina počinjenih tokom i posle rata na Kosovu zaslužuju pravdu, bez obzira na to kojoj etničkoj grupi ili strani u sukobu žrtva ili počinilac pripadaju.” 

Every piece on our website is resource intensive. If you donate whatever you can today, we will use it to continue investigating abuses and advocate for change in 100+ countries.