Napadi na novinare, sporo i neefeikasno procesuiranje ratnih zločina, manjkav azilni sistem i netolerancija i nasilje prema LGBT osobama i dalje su predstavljali značajne probleme u Srbiji tokom 2024. godine.
Odgovor države na kritike i proteste protiv planiranog rudarenja litijuma u julu i avgustu pokazao je manjkavosti na polju vladavine prava, uz hapšenja aktivista i klevetničke kampanje koje su mediji pod kontrolom države vodili protiv nezavisnih.
Sloboda medija
Nezavisni novinari su bili izloženi napadima, pretnjama, uključujući pretnje smrću i klevetničke kampanje od strane provladinih medija i visokih javnih zvaničnika.
U periodu od januara do septembra, Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) zabeležilo je 108 incidenata protiv novinara i medija, od kojih su 8 bili fizički napadi, 2 napadi na imovinu, a 55 se odnosilo na pretnje, zastrašivanje i uznemiravanje.
U martu su dvoje čelnika Nezavisnog društva novinara Vojvodine, Dinko Gruhonjić i Ana Lalić Hegediš, bili izloženi pretnjama i zastrašivanju nakon učešća na konferenciji u Hrvatskoj. Istraživački novinar Gruhonjić je u martu bio meta viralnog deepfake video-snimka u kom se sugerisalo da je srećan zato što deli ime sa hrvatskim fašističkim ratnim zločincem Dinkom Šakićem, što je rezultiralo dvema krivičnim prijavama protiv Gruhonjića i nekoliko pretnji smrću. Novinarka Lalić Hegediš dobila je hiljade pretnji, uključujući pretnje smrću i seksualnim nasiljem. Oboje novinara su incidente prijavili policiji, koja je u vreme pisanja ovog teksta još uvek vodila istragu.
U februaru, beogradska redakcija N1 prijavila je vlastima da joj je upućeno nekoliko pretnji smrću. N1 je tokom protekle decenije dobio bezbroj pretnji, uključujući pretnje smrću, od kojih je samo nekoliko krivično gonjeno.
Tokom godine došlo je do porasta takozvanih SLAPP slučajeva (strateških tužbi protiv učešća javnosti) protiv novinara.
Zaključno sa septembrom, istraživački medij KRIK bio je predmet 14 tužbi za klevetu, za koje tvrdi da sve imaju za cilj da ućutkaju njegov rad.
U aprilu, sudija Apelacionog suda u Beogradu i njen suprug podneli su građanske i krivične tužbe protiv KRIK-a i njegovih novinara. Par tvrdi da je medij prekršio njihova prava na privatnost kada je objavio njihov profil u bazi podataka sudija čija je svrha bila da, u cilju transparentnosti, prikaže ključne slučajeve i imovinu. Svi predmeti su u trenutku pisanja ovog izveštaja i dalje bili u toku.
U junu, Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je presudu za klevetu protiv KRIK-a usled članka objavljenog u decembru 2021. godine u kome su navedene osobe koje su tužile ovaj medij, kao i zbog komentara glavnog urednika u istom tekstu koji je naveo da je KRIK meta SLAPP tužbi sa ciljem utišavanja novinara.
Odgovornost za ratne zločine
Između januara i avgusta, Tužilaštvo za ratne zločine pokrenulo je sedam novih istraga ratnih zločina, u vezi sa osam osumnjičenih, kao i tri protiv nepoznatih počinilaca. Do avgusta, 19 predmeta protiv 37 optuženih bilo je u postupku pred srpskim sudovima. Postupci su bili obeleženi značajnim odlaganjima.
Visoki savet tužilaštva u maju je imenovao privremenog rukovodioca tužilaštva za ratne zločine nakon isteka sedmogodišnjeg mandata v.d. glavne tužiteljke za ratne zločine Snežane Stanojković. Organizacija civilnog društva koja prati slučajeve ratnih zločina kritikovala je izostanak napretka u procesuiranju ratnih zločina tokom njenog rukovođenja.
Suđenje za ratne zločine protiv sedam bivših policajaca iz redova bosanskih Srba optuženih za ubistvo 1.313 Bošnjaka iz Srebrenice tokom genocida 1995. godine nastavljeno je u septembru nakon 18-mesečnog odlaganja. Sudenje pred Višim sudom u Beogradu je od svog početka 2017. godine više puta odlagano. Do septembra, samo su dva od osam ročišta zakazanih za 2024. godinu zaista i održana.
Suđenje Jovanu Radanu, bivšem članu Teritorijalne odbrane pod srpskim vođstvom, optuženom za ratni zločin silovanja na području Vukovara u Hrvatskoj 1991. godine, počelo je u julu pred Višim sudom u Beogradu.
Viši sud u Beogradu je na ponovljenom suđenju u julu proglasio Danka Vladičića krivim za ubistvo starijeg bošnjačkog para u Brodu na Drini u avgustu 1992. godine, osudivši ga na devet godina zatvorske kazne.
Nakon ponovljenog sudskog procesa koji je trajao više od osam godina, Viši sud u Beogradu je u aprilu proglasio krivim za ratne zločine sedam, a oslobodio dva bivša člana jedinice Vojske Jugoslavije, zbog njihovog učešća u smrtonosnim napadima na civile u oblasti Peći na Kosovu između aprila i maja 1999. godine. Komandant je osuđen na 20 godina zatvora, a ostalima su izrečene manje zatvorske kazne.
Izbeglice, tražioci azila i migranti
Azilni sistem i dalje je manjkav, tražioci azila su se suočavali sa poteškoćama u pristupu procedurama, niskim stopama priznavanja i dugim odlaganjima. U periodu između januara i avgusta, Srbija je dodelila izbeglički status ili supsidijarnu zaštitu samo dvema osobama, a privremenu zaštitu je odobrila u slučaju 880 lica, svih iz Ukrajine.
Između januara i avgusta, Srbija je registrovala 511 tražilaca azila, a dozvolila je podnošenje 156 zahteva za azil.
Do avgusta su srpske vlasti registrovale 38 dece migranata bez pratnje u tekućoj godini. Srbiji nedostaju formalne procedure za procenu starosti dece bez pratnje, što stariju decu dovodi u opasnost da se prema njima postupa kao prema odraslim osobama, umesto da uživaju posebnu zaštitu.
Seksualna orijentacija i rodni identitet
LGBT osobe su nastavile da se suočavaju sa netolerancijom, pretnjama i nasiljem. Između januara i septembra, organizacija Da Se Zna! zabeležila je 82 incidenta motivisanih mržnjom protiv LGBT osoba, uključujući 28 fizičkih napada. Beogradski Prajd u septembru protekao je bez incidenata.
Osobe s invaliditetom
Deca i odrasli sa invaliditetom i dalje se upućuju u institucionalno zbrinjavanje, a skoro 30 odsto dece sa invaliditetom koja žive u ustanovama nije upisano u školu.
Kosovo
Napetosti su se nastavile na severu nakon što su kosovske vlasti zatvorile finansijske institucije, pošte i pet "paralelnih institucija" povezanih sa Beogradom, što je izazvalo proteste lokalnih Srba i međunarodnu kritiku.
Dvadeset pet godina nakon rata, Specijalizovana veća Kosova u Hagu izrekla su dve presude i nastavila postupak protiv bivšeg predsednika Kosova Hašima Tačija, a kosovski sudovi su nastavili da procesuiraju slučajeve ratnih zločina.
Novinari su se i dalje suočavali sa napadima, uznemiravanjem i pretnjama, uz slab odgovor vlasti.
Parlamentarna skupština Saveta Evrope je u aprilu usvojila preporuku da Kosovo postane članica.
Odgovornost za ratne zločine
U februaru je Osnovni sud u Prištini osudio bivšeg srpskog policajca Duška Arsića zbog učešća u zlostavljanju, proterivanju i ubistvima kosovskih Albanaca u Prištini 1999. godine od strane policijskih i paravojnih snaga. Arsić je osuđen na 13 godina zatvora.
Osnivni sud u Prištini je u aprilu, tokom delimičnog ponovnog suđenja u slučaju "Drenica 1", oslobodio Sulejmana Selimija i Jahira Demakua u slučaju prebijanja zarobljenika u pritvoreničkom centru Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) u selu Likovac 1998. godine. Preostale presude kojima su proglašeni krivim za ratne zločine i dalje ostaju na snazi.
U julu, Osnovni sud u Prištini je osudio Muhameta Alidemaја, bivšeg pripadnika srpske policije, na 15 godina zatvora za ratne zločine zbog učešća u masakru u Izbici u martu 1999. godine, kad je ubijeno 130 ljudi.
Specijalizovana veća Kosova u Hagu u julu su proglasila bivšeg pripadnika OVK Pjetera Šalju krivim za ratne zločine, uključujući ubistvo jednog zatvorenika i proizvoljno pritvaranje i mučenje najmanje 18 zatvorenika u fabrici metala u Kukešu, u Albaniji, između maja i juna 1999. Sud je Šalju osudio na 18 godina zatvora.
U septembru je Panel Apelacionog suda Specijalizovanih veća u Hagu po drugi put smanjio kaznu komandantu OVK Saljihu Mustafi, na 15 godina zatvora. Specijalizovana veća Kosova su proglasila Mustafu u decembru 2022. godine krivim za ratne zločine počinjene između 1998. i 2000. godine, uključujući ubistvo, mučenje i proizvoljno pritvaranje.
Odgovornost za političko nasilje
Osnovni sud u Prištini je u junu osudio četvoricu kosovskih Srba — Nedeljka Spasojevića, Marka Rošića, Žarka Jovanovića i Dragišu Markovića — za ubistvo Olivera Ivanovića, opozicionog političara iz redova kosovskih Srba iz Severne Mitrovice 2018. godine. Kazne su se kretale između četiri i 10 godina zatvora. Odugovlačenje policije da sprovede hapšenje nakon izricanja presude omogućilo je Rošiću da izbegne pravdu.
Sloboda medija
Novinari su i dalje bili izloženi fizičkim napadima, pretnjama i ometanju u radu. Između januara i septembra, Udruženje novinara Kosova (UNK) zabeležilo je 38 incidenata protiv novinara, uključujući dva napada, pet pretnji smrću i 14 slučajeva uznemiravanja, govora mržnje ili klevetničkih kampanja.
Osoblju onlajn istraživačkog medija Insajderi upućene su pretnje smrću nakon objave teksta u junu, u kom se identifikuje čovek koga je uhapsila kosovska policija zbog navodne prevare i pranja novca.
Osnovni sud u Mitrovici je u septembru osudio muškarca na četiri meseca zatvora zbog pretnji ekipi Balkanske mreže istraživačkog novinarstva (BIRN) koja je u februaru izveštavala o predlogu izgradnje katoličke crkve u selu Gornja Klina.
Prava žena
Komisija osnovana radi dodele statusa i omogućavanja pristupa mesečnom finansiranju žrtvama seksualnog nasilja u ratu je sporo napredovala, pri čemu se samo 2.083 od oko 20.000 žrtava prijavilo do juna.
U izveštaju Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) iz juna o monitoringu slučajeva porodičnog nasilja kritikuju se sudska odlaganja i propusti u poštovanju proceduralnih rokova, kao i blage kazne, pri čemu je 78 odsto optuženih dobilo najviše novčanu ili uslovnu kaznu. U izveštaju se preporučuje obuka za sve aktere pravosudnog sistema, uključujući specijalizovanu obuku za sudije, tužioce i advokate.
Seksualna orijentacija i rodni identitet
Duda Balje, poslanica u kosovskom parlamentu i predsednica parlamentarne Komisije za ljudska prava, iznela je diskriminatorne komentare o LGBT osobama tokom skupštinskog sastanka u februaru. Lokalne LGBT i organizacije za ljudska prava pozvale su na njenu smenu sa mesta predsednice. Vlada je u maju objavila planove za legalizaciju istopolnih građanskih zajednica. U vreme pisanja ovog izveštaja još uvek se čekalo na uvođenje zakona.
Tražioci azila i raseljena lica
Između januara i avgusta, Ministarstvo unutrašnjih poslova Kosova registrovalo je 358 prisilnih povrataka na Kosovo, uglavnom iz Nemačke, od toga 61 dete. Od svih prisilno vraćenih osoba, devet je bilo Roma, jedan Bošnjak, a ostale etnički Albanci. Tokom istog izveštajnog perioda, ministarstvo je registrovalo 33 dobrovoljna povratka na Kosovo i 144 zahteva za azil, od kojih je većina bila od podnosilaca iz Sirije.
Odgovornost međunarodnih institucija
Nije bilo napretka u pružanju obeštećenja ili izvinjenja kosovskim Romima koje je UN nakon rata 1999. godine preselio u kampove kontaminirane olovom, u međuvremenu zatvorene. Manjkav mehanizam UN za pružanje obeštećenja još uvek nije počeo da funkcioniše.