Skip to main content

Pismo do Priemjera Republike Hrvatske Zoran Milanović

Poboljšavanje zaštite ljudskih prava potrebno je nastaviti i nakon pristupanja

Gosp. Zoran Milanović
Premijer
Trg Sv. Marka 2, 10 000 Zagreb
Hrvatska

28. lipnja, 2013

Predmet: Poboljšavanje zaštite ljudskih prava potrebno je nastaviti i nakon pristupanja

Poštovani predsjedniče Vlade gospodine Milanoviću,

pišem Vam kako bih Vas zamolio da osigurate da hrvatska Vlada nastavi poboljšavati svoj rad na zaštiti ljudskih prava te da njezin pravni okvir i praksa budu u skladu s međunarodnim i regionalnim obvezama Hrvatske u području zaštite ljudskih prava.

Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji uključuje i preuzimanje obveze poštivanja načela ljudskog dostojanstva, demokracije i ljudskih prava kako je zajamčeno Ugovorom o Europskoj uniji i daljnje istaknuto u pravno obvezujućoj Povelji o temeljnim pravima.i Vlada bi trebala iskoristiti službeno pristupanje kao priliku za daljnje jačanje zaštite ljudskih prava u nekoliko problematičnih područja te provesti potrebne mjere za poboljšanje zakonodavstva i prakse.

Predstavnici Human Rights Watcha posjetili su Hrvatsku u lipnju kada su se sastali s predstavnicima civilnog društva i Vlade te s diplomatima. Tijekom našeg posjeta iskoristili smo priliku da se daljnje pozabavimo pitanjima ljudskih prava koja predstavljaju dugotrajan uzrok zabrinutosti Human Rights Watcha u Hrvatskoj. Naš je posjet potvrdio postojanje nekoliko pitanja u području ljudskih prava koja zahtijevaju hitnu pozornost hrvatskih vlasti.

Prava osoba s mentalnim i intelektualnim invaliditetom još su uvijek ozbiljno narušena činjenicom ograničenog napretka koji je Vlada postigla u smjeru deinstitucionalizacije. U svom izvješću iz 2010. godine – Kad jednom uđeš, više nikad ne iziđ– Human Rights Watch dokumentirao je teško stanje više od

9 000 osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koje žive u ustanovama u Hrvatskoj te nedostatak programa za stanovanje i podršku u zajednici.ii

Unatočtome što je u ožujku 2011. usvojen Plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi (poznat i kao "master plan"), usmjeren k deinstitucionalizaciji osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom u razdoblju od 2011. do 2018. godine, napredak postignut u njegovoj provedbi ograničenog je dometa. Ugovor između Ministarstva socijalne politike i mladih te organizacije Open Society Foundations sklopljen u svibnju 1913., čiji je cilj tijekom idućih pet godina deinstitucionalizirati dvije ponajveće ustanove u Hrvatskoj čije usluge koristi otprilike 400 ljudi, dobrodošao je korak. Međutim, projekt ne obuhvaća većinu od 9 000 osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koje još uvijek žive u ustanovama.

U trenutku pisanja ovoga teksta Human Rights Watch nije upoznat s provođenjem nekih drugih značajnih programa življenja u zajednici. Smještaj ljudi s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom u takozvane obiteljske domove kojima upravljaju privatne osobe bez odgovarajućih kvalifikacija i obuke i u kojima živi do dvadeset osoba ne predstavlja značajan napor u smjeru deinstitucionalizacije. Takvi „obiteljski domovi“ još su jedan oblik institucionalizacije i odvlače pozornost od nastojanja da se pruži podrška življenju u zajednici.

Human Rights Watch pozdravlja izmjenu izbornog zakonodavstva iz prosinca 2012. kojom je osobama s invaliditetom omogućeno da glasuju. No ograničena poslovna sposobnost za osobe s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom i dalje izaziva zabrinutost. Od 18 000 ljudi pod zakonskim skrbništvom njih 16 000 nalazi se pod potpunim skrbništvom. Predloženom izmjenom Obiteljskog zakona koji je trenutačno u pripremi za parlamentarnu raspravu nastoji se ukloniti institut potpunog skrbništva. Ta izmjena, međutim, ne uzima u obzir činjenicu da sudovi zadržavaju moćograničavanja poslovne sposobnosti u raznim područjima života neke osobe, što u pojedinim slučajevima može dovesti do potpunog oduzimanja poslovne sposobnosti umjesto da se takvim osobama osigura pristup dobivanju podrške radi samostalnog donošenja odluka, kako to zahtijeva Konvencija o pravima osoba s invaliditetom.

Kao jedna od prvih država koja je ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom koja jamči pravo na život u zajednici, Hrvatska bi trebala pružati primjer osiguravajući da se osobe s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koje žive u zatvorenim ustanovama bez daljnjeg odlaganja premjeste u smještaj u zajednici. Vlada bi trebala usvojiti operativni plan s jasnim rokovima za transformaciju ustanova u programe za život u zajednici, uključujući dodjelu potrebnih financijskih sredstava. Vlada bi nadalje trebala uspostaviti pravne mjere kojima bi se spriječilo da se osobe s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom de facto lišavaju pune poslovne sposobnosti.

Zbog porasta broja tražitelja azila posljednjih godina, prenapučenost prihvatilišta za tražitelje azila i dalje predstavljaproblem. Organizacije civilnog društva očekuju da će se broj tražitelja azila daljnje povećati po ulasku Hrvatske u EU. U tom je kontekstu važno napomenuti da će nakon pristupanja Hrvatska biti obvezana Dublinskom uredbom koja zahtijeva od države da sve podnositelje zahtjeva za dobivanje azila obradi u Hrvatskoj te da prihvati tražitelje azila koji su prošli kroz zemlju u povratku iz drugih zemalja EU.

Djelatnici Centra za mirovne studije rekli su predstavnicima Human Rights Watcha da su u prosincu 2012. prilikom posjeta Prihvatilištu u Kutini koje ima kapacitet za smještaj 100 osoba ondje izbrojili više od 300 osoba. Prema izjavama djelatnika Centra za mirovne studije određen broj tražitelja azila drži se u zatvorenim prihvatnim centrima namijenjenima za ilegalne useljenike. To je, na primjer, slučaj u prihvatnom centru Ježevo, zatvorenom prihvatnom centru za ilegalne useljenike udaljenom tridesetak kilometara od Zagreba u kojemu su djelatnici Centra za mirovne studije 24. travnja izbrojili 93 ilegalna useljenika i 75 tražitelja azila. Pritvaranje tražitelja azila trebala bi biti posljednja alternativa koja se primjenjuje samo na najkraće moguće vrijeme i samo ondje gdje su se druge mogućnosti pokazale nepraktičnima. Prema zakonima Europske unije to što je netko tražitelj azila nije dovoljan temelj za određivanje pritvora.iii

Specijalizirani sustavi za zaštitu djece-migranata bez pratnje (djeca koja putuju bez roditelja ili skrbnika) i dalje su nedostatni. Premda su podaci o djeci-migrantima bez pratnje nepouzdani, prema izvješću UNHCR-a iz 2010. godine u Hrvatskoj je registrirano otprilike 200 djece-migranata bez pratnje. Međunarodno pravo zahtijeva da države djeci bez pratnje dodijele skrbnike kako bi zaštitile njihove interese u pravnim postupcima i pomogle djetetu u njegovim osnovnim potrebama, uključujući pravo na smještaj i školu. Djelatnici lokalnih organizacija priopćili su predstavnicima Human Rights Watcha da skrbnicima dodijeljenima djeci-migrantima nedostaje potrebna obuka o tome kako postupati u najboljem interesu djeteta. Također nam je rečeno da su kriteriji za dodjelu takvih skrbnika nejasni te da su dodijeljeni skrbnici često zaposlenici centara za socijalnu skrb koji se nalaze na jugu i istoku Hrvatske. S druge strane, djeca-migranti bez pratnje smještena su u Zagrebu i dodijeljeni skrbnici s djecom imaju samo ograničen osobni kontakt. U Zagrebu nije dodijeljen nijedan novi skrbnik unatočrastućem broju djece-migranata bez pratnje. Sustav tu posebno osjetljivu skupinu osoba izlaže riziku da postanu žrtve raznih kaznenih djela kao što su trgovina ljudima i prisilni rad te može otežati njihov pristup međunarodnoj zaštiti.

Smještaj djece-migranata bez pratnje ne zadovoljava međunarodne standarde prihvata i zaštite. Djelatnici Centra za mirovne studije rekli su predstavnicima Human Rights Watcha da se djeca-migranti bez pratnje mlađa od 16 godina smještaju u Dom za odgoj djece i mladeži u Zagrebu, objekt u kojem inače prvenstveno borave djeca s problemima u ponašanju. Maloljetnici bez pratnje u dobi od 16 godina i stariji smještaju se u Prihvatilište u Kutini koje je namijenjeno tražiteljima azila. U Ministarstvu socijalne politike i mladih predstavnicima Human Rights Watcha rečeno je da će se do kraja 2014. godine uz Prihvatni centar za ilegalne useljenike u Ježevom izgraditi prihvatni centar za maloljetnike bez pratnje. Planirani prihvatni centar bio bi udaljen tridesetak kilometara od Zagreba, bez izravnog pristupa dječjim vrtićima ili školama. Standardima EU-a za zaštitu djece-migranata bez pratnje utvrđeno je da maloljetnike treba držati odvojeno od odraslih, u odgovarajućim objektima za smještaj te da ih se samo u iznimnim okolnostima smije pritvarati.iv Smještanje djece-migranata bez pratnje u objekte namijenjene djeci s posebnim potrebama ili u prihvatne centre za odrasle nije u skladu s tim standardima.

Neodgovarajući sustav dodjele skrbnika i općenit neuspjeh u pružanju specijalizirane zaštite za djecu-migrante bez pratnje u suprotnosti je s obvezama Hrvatske u području ljudskih prava, uključujući obveze prema UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta zajedno s obvezama naznačenima u Općem komentaru br. 6,v Odbora za prava djeteta te one iz Akcijskog plana EU-a o djeci bez pratnje. Potonje obvezuju države članice EU-a na uspostavljanje visokih standarda prihvata, zaštite i integracije maloljetnika bez pratnje pri čemu treba imati u vidu najbolji interes djeteta.vi Hrvatska Vlada trebala bi poduzeti hitne mjere kako bi se osiguralo da osobito osjetljiva kategorija djece-migranata bez pratnje dobije specijaliziranu zaštitu koja obuhvaća odgovarajuće objekte za prihvat, skrbnike s potrebnim kvalifikacijama prisutne na istoj lokaciji na kojoj borave maloljetnici te pristup obrazovanju.

Osjetljive manjinske skupine i dalje se suočavaju s diskriminacijom. Romska manjina suočava se s teškoćama u pristupu najosnovnijim državnim službama. Prema podacima UNHCR-a u Hrvatskoj ima oko 500 Roma bez državljanstva, a još 1 000 Roma u opasnosti je od gubitka državljanstva. Romi bez državljanstva imaju teškoće s osiguravanjem dokumenata potrebnih da bi se registrirali kao hrvatski državljani, što im također onemogućava pristup državnim službama kao što su zdravstvo, socijalna pomoćili obrazovanje. Premda nedostaju odgovarajući statistički podaci, UNHCR i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina procjenjuju da je problem široko raširen.

Srpska manjina i dalje nailazi na prepreke u ostvarivanju prava na stambeno zbrinjavanje. Konkretno, zbog visokih troškova podnošenja prijava i kompliciranih administrativnih procedura Srbi kojima je tijekom rata oduzeto stanarsko pravo nailaze na teškoće u korištenju pogodnosti iz Vladinog programa iz 2010. godine koji omogućava kupnju nekretnina po cijenama nižima od tržišnih. U lokalnim organizacijama za ljudska prava i u UNHCR-u predstavnicima Human Rights Watcha rečeno je kako su unatočtome što se nekretnine nude na prodaju ispod tržišnih cijene troškovi često tri do četiri puta viši od tržišnih cijena nekretnina u vrijeme kada su ljudi na njih izgubili pravo.

Vlada bi trebala odmah poduzeti mjere radi osiguravanja pristupa državnim službama svima u Hrvatskoj, bez obzira na njihov status, te poduzeti konkretne mjere za otvaranje putova prema stjecanju državljanstva za osobe bez državljanstva. Vlada bi također trebala poduzeti mjere radi olakšavanja učinkovitog pristupa kupnji nekretnina za Srbe – bivše nositelje stanarskog prava – uključujući i reviziju cijene po kojoj se nekretnine nude te pojednostavljenje postupka.

Hvala Vam što posvećujete pozornost ovim važnim pitanjima.

S poštovanjem,

Hugh Williamson
Direktor
Odjel za Europu i Središnju Aziju
Human Rights Watch

 

CC:

Predsjednik Europske Komisije, José Manuel Barroso
Predsjednik Evropskog parlamenta, Martin Schulz
Generalni sekretar Vijeća Europe, Thorbjørn Jagland
Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe, Nils Muižnieks
Predsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Jean-Claude Mignon

 


 

i Članak 2 Ugovora o Europskoj uniji, http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0013..., (pregledano 14. lipnja 2013). Povelja Europske unije o temeljnim pravima, http://www.europarl.europa.eu/charter/pdf/text_en.pdf, (pregledano 14. lipnja 2013.).

ii Human Rights Watch, Kad jednom uđeš, više nikad ne iziđeš – deinstitucionalizacija osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom u Hrvatskoj, https://www.hrw.org/sites/default/files/reports/croatia0910webwcover.pdf, (pregledano 14. lipnja 2013.).

iii Direktiva Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. godine o minimalnim standardima za postupke dodjeljivanja i oduzimanja izbjegličkog statusa u državama članicama, http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2005:326:0013..., (pregledano 18. lipnja 2013.).

iv Akcijski plan o maloljetnicima bez pratnje (2010.–2014.), http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2010:0213:FIN:..., (pregledano 14. lipnja 2013.).

v Članak 22, Konvencija o pravima djeteta, http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/CRC.aspx, (pregledano 14. lipnja 2013.). Opći komentar br. 6 (2005.), Postupanje s djecom bez pratnje i s djecom odvojenom od roditelja izvan svoje zemlje podrijetla, http://www2.ohchr.org/english/bodies/crc/docs/GC6.pdf, (pregledano 20. lipnja 2013.).

vi Akcijski plan o maloljetnicima bez pratnje (2010.–2014.), http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2010:0213:FIN:..., (pregledano 14. lipnja 2013.).

Your tax deductible gift can help stop human rights violations and save lives around the world.