Skip to main content

Svetski Izveštaj 2015: Bosna i Hercegovina

Događaji 2014

The European Court of Human Rights building in Strasbourg, France on January 11, 2011.

© 2011 Reuters

Politički zastoj u Bosni i Hercegovini (BiH) u 2014. je i dalje onemogućavao neophodne reforme, uprkos rasprostranjenim protestima u februaru, kojima je izražavano široko ekonomsko i političko nezadovoljstvo. Proteste je obilježilo policijsko nasilje. Novinari su i dalje bili izloženi zastrašivanjima i prijetnjama. U najnovijoj odluci Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR) naglašeno je da vlasti i dalje ništa ne čine da se ukinu ograničenja za kandidovanje Jevreja, Roma i ostalih manjina za političke funkcije. Romi su i dalje najugroženija grupa izložena rasprostranjenoj diskriminaciji.

Nacionalna i vjerska diskriminacija

Vlada nije ostvarila nikakav napredak u cilju izmjene ustava zemlje kako bi se eliminisala nacionalna i vjerska diskriminacija u tročlanom Predsjedništvu BiH i Domu naroda, uprkos odluci ECtHR-a iz jula u kojoj je potvrđena njegova presuda iz 2009. godine, prema kojoj se ustavom krši Evropska konvencija o ljudskim pravima. Obje institucije trenutno dopuštaju kandidovanje osoba samo iz tri glavne nacionalne grupe (Bošnjake, Srbe i Hrvate). Razgovori na visokom nivou Evropske unije s glavnim političkim strankama u svrhu stvaranja uslova za dogovor su propali u februaru.

Opšti izbori održani su u oktobru bez ustavnih amandmana koje je zahtijevao Evropski sud. U vrijeme pisanja ovog izvještaja, nova vlada još nije formirana.

Vlasti u Mostaru propustile su rok iz avgusta za izmjene u svom sistemu glasanja koje je naložio Ustavni sud Bosne i Hercegovine, što je dovelo do isključivanja Mostara iz opštih izbora i oduzimanjem prava glasa njegovim biračima.

Romi su i dalje najugroženija grupa u zemlji i suočavaju se s rasprostranjenom diskriminacijom u zapošljavanju, obrazovanju i političkoj zastupljenosti. Nepostojanje slobodnog i univerzalnog sistema upisa rođenja znači da mnogi Romi nisu u nacionalnim javnim matičnim knjigama u koje se upisuju rođenja, smrti i vjenčanja. Time se sprečava njihov pristup javnim uslugama, uključujući i zdravstvenu zaštitu.

Izbjeglice i interno raseljena lica

Prema podacima Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), u prvoj polovini 2014. godine samo se 29 izbjeglica i 66 interno raseljenih lica (IRL-a) vratilo na područja s kojih su otišli, što predstavlja značajan pad u odnosu na isti period iz 2013. godine. U julu 2014., u BiH je još uvijek bilo 84.500 registrirovanih IRL-a. Teške poplave u BiH u maju i avgustu pogodile su IRL-e i povratnike više nego druge, i prisilile su mnoge porodice da se presele, i tako dodatno odgodile implementaciju strategije iz 2010. godine čiji je cilj pružanje podrške za povratak izbjeglica i IRL-a u njihove predratne domove ili za nalaženje drugih trajnih rješenja za njih, čime bi se omogućilo zatvaranje preostalih kolektivnih centara u kojima se oni nalaze.

Odgovornost za ratne zločine

Implementacija nacionalne strategije za ratne zločine od strane bosanske vlade, usvojene 2008. godine, čiji je cilj poboljšanje domaćeg procesuiranja ratnih zločina, i dalje ide sporo. Još uvijek ne postoje dovoljni kapaciteti i finansijska sredstva za tužioce, naročito na kantonalnom nivou i nivou distrikta. Do novembra 2014. godine, vijeće za ratne zločine Suda BiH donijelo je presude u 33 predmeta, čime je ukupni broj zaključenih predmeta otkako je sud 2005. godine postao u potpunosti operativan povećan na 250. Tokom godine je premijer entiteta Republika Srpska u više navrata osporavao legitimnost Suda i Tužilaštva BiH, tvrdeći da su neustavni, te pozvao na njihovo ukidanje.

U julu je Sud BiH započeo prvo ponovno suđenje jednom od desetina lica osumnjičenih za ratne zločine čije su osuđujuće presude poništene nakon odluke ECtHR-a iz 2013., u kojoj je navedeno da su bosanski sudovi pogrešno primjenjivali zakon koji nije bio na snazi u vrijeme zločina počinjenih tokom rata u BiH, od 1992. do 1995. godine.  

Odluka Suda BiH iz novembra da, na osnovu odluke ECtHR-a, poništi osuđujuću presudu za genocid Miloradu Trbiću, jednom od bivših komandira u snagama bosanskih Srba, kao i izgledi za njegovo puštanje iz pritvora do ponovnog suđenja, izazvali su zabrinutost eksperata UN-a, koji su pozvali vlasti BiH da obezbijede zaštitu žrtava, pravo na istinu i pravdu i donošenje sveobuhvatne strategije za tranzicionu pravdu. Predmet je 2007. godine proslijeđen na bosanski sud s Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

U aprilu je Tužilaštvo BiH potpisalo sporazum o saradnji u krivičnom gonjenju za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid s državnim tužilaštvom Crne Gore, nakon što su slični sporazum potpisani s Hrvatskom i Srbijom 2013. godine.

Suđenje ratnom generalu bosanskih Srba Ratku Mladiću nastavljeno je na MKSJ-u otvaranjem dokaznog postupka odbrane 19. maja. Zahtjev za odbacivanje optužbi koji je podnio Mladić - optužen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući i u Srebrenici u julu 1995. godine - na osnovu toga što tužilaštvo nije pružilo dovoljne dokaze za genocidnu namjeru, odbijen je u aprilu. Mladićevo loše zdravstveno stanje u više je navrata dovodilo do prekida suđenja koje je počelo 2011. godine.

U julu je ratni predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadžić, kome se na MKSJ-u takođe sudi uglavnom za iste optužbe kao i Mladiću, tražio novo suđenje, navodeći nepravično postupanje i greške tužilaštva. Njegov zahtjev je odbijen i suđenje je nastavljeno. Završne riječi iznesene su krajem septembra, a u vrijeme pisanja ovog izvještaja presuda se očekuje u drugoj polovini 2015. godine.

Nacionalna bezbjednost i ljudska prava

U vrijeme pisanja ovog izvještaja, dva strana državljanina nalaze se u pritvoru u BiH do daljnjeg, iz razloga državne bezbjednosti. Imad Al Husin, naturalizirani Bosanac iz Sirije pritvoren 2008. godine, zadržan je u pritvoru do daljnjeg, uprkos odluci ECtHR-a iz 2012. godine u kojoj se od BiH zahtijeva da protiv njega podigne optužnicu, da pronađe bezbjednu treću zemlju za njegovo preseljenje ili da ga pusti na slobodu.

Zeyad Khalaf Al Gertani, drugi strani državljanin osumnjičen po osnovu nacionalne bezbjednosti, iz Iraka, zadržan je u pritvoru uprkos zaključcima Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija iz novembra 2013. godine da je BiH prekršila član 9. Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima, koji zabranjuje arbitrarno hapšenje i pritvaranje te zahtijeva da svako ko je uhapšen bude u vrijeme hapšenja obaviješten o razlozima hapšenja.

Sloboda medija

Prijetnje i zastrašivanja novinara od strane političkih i vjerskih vlasti nastavili su se u 2014. godini. U novembru je Nacionalno udruženje novinara zabilježilo 27 slučajeva kršenja slobode izražavanja, uključujući 5 fizičkih i 14 verbalnih napada, kao i jednu prijetnju smrću.

U februaru su Sjedinjene Države, Evropska Unija i Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OESS) osudile optužbe koje su iznijele vlasti entiteta Republika Srpska da su određene medijske kuće „strani agenti”.

Tokom protesta u februaru, policija je zastrašivala i tukla novinare i konfiskovala neobrađene snimke,  i time prekršila pravo na slobodu izražavanja.

Sloboda okupljanja i izražavanja

U Sarajevu i Tuzli policija je upotrijebila prekomjernu silu tokom protesta u februaru, kao i tokom pritvaranja demonstranata nakon toga. Interne istrage u vezi s  tim događajima u vrijeme pisanja ovog izvještaja još su bile u toku.

Politički lideri iz svake od tri glavne nacionalne grupe nastojali su odbaciti proteste kao vještački organizovane napore za izazivanje međuetničkog nasilja ili pokušaje jednog entiteta da destabilizuje drugi, umjesto da se bave problemima na koje su ukazivali demonstranti.

U februaru je 10 napadača napalo grupu ljudi koji su prisustvovali festivalu filma Merlinka, koji je organizovala organizacija za prava lezbijski, gej, biseksualne i transrodne osobe (LGBT) Sarajevski otvoreni centar, i povrijedilo dvije osobe. Policija u tom trenutku nije bila prisutna uprkos ranijem dogovoru između organizatora i policije da će ona obezbjeđivati tu manifestaciju. U vrijeme pisanja ovog izvještaja, nije podignuta nijedna optužnica za te napade. Centar je dokumentirao 15 slučajeva govora mržnje i 14 slučajeva zločina iz mržnje u prvih 10 mjeseci 2014. godine.

Ključni međunarodni akteri

Kada su u februaru izbili protesti, Sjedinjene Države, EU, Ured visokog predstavnika (OHR) i OESS izrazili su podršku za pravo na mirni protest i pozvali su bosanske vlasti da tu priliku iskoriste za implementaciju neophodnih reformi.

U martu je, tokom priprema za opšte izbore u oktobru, tadašnji šef Misije OESS-a u BiH zatražio pojačanje napora za ojačavanje rodne ravnopravnosti i zastupljenosti žena na političkim funkcijama. Broj žena na političkim funkcijama na različitim nivoima vlasti i dalje ne zadovoljava odredbe u vezi s kvotama u izbornom zakonu, po kojima se zahtijeva da najmanje 40 posto kandidata na stranačkim listama budu žene.

Takođe u martu, generalni sekretar UN-a objavio je izvještaj o seksualnom nasilju povezanom sa sukobima, u kojem se nalazi i dio o BiH, nakon što je zemlju u junu 2013. godine posjetila Zainab Hawa Bangura, specijalni predstavnik za seksualno nasilje u sukobima. U izvještaju se navodi kontinuirana potreba za povećanjem kapaciteta za krivično gonjenje počinilaca, poboljšanjem sveobuhvatne podrške žrtvama, te da se prekine sa stigmatizacijom. U izvještaju OESS-a iz aprila o istom problemu, istaknuta je potreba za jačanjem kapaciteta za određivanje prioriteta, istragu i krivično gonjenje za seksualno nasilje povezano sa sukobima i poboljšanje svijesti javnosti, a Tužilaštvu BiH upućena je pohvala za dosadašnje napore na tom području.

U aprilu, na Svjetski dan Roma, OESS, EU i međunarodna koalicija nevladinih organizacija su u zajedničkom saopštenju pozvali na povećanje napora da se prekine isključenost Roma u BiH.

Nakon posjete u maju, visoka predstavnica OESS-a za nacionalne manjine Astrid Thors naglasila je potrebu za povećanjem jednakih prava i efikasnog političkog učestvovanja nacionalnih manjina, uključujući i potrebu za implementacijom odluke ECtHR-a iz 2009. godine.

U julu je holandski okružni sud u Haagu proglasio Holandiju krivom za smrt 300 osoba tokom genocida u Srebrenici 1995. godine i naložio isplatu naknada stotinama žrtava zato što njene mirovne snage nisu zaštitile ljude koji su nastojali da se sklone u bazu UN-a u tom gradu.

U septembru je Parlamentarna skupština Savjeta Evrope razmatrala mogućnost suspendovanja BiH iz te organizacije ukoliko ne dođe do „značajnog napretka“ u implementaciji odluke ECtHR-a iz 2009. godine.

U godišnjem izvještaju o napretku objavljenom u oktobru, Evropska komisija je među osnovnim neriješenim problemima identifikovala kontinuiranu potrebu za ustavnim reformama, rastući politički i finansijski pritisak na medije, kao i nasilje i diskriminaciju ugroženih manjina, naročito LGBT osoba.

Tokom drugog Univerzalnog periodičnog pregleda BiH na Vijeću ljudskih prava u novembru, zemlje članice su kao važna pitanja koja treba rješavati navele potrebu za ustavnim reformama, povećanjem napora u borbi protiv trgovine ljudima i nasilja nad ženama, poboljšanjem prava osoba sa invaliditetom i daljnjim promovisanjem integracije Roma na svim nivoima društva.