Front pages of newspapers from Bosnia and Herzegovina, Kosovo, Montenegro and Serbia, June 11, 2015.

Chris J Parsons Photography, www.chrisjparsonsphotography.com.

(Berlin)—Novinari širom Zapadnog Balkana suočeni su s neprijateljskom sredinom koja ih ometa u mogućnosti kritičkog izvještavanja, saopšteno je danas iz organizacije Human Rights Watch.

Više od godinu dana nakon što je Human Rights Watch dokumentovao prepreke po slobodu medija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, na Kosovu, u Crnoj Gori i Makedoniji, vlade u regionu i evropske institucije nisu uspjele poduzeti konkretne mjere u cilju rješavanja ovog pitanja. Štaviše, izronili su i novi problematični slučajevi.

“U vrijeme kada to nikad nije bilo važnije, nezavisno novinarstvo na Zapadnom Balkanu stavljeno je uza zid“, kaže Lydia Gall, istraživačica za Zapadni Balkan pri organizaciji Human Rights Watch. “To se neće ni promijeniti osim ukoliko EU ne bude apsolutno jasno saopćila vladama Zapadnog Balkana da njihove evropske aspiracije zavise od naprednih i slobodnih medija.”

Bivše jugoslavenske republike Makedonija, Crna Gora i Srbija kandidatkinje su za članstvo u Evropskoj uniji, dok su Bosna i Hercegovina i Kosovo potencijalni kandidati. Sloboda izražavanja i medija u sklopu su Kopenhaških kriterija za članstvo u EU.

U jednom nedavnom slučaju u oktobru mjesecu, uredniku lista Gazeta Express na Kosovu upućivane su prijetnje smrću putem društvenih medija nakon objave njegovog dokumentarca o ratnim zločinima na Kosovu od strane Oslobodilačke vojske Kosova. Taj predmet je pod istragom.

Evropska komisija uključuje izraze zabrinutosti po pitanju slobode medija u zemljama Zapadnog Balkana u svoje godišnje ocjene vezane za njihov historijat po pitanju ljudskih prava. Komesar nadležan za proširenje Johannes Hahn generalno je spominjao slobodu medija u region, ali nije iznosio detalje po pitanju manjka djelotvornih istraga od strane pojedinačnih vlada o napadima na novinare. U novoj strategiji za proširenje Komisije objavljenoj 9. novembra spominje se sloboda medija u region, ali se detaljne preporuke navode ukratko.

Evropski parlament ponudio je konkretnije preporuke. Komisija i države-članice EU trebale bi vršiti dosljedniji pritisak na vlasti Zapadnog Balkana u cilju toga da one prestanu sa zastrašivanjem novinara i da slobodi medija daju visoki prioritet tokom pregovora o pristupanju, rečeno je iz Human Rights Watcha.

U svom izvještaju za 2015. godinu pod naslovom Teška profesija: Napadi na slobodu medija na Zapadnom Balkanu, Human Rights Watch navodi prezrivo odbacujuće riječi jednog šefa policije upućene novinaru: “Šta možete, teška vam je profesija.”

Olako odbacivanje odgovornosti na ovaj način i oklijevanje sa istragom i sudskim gonjenjem takvih napada je sveprisutno u region, navodi Human Rights Watch. Tom nebrigom i nereagovanjem krše se obaveze zemalja u smislu prevencije i procesuiranja takvih krivičnih djela i dovodi do de fakto nekažnjivosti za većinu krivičnih djela nad novinarima.  

Analiza medija i drugih izvještaja i kontakata sa novinarima i nevladinim organizacijama u region od strane Human Rights Watcha od vremena objave tog izvještaja pokazuje da je poboljšanje po pitanju slobode medija na Zapadnom Balkanu malo ili nikakvo. Nekažnjeno su prošle nove prijetnje i napadi na novinare koji su u međuvremenu izašli na svjetlo dana. 

Sa strane vlasti nema puno dokaza o političko volju da se unaprijedi klima za medijske slobode. Neki novinari suočeni su s procesuiranjem za sumnjive krivične optužbe, a vlade odobravaju i uskraćuju prihode od oglašavanja u pokušaju da osujete kritičko izvještavanje i suzbiju nezavisnost medija.

“Spisak pritisaka i slučajeva nasilja nad nezavisnim medijima na Zapadnom Balkanu sačinjava jedan neveseo katalog,” izjavila je Gall. “Bez naprednih nezavisnih medija teško je vidjeti da će zemlje regiona Zapadnog Balkana ispuniti aspiracije svog naroda ili njihove evropske ambicije.”

Izvještaj Teška profesija, napadi na slobodu medija na Zapadnom Balkanu možete pročitati na https://www.hrw.org/report/2015/07/15/difficult-profession/media-freedom...

Nedavni napadi na novinare i medije

Bosna i Hercegovina

U periodu od januara do septembra 2016, nacionalno udruženje novinara registrovalo je 40 slučajeva napada na slobodu medija i izraza, uključujući tu 5 fizičkih napada, 2 prijetnje smrću, 6 slučajeva vršenja pritiska, 3 slučaja klevete i 3 slučaja verbalnih prijetnji.

U oktobru 2015, vozilo Emila Karamatića, dopisnika bosanske nacionalne javne radio-stanice BH Radio 1, zapaljeno je i uništeno, kako se navodi u medijskim izvještajima. On je prethodno dobivao prijetnje. Karamatić je izjavio kako smatra da je napad povezan s njegovim novinarskim radom, ali policija odbacuje svaku vezu.  

U julu 2016, član parlamenta koji je bivši ministar culture optužio je Borku Rudić, generalnu sekretarku Udruženja novinara Bosne i Hercegovine, da je lobista za “gulenovce” – to jest, da je povezana s grupom koja je, prema tvrdnjama turske vlade, odgovorna za propali državni udar tog mjeseca u Turskoj. Ta optužba uslijedila je nakon što je Rudićeva uputila kritike na račun racija u Turskoj nakon udara. Taj član parlamenta uputio je iste te kritike i prema Udruženju novinara.

Zatim su na Rudićevu na ulici naletjela dvojica nepoznatih muškaraca i počela je optuživati da brani gulenovce i četnike (desničarske srpske nacionaliste). Ona je uložila prijavu policiji i tužiocima.

U maju, hrvatskog tv-novinara Petra Panjkotu udario je tokom izvještavanja sa demonstracija u Banjaluci u glavu jedan nepoznati počinilac. Dvojica članova ekipe bosanske tv-stanice BN TV koji su izvještavali sa istih demonstracija verbalno su maltretirani, a trećem su upućivane prijetnje na društvenim medijima.

Dragan Mektić, ministar sigurnosti u koalicionoj vladi u zemlji, uputio je prijetnje glavnoj i odgovornoj urednici novinske agencije SRNA Milici Džepini telefonom i putem tekstovnih poruka, u kojima se kaže: “Kad mi dođemo na vlast, nestaćeš sa lica zemlje,” navodi se u medijskim izvještajima. Te prijetnje uslijedile su nakon što su u jednom članku koji je dan ranije objavila SRNA pod znak pitanja stavljeni detalji iz službene Mektićeve biografije.

Kosovo

Na Kosovu, Udruženje novinara Kosova registrovalo je tokom 2015. godine 14 slučajeva nasilja i prijetnji nad novinarima, a osam slučajeva u drugoj polovini 2016.

Novinar Vehbi Kajtazi je na postu na Fejsbuku u martu 2016. izjavio da je dobio telefonski poziv od premijera Isa Mustafe uz prijetnju da će taj novinar “teško platiti” zbog priče o putu Mustafinog brata u inostranstvo na liječenje. Kajtazi je izjavio da ima dokaze da su pozivi dolazili s premijerovog telefona. Mustafa je porekao svaku prijetnju. Kajtazi je prijavio taj incident policiji.

22. augusta je u dvorištu sjedišta javnog emitera Radio-televizije Kosova (RTK) eksplodirala ručna bomba, ali nije bilo žrtava. Zatim je 28. augusta u dvorište Mentora Šale, generalnog direktora stanice, bačena eksplozivna naprava. Šala je bio kod kuće s porodicom, ali niko nije povrijeđen, navodi se u medijskim izvještajima. Policija je saopćila da je eksplozija najvjerovatnije uzrokovana ručnom bombom i otvorila je istragu.

Odgovornost je preuzela radikalna grupa Rugovasit, tvrdeći da taj napad predstavlja “upozorenje”. Ako Šala ne bude dao ostavku, kaže se u saopćenju, “život mu je u opasnosti”. Ta grupa požalila se na izvještaju koji je RTK plasirao o sporu u vezi demarkacije granice između Kosova i Crne Gore, što je istaknuto političko pitanje u obje zemlje. Vlada je saopćila da ti napadi predstavljaju “krivično djelo usmjereno protiv slobode medija na Kosovu.”

U oktobru, Leonardu Kerćukiju, glavnom i odgovornom uredniku dnevnog lista Gazeta Express, upućene su prijetnje smrću preko društvenih medija nakon objave njegovog dokumentarca o ratnim zločinima koje je počinila Oslobodilačka vojska Kosova. Taj predmet je pod istragom.

Makedonija

Iz Udruženja novinara Makedonije (ZNM) kažu da vlada nije identificirala osumnjičene ni u jednom od 30 napada na novinare Udruženja registrovanih u zadnje četiri godine.

Međutim, vlada je uhapsila nekoliko novinara, često pod upitnim okolnostima. Makedonske vlasti su 2013. optužile Zorana Božinovskog, autora kritičkog bloga “Burevesnik”, da je dio špijunske bande neimenovane strane vlade. Na zahtjev Makedonije, on je uhapšen u Srbiji, držan je tamo 10 mjeseci, a onda je pušten bez optužnice. U maju 2016, Božinovski je ponovo uhapšen u Srbiji i izručen u Skoplje, Makedonija, gdje je u vrijeme ovog izvještaja u pritvoru po optužbama za navodnu špijunažu, ucjenu i kriminalno djelovanje. Udruženje makedonskih novinara i sindikat novinara protestirali su zbog, kako to oni opisuju, “politički motiviranog” hapšenja.

Do tih dešavanja je došlo u kontekstu značajne političke krize u Makedoniji, sa ogromnim antivladinim skupovima 2015. i 2016. godine. Jedan okidač bio je skandal s prisluškivanjem koji je izbio 2015, gdje je otkriveno da su vlasti na meti ilegalnog praćenja imale najmanje 100 novinara.

Policija je tukla novinare u više prilika. U jednom slučaju, u aprilu 2016, Udruženje makedonskih novinara i sindikat novinara protestirali su nakon što je policija pretukla jednog novinara i četvoricu foto-reportera na jednom antivladinom skupu. Svi ti novinari nosili su službene medijske akreditacije.

U Makedoniji i drugdje u regionu, vlada je koristila svoje oglašavanje kao sredstvo za vršenje pritiska.

Crna Gora

Prema jednom izvještaju nevladine grupe Akcija za ljudska prava iz novembra 2016, od augusta 2015. desilo se 25 prijetnji i napada na novinare. Od tog broja, 15 je bilo fizičkih napada na novinare i njihovu imovinu, a 2 su bile prijetnje. Preostalih 8 bili su slučajevi ometanja medija tokom antivladinih demonstracija u oktobru 2015, uključujući tu i samovoljna hapšenja novinara i oduzimanje opreme. Svi predmeti osim tri su još uvijek neriješeni.

Novinari koji su pretrpjeli napade tvrde da zvaničnici nisu kako treba proveli istragu o tim napadima. Mnogi ključni predmeti zadnjih godina, uključujući tu i ubistva i jedan pokušaj ubistva, još uvijek nisu riješeni, što ima obeshrabrujući efekat na slobodu izražavanja.

Više puta su oštećivani automobili novinara. Policijske istrage nisu dale rezultata i nije bilo uhapšenih. U jednom primjeru, u augustu 2015, oštećen je automobile u vlasništvu Slavice Jovanović, suvlasnice opozicionog lista Dan, i iz njega su ukradeni dokumenti, kako se navodi u medijskim izvještajima.

Suprug Jovanovićeve i suvlasnik Dana Duško Jovanović ubijen je 2004. U izvještaju na 27 stranica o ubistvu Jovanovića koji je u maju 2016. objavila Akcija za ljudska prava navodi se kako taj neriješeni zločin “opterećuje crnogorsku javnost” već zadnjih 12 godina.

Vlasti su zatvorile Jovu Martinovića, novinara poznatog po intenzivnim istragama o korupciji i ratnim zločinima, uključujući tu i članke za međunarodne publikacije, po sumnjivoj optužnici za trgovinu drogom na 11 mjeseci. Njegovo suđenje konačno je počelo u oktobru 2016. Evropski i međunarodni savezi novinara, Komitet za zaštitu novinara i Reporteri bez granica – svi su se oni oglasili po ovom slučaju, pozivajući na njegovo puštanje uz kauciju i iznošenje svih eventualnih dokaza protiv njega.  

Srbija

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) registrovalo je 2015. godine 57 incidenata usmjerenih protiv novinara, a u prvih sedam mjeseci 2016. njih 33. Ta cifra uključivala je 16 fizičkih napada, 41 verbalnu prijetnju, 28 incidenata vršenja pritiska i 5 napada na imovinu.

U septembru 2016,  Nedim Sejdinović, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine (IJAV), i Dinko Gruhonjić, programski direktor IJAV-a, kao i njihove porodice, dobili su prijetnje smrću putem anonimnih pisama i društvenih medija. Sejdinović je izjavio kako je prijavio prijetnje, koje su uključivale i islamofobično izražavanje, policiji i tužiocima. Sejdinović je izjavio da su te najnovije prijetnje smrću i uvrede predstavljali “kulminaciju serije prijetnji smrću” i drugih prijetnji nasiljem upućenih upravi IJAV-a.

Rad komisije ustanovljene u cilju vršenja istrage o ubistvima trojice istaknutih novinara, Slavka Ćuruvije 1999, Dade Vujasinović 1994. i Milana Pantića 2001, sporo napreduje. Tekuće suđenje četvorici državnih zvaničnika osumnjičenih za navodno učešće u ubistvu Ćuruvije u zastoju je tokom 2016. zbog toga što se na suđenju nije pojavio jedan ključni svjedok. Smrti preostala dva novinara i dalje su neriješene.

Vladini zvaničnici i provladini mediji opetovano su kritikovali nezavisne novinske organizacije. U novembru 2015, provladin tabloid Informer ponovno je oživio optužbe da su Balkanska mreža za istraživačko novinarstvo (BIRN), Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS), kao i Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK), uzimali novac iz inostranstva “kako bi srušili vladu”.

U drugoj kampanji ocrnjivanja, premijer Aleksandar Vučić kritizirao je nezavisni onlajn novinski sajt Balkanska mreža za istraživačko novinarstvo (BIRN). Provladine medijske kuće TV Pink i Informer optužile su BIRN da je neprijatelj države i strani plaćenik. Te optužbe očito su bile u odgovoru na kritičko izvještavanje BIRN-a zbog zloupotrebe vlasti i navodne korupcije u vlasti.

Vučić je u junu opisao neimenovane medije “koji dobivaju nagrade za istraživačko novinarstvo iz EU” kao “smeće.” U septembru, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović izjavio je da želi “čuti odgovore” od Johannesa Hahna, komesara EU, o finansijskim sredstvima koje EU upućuje medijskim kućama i institucijama koje “distribuiraju laži”.  

Dragan Vučićević, glavni i odgovorni urednik Informera, optužio je novinare koji dobivaju sredstva iz EU da žele destabilizirati zemlju. “Nema planova, nema pravih projekata kojima je za cilj zaštita ljudskih prava, promocija demokratije … Radi se samo o tome da se u Srbiji stvori haos,” izjavio je Vučićević.

Metodologija

U cilju ažuriranja nalaza našeg izvještaja iz 2015, Human Rights Watch je obavio telefonske i intervjue e-mailom sa novinarskim udruženjima i medijskim radnicima na Zapadnom Balkanu i vršio pregled izvještaja, novinskih članaka drugih onlajn izvora u period od augusta do novembra 2016.