Skip to main content

Svetski Izveštaj 2013: Srbija

Događaji 2012

Uprkos sticanju statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji u martu, Srbija je malo toga uradila da poboljša učinak u oblasti ljudskih prava u 2012. godini. Situacija u kojoj se nalaze etničke manjine i dalje je nestabilna, pogotovo za Rome. Novinari se još uvek nalaze u neprijateljskom okruženju uprkos napretku u privođenju napadača pravdi. Azilantski sistem je i dalje slab i preopterećen. Odnosi sa Kosovom ostaju napeti, što potvrđuje činjenica da je kosovska policija vršila hapšenja srpskih izbornih zvaničnika, a srpska policija kosovskih albanskih aktivista uoči izbora održanih 6. maja u Srbiji.

Odgovornost za ratne zločine

Ostvaren je napredak u tekućim postupcima krivičnog gonjenja za ratne zločine. U septembru je Veće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osudilo 11 pripadnika „Gnjilanske grupe“ Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) na ukupno 116 godina zatvora zbog zločina nad civilima, uglavnom Romima i Aškalijama, tokom rata na Kosovu 1999. godine. U junu je Veće za ratne zločine osudilo 14 bivših pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) na ukupno 126 godina zatvora zbog ratnih zločina nad hrvatskim civilima u hrvatskom selu Lovas 1991. godine. Srpski tužilac za ratne zločine je tokom 2012. godine podigao optužnicu protiv tri lica zbog ratnih zločina nad civilima. Postupci šesnaest predmeta su bili u toku u vreme pisanja ovog izveštaja.

Međutim, glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Serž Bramerc je u svom junskom izveštaju kritikovao nedostatak napora Srbije u otkrivanju mreža koje su pomagale beguncima osumnjičenim za ratne zločine u MKSJ-u da izbegnu pravdi. Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji je započelo istragu 13 osumnjičenih, uključujući bivšeg visokog zvaničnika u snagama bezbednosti. U svom izveštaju je Bramerc takođe kritikovao Srbiju zbog nepotpisivanja predloženog protokola o saradnji u oblasti ratnih zločina između srpskog tužioca i njegovog parnjaka u Bosni.

Medijske slobode

Novinari se i dalje nalaze u neprijateljskom okruženju iako su vlasti privele pravdi neke napadače na novinare.

U februaru je snimatelj televizije Studio B udaren rukom u glavu i potom nogom u stomak u Beogradu. Policija je uhapsila napadača, a optužnica je podignuta u junu. U februaru, Apelacioni sud u Beogradu je povisio zatvorske kazne dvojici muškaraca zbog napada na novinara Boška Brankovića 2008. godine koji je izveštavao sa demonstracija podrške Radovanu Karadžiću, predsedniku bosanskih Srba tokom rata kome se trenutno sudi u MKSJ-u za genocid i zločine protiv čovečnosti. Sud je potvrdio izrečene kazne i dvojici drugih napadača.

Uprkos 24-časovnoj policijskoj zaštiti od oktobra 2005. godine, nastavilo se upućivanje pretnji Vladimiru Mitriću, novinaru specijalizovanom za otkrivanje korupcije. U septembru je Mitriću dvaput pretila ista osoba rekavši mu da ne izveštava o određenim licima. Drugi put je osoba koja je upućivala pretnje bila u pratnji policajca zaduženog za Mitrićevu zaštitu. Osoba koja je upućivala pretnje je prekršajno optužena u septembru, ali u vreme pisanja ovog izveštaja policajcu nije izrečena disciplinska mera.

U oktobru su napadnute kuće tri novinara, ali nije jasno da li su napadi povezani sa njihovim izveštavanjima. Nepoznati napadači u Beogradu su bacili molotovljeve koktele na kuće Biljane Vujović, voditeljke TV Kopernikus, i Damira Dragića, direktora beogradskog tabloida „Informer“. Niko nije povređen, ali je Dragićev automobil uništen u požaru. Nejasno je da li su incidenti povezani sa njihovim izveštavanjima. Blizu kuće Tanje Janković, istraživačke novinarke TV B92 u Vranju, na jugu Srbije, postavljena je eksplozivna naprava koja nije detonirala. U vreme pisanja ovog izveštaja, policija je vodila istragu o sva tri incidenta.

U julu je Apelacioni sud u Beogradu izrekao kaznu zatvora od 120 dana nezavisnom novinaru Laslu Sasu zbog komentara iz 2007. godine u kome je kritikovao lidera mađarskog nacionalističkog omladinskog pokreta „64 županije“. Sas je pušten na slobodu 3. avgusta nakon što je dobio predsedničko pomilovanje.

U septembru je ministar informisanja Bratislav Petković najavio da vlasti pripremaju zakon kojim će se garantovati sloboda i nezavisnost medija. Istog meseca je vlada saopštila da će uspostaviti međunarodnu komisiju za istragu nerešenih ubistava tri istaknuta novinara od pre više od jedne decenije.

Postupanje prema manjinama

Romi su i dalje izloženi šikaniranju, pretnjama, diskriminaciji u dostupnosti obrazovanju, kao i problematičnim prisilnim raseljavanjima.

U aprilu je oko 1.000 Roma prisilno raseljeno iz nehigijenskog naselja kod Belvila u Beogradu. Interno raseljene romske porodice sa Kosova i Romi sa prebivalištem u Beogradu su preseljeni u metalne kontejnere na obodu Beograda. Porodice sa prijavljenim prebivalištem u drugim delovima Srbije su vraćene tamo, uključujući četiri porodice koje su vraćene u Niš u južnoj Srbiji gde su smeštene u napušteno skladište bez pristupa tekućoj vodi ili priključka na elektroenergetsku mrežu.

Prvog maja je 15 do 20 maskiranih osoba naoružanih bejzbol palicama prišlo kontejnerskom naselju u Jabučkom Ritu u kome su bili smešteni Romi. Izvikivali su rasističke slogane i na jednom od metalnih kontejnera su nacrtali svastiku. U vreme pisanja ovog izveštaja, policija je uhapsila samo jedno lice, a predmet je i dalje u fazi istrage.

Ostvaren je napredak u rešavanju problema lica bez ličnih dokumenata, među kojima su mnogi Romi. Novi zakon, usvojen u septembru, uklanja administrativne prepreke i pojednostavljuje postupak pribavljanja rodnih listova.

U nekim delovima Vojvodine, na severu Srbije, napetost je porasla između srpske većine i mađarske manjine. U septembru je oko 20 Srba naoružanih gvozdenim štanglama napalo osmoro mađarske dece i mlađih punoletnih lica u Subotici zato što su navodno žrtve govorile na mađarskom. Policija je sprovodila istragu o incidentu u vreme pisanja ovog izveštaja.

Seksualna orijentacija i rodni identitet

Srbija je ostvarila izvestan napredak u zaštiti prava lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba. U februaru je Simo Vladičić osuđen na tromesečnu zatvorsku kaznu zbog upućivanja pretnji LGBT osobama putem Fejsbuk grupe pod nazivom „500.000 Srba protiv gej parade“. U martu je sud u Beogradu izrekao zatvorsku kaznu od 10 meseci Mladenu Obradoviću, lideru desničarskog ekstremističkog pokreta „Obraz“, zbog pretnji homoseksualcima i izazivanja mržnje uoči Parade ponosa 2009. godine, koja je potom otkazana iz bezbednosnih razloga. U odvojenom predmetu, Obradović je osuđen na dve godine zatvora u aprilu 2011. godine zbog podsticanja nasilja tokom Parade ponosa 2010. godine. U vreme pisanja ovog izveštaja vodio se postupak pred apelacionim sudom o prvostepenoj presudi. Navodeći bezbednosne razloge, Ministarstvo unutrašnjih poslova je zabranilo Paradu ponosa zakazanu za 6. oktobar i druga javna okupljanja, ali nije preduzelo nikakve mere kako bi omogućilo održavanje Parade ponosa uprkos pretnjama nasiljem. Srpske vlasti su takođe  bile zabranile Paradu ponosa u Beogradu 2011. godine zbog nasilnih incidenata tokom i nakon događaja 2010. godine kada su povređeni policajci i učesnici.

Azilanti i interno raseljena lica

Kancelarija Visokog komesara za izbeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR) je u septembru saopštila kako manjkavosti srpskog azilantskog sistema znače da se Srbija ne može smatrati bezbednom zemljom azila ili bezbednom trećom zemljom, te da bi druge države trebalo da se uzdrže od slanja azilanata iz drugih zemalja nazad u Srbiju. Mađarska, Grčka i Turska su među zemljama koje vraćaju azilante u Srbiju. U prvih osam meseci 2012. godine, registrovano je 1.454 azilanata u Srbiji, što je manje od 2.134 azilanata koliko je registrovano tokom istog perioda u 2011. godini.

Iskazana je zabrinutost zbog neadekvatnog kapaciteta dva azilantska centra u Srbiji koji mogu da prihvate ukupno smo 280 lica. Kancelarija za azil, koja donosi prvostepena rešenja o zahtevima za azil, nije odobrila izbeglički status, niti privremenu zaštitu nijednom podnosiocu zahteva za azil od kada je preuzela odgovornost za postupak odobravanja azila 2008. godine.

Malo je napretka ostvareno u pogledu pronalaženja trajnog rešenja za izbeglice i interno raseljena lica (IRL) iz vremena balkanskih ratova. Prema UNHCR-u, u julu je bilo 66.563 izbeglica u Srbiji, uglavnom iz Hrvatske, i 228.215 interno raseljenih lica od kojih je 210.146 pristiglo sa Kosova. Na uspešnoj međunarodnoj donatorskoj konferenciji, održanoj u aprilu u Sarajevu, prikupljena su finansijska sredstva za rešavanje stambenih potreba 74.000 najranjivijih interno raseljenih lica u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

U oktobru je Evropska unija ponovno pozvala srpske vlasti da zaustave priliv azilanata, uglavnom Roma, u zemlje članice Evropske unije, dodajući da bi neuspeh u tome mogao dovesti do gubljenja prava srpskih građana da putuju u Evropsku uniju bez viza. Tokom 2012. godine bilo je verodostojnih izveštaja međunarodnih nevladinih organizacija za ljudska prava da su pripadnici srpske pogranične policije sprečavali osobe za koje su procenili da su romskog porekla da pređu iz Srbije u Mađarsku.  

Ključni međunarodni akteri

Šefovi država zemalja članica Evropske unije su 1. marta dodelili Srbiji status kandidata za članstvo po preporuci od 28. februara Saveta za opšte poslove, jasno stavljajući do znanja da je ova odluka povezana sa napretkom Srbije u saradnji sa Kosovom, uključujući upravljanje graničnim prelazima, ali ne pominjući nigde ljudska prava. U godišnjem izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije, naglašena je potreba za snaženjem vladavine prava, sprovođenjem pravosudnih reformi i zaštitom ranjivih grupa, posebno Roma. Komisija je navela kako Srbija treba da pojača napore u borbi protiv korupcije i zaštiti slobode izražavanja u medijima.

Tokom zajedničke američko-evropske posete Balkanu krajem oktobra i početkom novembra, državna sekretarka Sjedinjenih Američkih Država, Hilari Klinton, i Visoka predstavnica Evropske unije, Ketrin Ešton, propustile su da naglase značaj poboljšanja zaštite ljudskih prava u Srbiji i umesto toga su se usredsredile na politički dijalog između vlasti u Beogradu i u Prištini.

U junu je Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) objavio izveštaj o svojoj poseti Srbiji 2011. godine, iskazujući zabrinutost zbog navoda o zlostavljanju pritvorenih lica od strane pripadnika službi bezbednosti i prenatrpanosti svih posećenih zatvora.

Specijalni izvestilac Ujedinjenih nacija za zaštitnike ljudskih prava izrazio je zabrinutost zbog navoda o zlostavljanju zaštitnika ljudskih prava LGBT osoba u Srbiji u svom februarskom globalnom izveštaju.

U aprilu 2012. godine, Srbija je potpisala Konvenciju Saveta Evrope (SE) o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Uprkos sticanju statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji u martu, Srbija je malo toga uradila da poboljša učinak u oblasti ljudskih prava u 2012. godini. Situacija u kojoj se nalaze etničke manjine i dalje je nestabilna, pogotovo za Rome. Novinari se još uvek nalaze u neprijateljskom okruženju uprkos napretku u privođenju napadača pravdi. Azilantski sistem je i dalje slab i preopterećen. Odnosi sa Kosovom ostaju napeti, što potvrđuje činjenica da je kosovska policija vršila hapšenja srpskih izbornih zvaničnika, a srpska policija kosovskih albanskih aktivista uoči izbora održanih 6. maja u Srbiji.

Odgovornost za ratne zločine

Ostvaren je napredak u tekućim postupcima krivičnog gonjenja za ratne zločine. U septembru je Veće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osudilo 11 pripadnika „Gnjilanske grupe“ Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) na ukupno 116 godina zatvora zbog zločina nad civilima, uglavnom Romima i Aškalijama, tokom rata na Kosovu 1999. godine. U junu je Veće za ratne zločine osudilo 14 bivših pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) na ukupno 126 godina zatvora zbog ratnih zločina nad hrvatskim civilima u hrvatskom selu Lovas 1991. godine. Srpski tužilac za ratne zločine je tokom 2012. godine podigao optužnicu protiv tri lica zbog ratnih zločina nad civilima. Postupci šesnaest predmeta su bili u toku u vreme pisanja ovog izveštaja.

Međutim, glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Serž Bramerc je u svom junskom izveštaju kritikovao nedostatak napora Srbije u otkrivanju mreža koje su pomagale beguncima osumnjičenim za ratne zločine u MKSJ-u da izbegnu pravdi. Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji je započelo istragu 13 osumnjičenih, uključujući bivšeg visokog zvaničnika u snagama bezbednosti. U svom izveštaju je Bramerc takođe kritikovao Srbiju zbog nepotpisivanja predloženog protokola o saradnji u oblasti ratnih zločina između srpskog tužioca i njegovog parnjaka u Bosni.

Medijske slobode

Novinari se i dalje nalaze u neprijateljskom okruženju iako su vlasti privele pravdi neke napadače na novinare.

U februaru je snimatelj televizije Studio B udaren rukom u glavu i potom nogom u stomak u Beogradu. Policija je uhapsila napadača, a optužnica je podignuta u junu. U februaru, Apelacioni sud u Beogradu je povisio zatvorske kazne dvojici muškaraca zbog napada na novinara Boška Brankovića 2008. godine koji je izveštavao sa demonstracija podrške Radovanu Karadžiću, predsedniku bosanskih Srba tokom rata kome se trenutno sudi u MKSJ-u za genocid i zločine protiv čovečnosti. Sud je potvrdio izrečene kazne i dvojici drugih napadača.

Uprkos 24-časovnoj policijskoj zaštiti od oktobra 2005. godine, nastavilo se upućivanje pretnji Vladimiru Mitriću, novinaru specijalizovanom za otkrivanje korupcije. U septembru je Mitriću dvaput pretila ista osoba rekavši mu da ne izveštava o određenim licima. Drugi put je osoba koja je upućivala pretnje bila u pratnji policajca zaduženog za Mitrićevu zaštitu. Osoba koja je upućivala pretnje je prekršajno optužena u septembru, ali u vreme pisanja ovog izveštaja policajcu nije izrečena disciplinska mera.

U oktobru su napadnute kuće tri novinara, ali nije jasno da li su napadi povezani sa njihovim izveštavanjima. Nepoznati napadači u Beogradu su bacili molotovljeve koktele na kuće Biljane Vujović, voditeljke TV Kopernikus, i Damira Dragića, direktora beogradskog tabloida „Informer“. Niko nije povređen, ali je Dragićev automobil uništen u požaru. Nejasno je da li su incidenti povezani sa njihovim izveštavanjima. Blizu kuće Tanje Janković, istraživačke novinarke TV B92 u Vranju, na jugu Srbije, postavljena je eksplozivna naprava koja nije detonirala. U vreme pisanja ovog izveštaja, policija je vodila istragu o sva tri incidenta.

U julu je Apelacioni sud u Beogradu izrekao kaznu zatvora od 120 dana nezavisnom novinaru Laslu Sasu zbog komentara iz 2007. godine u kome je kritikovao lidera mađarskog nacionalističkog omladinskog pokreta „64 županije“. Sas je pušten na slobodu 3. avgusta nakon što je dobio predsedničko pomilovanje.

U septembru je ministar informisanja Bratislav Petković najavio da vlasti pripremaju zakon kojim će se garantovati sloboda i nezavisnost medija. Istog meseca je vlada saopštila da će uspostaviti međunarodnu komisiju za istragu nerešenih ubistava tri istaknuta novinara od pre više od jedne decenije.

Postupanje prema manjinama

Romi su i dalje izloženi šikaniranju, pretnjama, diskriminaciji u dostupnosti obrazovanju, kao i problematičnim prisilnim raseljavanjima.

U aprilu je oko 1.000 Roma prisilno raseljeno iz nehigijenskog naselja kod Belvila u Beogradu. Interno raseljene romske porodice sa Kosova i Romi sa prebivalištem u Beogradu su preseljeni u metalne kontejnere na obodu Beograda. Porodice sa prijavljenim prebivalištem u drugim delovima Srbije su vraćene tamo, uključujući četiri porodice koje su vraćene u Niš u južnoj Srbiji gde su smeštene u napušteno skladište bez pristupa tekućoj vodi ili priključka na elektroenergetsku mrežu.

Prvog maja je 15 do 20 maskiranih osoba naoružanih bejzbol palicama prišlo kontejnerskom naselju u Jabučkom Ritu u kome su bili smešteni Romi. Izvikivali su rasističke slogane i na jednom od metalnih kontejnera su nacrtali svastiku. U vreme pisanja ovog izveštaja, policija je uhapsila samo jedno lice, a predmet je i dalje u fazi istrage.

Ostvaren je napredak u rešavanju problema lica bez ličnih dokumenata, među kojima su mnogi Romi. Novi zakon, usvojen u septembru, uklanja administrativne prepreke i pojednostavljuje postupak pribavljanja rodnih listova.

U nekim delovima Vojvodine, na severu Srbije, napetost je porasla između srpske većine i mađarske manjine. U septembru je oko 20 Srba naoružanih gvozdenim štanglama napalo osmoro mađarske dece i mlađih punoletnih lica u Subotici zato što su navodno žrtve govorile na mađarskom. Policija je sprovodila istragu o incidentu u vreme pisanja ovog izveštaja.

Seksualna orijentacija i rodni identitet

Srbija je ostvarila izvestan napredak u zaštiti prava lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba. U februaru je Simo Vladičić osuđen na tromesečnu zatvorsku kaznu zbog upućivanja pretnji LGBT osobama putem Fejsbuk grupe pod nazivom „500.000 Srba protiv gej parade“. U martu je sud u Beogradu izrekao zatvorsku kaznu od 10 meseci Mladenu Obradoviću, lideru desničarskog ekstremističkog pokreta „Obraz“, zbog pretnji homoseksualcima i izazivanja mržnje uoči Parade ponosa 2009. godine, koja je potom otkazana iz bezbednosnih razloga. U odvojenom predmetu, Obradović je osuđen na dve godine zatvora u aprilu 2011. godine zbog podsticanja nasilja tokom Parade ponosa 2010. godine. U vreme pisanja ovog izveštaja vodio se postupak pred apelacionim sudom o prvostepenoj presudi. Navodeći bezbednosne razloge, Ministarstvo unutrašnjih poslova je zabranilo Paradu ponosa zakazanu za 6. oktobar i druga javna okupljanja, ali nije preduzelo nikakve mere kako bi omogućilo održavanje Parade ponosa uprkos pretnjama nasiljem. Srpske vlasti su takođe  bile zabranile Paradu ponosa u Beogradu 2011. godine zbog nasilnih incidenata tokom i nakon događaja 2010. godine kada su povređeni policajci i učesnici.

Azilanti i interno raseljena lica

Kancelarija Visokog komesara za izbeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR) je u septembru saopštila kako manjkavosti srpskog azilantskog sistema znače da se Srbija ne može smatrati bezbednom zemljom azila ili bezbednom trećom zemljom, te da bi druge države trebalo da se uzdrže od slanja azilanata iz drugih zemalja nazad u Srbiju. Mađarska, Grčka i Turska su među zemljama koje vraćaju azilante u Srbiju. U prvih osam meseci 2012. godine, registrovano je 1.454 azilanata u Srbiji, što je manje od 2.134 azilanata koliko je registrovano tokom istog perioda u 2011. godini.

Iskazana je zabrinutost zbog neadekvatnog kapaciteta dva azilantska centra u Srbiji koji mogu da prihvate ukupno smo 280 lica. Kancelarija za azil, koja donosi prvostepena rešenja o zahtevima za azil, nije odobrila izbeglički status, niti privremenu zaštitu nijednom podnosiocu zahteva za azil od kada je preuzela odgovornost za postupak odobravanja azila 2008. godine.

Malo je napretka ostvareno u pogledu pronalaženja trajnog rešenja za izbeglice i interno raseljena lica (IRL) iz vremena balkanskih ratova. Prema UNHCR-u, u julu je bilo 66.563 izbeglica u Srbiji, uglavnom iz Hrvatske, i 228.215 interno raseljenih lica od kojih je 210.146 pristiglo sa Kosova. Na uspešnoj međunarodnoj donatorskoj konferenciji, održanoj u aprilu u Sarajevu, prikupljena su finansijska sredstva za rešavanje stambenih potreba 74.000 najranjivijih interno raseljenih lica u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

U oktobru je Evropska unija ponovno pozvala srpske vlasti da zaustave priliv azilanata, uglavnom Roma, u zemlje članice Evropske unije, dodajući da bi neuspeh u tome mogao dovesti do gubljenja prava srpskih građana da putuju u Evropsku uniju bez viza. Tokom 2012. godine bilo je verodostojnih izveštaja međunarodnih nevladinih organizacija za ljudska prava da su pripadnici srpske pogranične policije sprečavali osobe za koje su procenili da su romskog porekla da pređu iz Srbije u Mađarsku.  

Ključni međunarodni akteri

Šefovi država zemalja članica Evropske unije su 1. marta dodelili Srbiji status kandidata za članstvo po preporuci od 28. februara Saveta za opšte poslove, jasno stavljajući do znanja da je ova odluka povezana sa napretkom Srbije u saradnji sa Kosovom, uključujući upravljanje graničnim prelazima, ali ne pominjući nigde ljudska prava. U godišnjem izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije, naglašena je potreba za snaženjem vladavine prava, sprovođenjem pravosudnih reformi i zaštitom ranjivih grupa, posebno Roma. Komisija je navela kako Srbija treba da pojača napore u borbi protiv korupcije i zaštiti slobode izražavanja u medijima.

Tokom zajedničke američko-evropske posete Balkanu krajem oktobra i početkom novembra, državna sekretarka Sjedinjenih Američkih Država, Hilari Klinton, i Visoka predstavnica Evropske unije, Ketrin Ešton, propustile su da naglase značaj poboljšanja zaštite ljudskih prava u Srbiji i umesto toga su se usredsredile na politički dijalog između vlasti u Beogradu i u Prištini.

U junu je Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) objavio izveštaj o svojoj poseti Srbiji 2011. godine, iskazujući zabrinutost zbog navoda o zlostavljanju pritvorenih lica od strane pripadnika službi bezbednosti i prenatrpanosti svih posećenih zatvora.

Specijalni izvestilac Ujedinjenih nacija za zaštitnike ljudskih prava izrazio je zabrinutost zbog navoda o zlostavljanju zaštitnika ljudskih prava LGBT osoba u Srbiji u svom februarskom globalnom izveštaju.

U aprilu 2012. godine, Srbija je potpisala Konvenciju Saveta Evrope (SE) o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

 

Kosovo

U 2012. godini nije bilo značajnog poboljšanja u pogledu zaštite ljudskih prava na Kosovu. Napetosti na podeljenom severu Kosova bi povremeno buknule u nasilje. Romi, Aškalije i Egipćani (grupa koja govori albanski i smatra da potiče iz Egipta) su i dalje marginalizovani i izloženi diskriminaciji. Pravosudni sistem je ostao slab i opterećen velikim brojem zaostalih nerešenih predmeta. Mehanizmi za zaštitu ljudskih prava su i dalje slabi.

Zemlje koje čine Međunarodnu upravljačku grupu, koja je nadzirala Kosovo nakon jednostranog proglašenja nezavisnosti od Srbije 2008. godine, proglasila je 10. septembra okončanje svog nadzora nad kosovskom samoupravom. Ova odluka je ukazala na snižavanje nivoa međunarodnog angažovanja na Kosovu.

Zaštita manjina

Romi, Aškalije i Egipćani (RAE) su i dalje među najranjivijim grupama na Kosovu. Još uvek se suočavaju s diskriminacijom u oblastima poput stanovanja, obrazovanja i pristupa uslugama javnih službi. U izveštaju Programa za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP), objavljenom u junu 2012. godine, stoji da oko tri četvrtine Roma, Aškalija i Egipćana nije zvanično zaposleno za razliku od stope nezaposlenosti opšte populacije koja iznosi 45 odsto. Mnogi su raseljeni i nisu u mogućnosti da obnove ili se vrate u svoje domove.

Napetosti između srpske manjine i albanske većine i dalje su bile izražene tokom 2012. godine, posebno u Mitrovici, podeljenom gradu na severu Kosova. Aprila meseca, u ovom gradu, u većinski srpskom naselju „Tri solitera“, je u eksploziji  ubijen etnički Albanac, a njegovo dvoje dece je ranjeno. Policija je vodila istragu u vreme pisanja ovog izveštaja. U julu su aktivista srpske zajednice, Milovan Jevtić, i njegova žena ubijeni u njihovom domu južno od Prištine, glavnog grada Kosova. Jevtić je radio na povratku porodica kosovskih Srba i uspostavljanju mirnog suživota sa kosovskim Albancima što je izazvalo strahovanja da su ova ubistva imala za cilj obeshrabrivanje povratnika. Misija vladavine prava Evropske unije (EULEX) i lokalne vlasti su sprovodile zajedničku istragu o incidentu u vreme pisanja ovog izveštaja.

Nakon sučeljavanja pripadnika Kosovske policijske službe (KPS) i etničkih Srba u junu na četiri granična prelaza, u Prištini su nepoznati počinioci gađali molotovljevim koktelima i kamenicama dva autobusa koja su prevozila srpsku decu starosti između 8 i 16 godina. Šesnaestoro dece je pretrpelo lakše povrede. Policija je još vodila istragu o incidentu u vreme pisanja ovog izveštaja.

Uprkos ovim događajima, Kosovska policijska služba je zabeležila samo 16 međuetničkih incidenata tokom prvih osam meseci 2012. godine, što predstavlja pad u odnosu na 2011. godinu kada je zabeleženo 60 međuetničkih incidenata. Među incidentima su dva napada koja su za posledicu imala ozbiljne povrede i pet napada u kojima su nanete lakše povrede, sedam drugih fizičkih napada i dva slučaja štete nanete imovini. Među međunarodnim posmatračima je bilo zabrinutosti da se mnogi međuetnički incidenti ne prijavljuju, ne beleže i da se pogrešno zavode kad se incident prijavi.

Povratak izbeglica i interno raseljenih lica

Tokom prvih 10 meseci ove godine, Kancelarija Visokog komesara za izbeglice (UNHCR) zabeležila je 785 dobrovoljnih povrataka, uključujući one izvan Kosova i interno raseljenih lica (IRL), u poređenju sa 989 povrataka tokom istog perioda u 2011. godini.

Deportacije na Kosovo iz Zapadne Evrope se nastavljaju, pri čemu se deportovanim licima pruža ograničena pomoć po povratku. Od januara do septembra, UNHCR je zabeležio 1.717 prisilnih povrataka na Kosovo, uključujući 546 deportacija pripadnika manjina, uglavnom iz Švedske (235) i Nemačke (196): 327 Roma, 105 Aškalija, 2 Egipćana, 21 Srba, 32 Bošnjaka, 44 Goranca, 7 Turaka, i 8 Albanaca u oblasti sa srpskom većinom.

Prisilni povratnici iz redova Roma, Aškalija i Egipćana se i dalje suočavaju sa teškoćama nakon povratka, uključujući otežan pristup uslugama javnih službi. U svom martovskom izveštaju, Fond Ujedinjenih nacija za decu (UNICEF) je utvrdio da tri od četiri deteta deportovana iz Nemačke napuštaju školovanje zbog jezičkih barijera.

Malo je napretka ostvareno u sprovođenju dve nacionalne strategije osmišljene da se olakša integracija povratnika (Strategija za reintegraciju repatriranih osoba) i Roma uopšte jer centralne i lokalne vlasti ne uspevaju da obezbede  neophodne resurse, pri čemu lokalne vlasti često nisu svesne svoje odgovornosti.

U vreme pisanja ovog izveštaja, „Osterode“ – kamp zagađen olovom u blizini Mitrovice, još uvek je bio otvoren. U kampu je preostalo pet romskih porodica koje čekaju na preseljenje. Započeti su radovi na izgradnji stanova na severu za smeštaj ovih porodica.

Nekažnjivost, odgovornost i pristup pravdi

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je 29. novembra oslobodio Ramuša Haradinaja, bivšeg premijera Kosova, i dva druga optužena lica – Lahija Brahimaja i Idriza Balaja, bivše komandante Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), nakon ponovljenog suđenja za zločine protiv čovečnosti počinjene nad srpskim Romima i albanskim civilima u zarobljeničkom logoru u Jablanici 1998. godine.

Specijalni istraživački tim EULEX-a je nastavio svoju istragu o navodima da su neki pripadnici OVK, uključujući visoke zvaničnike na Kosovu, učestvovali u posleratnim otmicama, prisilnim nestancima, ubistvima Srba i trgovanju ljudskim organima.

U prvih devet meseci 2012. godine, sudije EULEX-a su izrekle tri presude za ratne zločine, uključujući okrivljujuću presudu za Zorana Kolića koji je osuđen na 14 godina zatvora zbog ratnih zločina nad zatvorenicima u zatvoru u Lipljanu u maju 1999. godine, i potvrdile su jednu novu optužnicu za ratne zločine u oktobru. U periodu od januara do septembra, domaće sudije su donele 20 drugih presuda. U oktobru je 78 predmeta vezanih za ratne zločine bilo u fazi istrage, a u novembru je EULEX policija uhapsila tri bivša pripadnika OVK osumnjičena za ratne zločine nad civilima tokom 1998. i 1999. godine. U vreme pisanja ovog izveštaja, Specijalno tužilaštvo je sprovodilo istragu o ovom predmetu, ali nije obelodanilo detalje o optužbama protiv tri pomenute osobe.

U novembru je Vrhovni sud Kosova naložio ponavljanje suđenja Fatmiru Limaju i trojici drugih bivših pripadnika OVK po optužbama za ratne zločine nad srpskim i albanskim civilima i ratnim zarobljenicima u zarobljeničkom centru u selu Klečka 1999. godine. Njih četvoricu je u maju Okružni sud u Prištini, u čijem je sudskom veću bio i jedan sudija EULEX-a, oslobodio optužbi. U martu je isti sud oslobodio šest drugih optuženih lica u istom predmetu.

Medijske slobode

Narodna skupština Kosova je usvojila novi krivični zakonik u aprilu mesecu u kome se nalaze odredbe kojima se kriminalizuje kleveta, a novinari prisiljavaju da otkriju svoje izvore, što je izazvalo zabrinutost u vezi sa medijskim slobodama. Imajući to u vidu, kosovska predsednica Atifeta Jahjaga je u maju vratila krivični zakonik Narodnoj skupštini na ponovno razmatranje. Međutim, u junu je parlament ponovno usvojio krivični zakonik ne izmenivši kontroverzne odredbe. U septembru je konačno odobrio vladine amandmane čime se ukidaju kontroverzne odredbe koje će biti uklonjene iz krivičnog zakonika kada on bude stupio na snagu 1. januara 2013. godine.

Pretnje novinarima su i dalje ozbiljan problem. U martu su novinari dnevnog lista „Express“ dobili preteće telefonske pozive nakon objavljivanja članka o korupciji u industriji goriva. Halil Matoši, novinar koji je otvoreno izveštavao o korupciji, je napadnut u Prištini od strane tri neidentifikovana muškarca, od kojih je jedan bio naoružan nožem. Matoši je preživeo napad uz lakše povrede, a policija je vodila istragu o incidentu u vreme pisanja ovog izveštaja.

U maju, sudija EULEX-a u Opštinskom sudu u Prištini je potvrdio optužnice protiv Redžepa Hotija i četvorice drugih članova redakcije kosovskog dnevnog lista „Infopress“, te predsednika opštine Srbica Samija Luštakua, zbog pretnji upućenih direktorki Balkanske istraživačke mreže (regionalna medijska grupa) na Kosovu, Jeti Džara, u 2009. godini. U oktobru je Specijalno tužilaštvo na Kosovu pokrenulo zasebnu istragu protiv Luštakua zbog pretnji koje je uputio u martu, maju, avgustu i septembru Ademu Metiju, dopisniku vodećeg dnevnog lista „Koha Ditore“, nakon njegovog izveštavanja o korupciji.

Ključni međunarodni akteri

Okončanje misije nadgledanja nezavisnosti Kosova 10. septembra je za posledicu imalo zatvaranje Međunarodne civilne kancelarije. EULEX-ov mandat je produžen do 2014. godine.

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki Mun je u julu izrazio zabrinutost zbog eskaliranja međuetničkih napetosti na severu Kosova i naglasio je da osnovna prava i potrebe pogođenih zajednica na severu moraju biti demokratski zastupljene.

U svom oktobarskom izveštaju je Evropska komisija preporučila početak pregovora sa Kosovom o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), što predstavlja okvir za bliže odnose i smatra se fazom koja prethodi statusu kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, ukoliko se ostvari napredak u vladavini prava, uključujući saradnju sa Misijom vladavine prava Evropske unije (EULEX), i poštovanje prava manjina. U oceni Komisije je jasno naznačeno da će za potpisivanje sporazuma biti potrebno da se Kosovo uhvati u koštac s problemom nekažnjivosti i pristupa pravdi, da unapredi medijske slobode, sprovede programe kojima će se ostvarivati prava Roma, kao i da se preduzmu koraci koji će olakšati povratak raseljenih Srba.

Nakon sastanka u julu sa predsednicom Kosova Atifete Jahjaga, predsednik Evropskog saveta Herman Van Rompuj je naglasio potrebu za napretkom u oblasti vladavine prava, reforme državne uprave, reforme izbornog sistema i odnosa prema manjinskim zajednicama.

U oktobru je nemački ministar odbrane Tomas de Mazijer rekao da je EULEX „na pogrešnom putu“ i da neuspeh Misije vladavine prava Evropske unije na Kosovu, zajedno sa neuspehom Kosovske policijske službe da se nose sa međuetničkim nasiljem, nerazumno uvećava breme odgovornosti NATO snaga. U izveštaju Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) u oktobru stoji da vlasti moraju preduzeti konkretne aktivnosti radi sprovođenja zakona o zabrani diskriminacije i zaštiti od nasilja u porodici, između ostalog.

U oktobru je generalni sekretar Saveta Evrope (SE) Torbjorn Jagland naglasio značaj delotvorne istrage o navodima sadržanim u izveštaju Saveta Evrope iz 2010. godine, koji je pripremio švajcarski senator Dik Marti, prema kojima su neki pripadnici OVK, uključujući visoke zvaničnike na posleratnom Kosovu, učestvovali u posleratnim otmicama, prisilnim nestancima i ubistvima Srba, kao i u trgovini ljudskim organima i organizovanom kriminalu, uključujući krijumčarenje oružja i narkotika.