Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina formalno se u februaru 2016. prijavila za članstvo u Evropskoj uniji, ali je napredak po pitanju ljudskih prava još uvijek u velikoj mjeri u zastoju. Vlasti nisu uspjele okončati političku diskriminaciju nad Jevrejima, Romima i drugim manjinama. Ostvaren je spor napredak u smislu odgovornosti za ratne zločine na domaćim sudovima. Novinari su i dalje ranjivi na zastrašivanje i prijetnje. Pripadnici lezbijske, gej, biseksualne i transrodne zajednice (LGBT) suočeni su s govorom mržnje i prijetnjama. 

Etnička i vjerska diskriminacija

Vlada i skupština nisu ostvarile nikakav napredak po pitanju izmjena i dopuna ustava u cilju eliminacije etničke i vjerske diskriminacije u kandidaturi za tročlano predsjedništvo zemlje, kao i za Dom naroda. Trenutno se po ustavu zahtijeva da kandidati za te institucije moraju biti iz jedne od tri glavne etničke grupe – bošnjačke, srpske i hrvatske, te se time iz političke službe isključuju Jevreji, Romi i ostale manjine.

U presudi Evropskog suda za ljudska prava iz 2016. navodi se da se tim aranžmanima krši Evropska konvencija o ljudskim pravima – i to po treći put. Provedba prethodnih odluka izgubila je na zamajcu nakon što je EU odustala od provedbe prvobitne presude Evropskog suda iz 2009. godine kao uslova za stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Lokalni izbori održani su u Bosni i Hercegovini 2. oktobra 2016. za sve općine osim grada Mostara. Mostar je isključen zbog toga što lokalne vlasti nisu stavile na snagu odluku Ustavnog suda Bih o tome da su njena izborna pravila diskriminacijska. Stanovništvo grada nije u mogućnosti glasati na lokalnim izborima još od 2008.

Rezultati popisa u BiH iz 2013. konačno su objavljeni 30. juna 2016, te su pokazali izmijenjenu demografsku sliku u kojoj je zemlja izgubila skoro jednu petinu svoje predratne populacije.

Izbjeglice i interno raseljena lica

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, službeno je broj interno raseljenih lica sa krajem 2015. godine iznosio 98.324. Vlada je objavila revidiranu strategiju za povratak izbjeglica i interno raseljenih lica u decembru 2015.

Međutim, manjak pouzdanih javnih informacija bilo od strane bosanskih vlasti bilo od UNHCR-a o broju povrataka raseljenih lica i izbjeglica u svoje predratne domove otežava vršenje procjene o tome da li je ostvaren ikakav napredak u okviru prethodne strategije iz 2010, te o tome kakve će efekte imati nova strategija.

Odgovornost za ratne zločine

Ostvaruje se spor napredak po pitanju procesuiranja ratnih zločina na domaćim sudovima. Cilj da se najkompleksniji predmeti u Komori za ratne zločine Državnog suda završe do kraja 2015. nije ostvaren. U vrijeme ovog izvještaja, Specijalni odjel za ratne zločine Tužilaštva BiH još uvijek je radio na 346 najkompleksnijih predmeta ratnih zločina koji se odnose na 3.383 pojedinaca.

Nacionalna strategija za ratne zločine Bosne i Hercegovine kritički je procijenjena u dvije odvojene studije objavljene 2016, od čega je jednu objavilo Nadzorno tijelo za kontrolu provedbe Nacionalne strategije za ratne zločine, a druga je naručena od strane Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) i Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY). U obje te studije utvrđeno je da vlasti nisu ispunile ciljeve u strategiji i da su faktori koji tome doprinose i manjak strateškog planiranja, nedostatak osoblja i loša obučenost. 

U periodu januar-august 2016, Komora za ratne zločine Državnog suda donijela je 13 presuda (3 oslobađajuće i 10 osuđujućih presuda) u prvom stepenu, u odnosu  na 25 optuženih lica, te 19 presuda (11 potvrđenih, 7 izmijenjenih i 1 ukinutu presudu) u drugom stepenu u odnosu na 26 optuženih lica, čime je ukupan broj zaključenih predmeta u prvom stepenu porastao na 169, a u drugom stepenu na 158, u periodu otkako je sud 2005. počeo s radom u punom kapacitetu.

U periodu januar-oktobar 2016, kantonalni sudovi donijeli su 20 presuda (5 oslobađajućih i 15 osuđujućih presuda) u odnosu na 27 optuženih lica. Okružni sudovi donijeli su u istom tom periodu 5 presuda (3 oslobađajuće i 2 osuđujuće presude) u odnosu na 5 lica.

U augustu 2016, istraživanje koje je provela Mreža za istraživačko novinarstvo na Balkanu pokazalo je da su kantonalni sudovi i Osnovni sud u Brčkom omogućili petorici osuđenika za ratne zločine sa kaznom do jedne godine zatvora da svoju kaznu novčano plate i tako izbjegnu odlazak u zatvor.

Suđenje na Državnom sudu Naseru Oriću, bivšem generalu bosanske vojske, i Sabahudinu Muhiću, bivšem vojniku bosanske vojske, počelo je 26. januara 2016. To suđenje započelo je nakon što je mehanizam za međunarodne tribunale odbacio zahtjev Orićevih advokata da se Državnom sudu naloži da stopira predmet koji se protiv njega vodi jer je on po istim optužbama već oslobođen na Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Tužilaštvo tvrdi da su Orić i Muhić 1992. godine ubili trojicu srpskih zarobljenika u selima Zalazje, Lolići i Kunjerac.

Ratni predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadžić je na ICTY-ju u martu mjesecu osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja i kažnjen sa 40 godina zatvora. Karadžić je osuđen za genocid u zoni Srebrenice 1995, za progon, istrebljivanje, ubijanje, deportaciju, nehumano postupanje (prisilno izmještanje), teroriziranje, bespravne napade na civile i uzimanje talaca. On je oslobođen po tački optužnice za genocid u drugim općinama u BiH 1992. godine.

U vrijeme ovog izvještaja, u toku je bila odbrana u predmetu na suđenju pred ICTY-jem Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske. Mladićev slučaj bio je značajno usporen zbog kašnjenja s iznošenjem dokaza od strane odbrane. Mladiću se sudi za genocid u Srebrenici i još sedam općina u Bosni i Hercegovini, za progon Bošnjaka i Hrvata širom zemlje, za teroriziranje civilnog stanovništva Sarajeva i za uzimanje UN-ovih mirovnjaka za taoce. Presuda u tom predmetu očekuje se u novembru 2017.

Nacionalna sigurnost

Imad Al-Husin (poznat i kao Abu Hamza), naturalizirani Bosanac iz Sirije u pritvoru od 2008, pušten je u februaru 2016. iz imigracijskog centra u Sarajevu, gdje je držan preko sedam godina po osnovu nacionalne sigurnosti, a da protiv njega nije nikada podignuta optužnica. Iz Minsitarstva sigurnosti je u saopćenju za štampu u februaru 2016. navedeno da odluka o protjerivanju Imada Al-Husina još uvijek stoji, a da je do tada njegovo kretanje ograničeno na Kanton Sarajevo.

Zeyad Khalaf Al Gertani, državljanin Iraka, pritvoren bez optužbi po osnovu nacionalne sigurnosti u periodu 2009- 2014, i dalje je pod nalogom za nadzor kojim mu je kretanje ograničeno na bosanski grad Banovići i kojim ga se odvaja od njegove porodice.

Branitelji ljudskih prava i civilno društvo

Do oktobra 2016, Branitelji ljudskih prava zabilježili su 12 incidenata usmjerenih protiv grupa i pojacinaca koji rade na odbrani ljudskih prava, uključujući tu šest fizičkih napada na novinare i tri incidenta usmjerena na jednu organizaciju za ljudska prava u općini Prijedor.

Sloboda medija

Novinari se i dalje suočavaju s prijetnjama i zastrašivanjem. U prvih devet mjeseci 2016, nacionalno udruženje novinara zabilježilo je 40 slučajeva kršenja slobode medija i izražavanja, uključujući tu 5 fizičkih napada, 2 prijetnje smrću, 6 slučajeva pritiska, 3 slučaja klevete i 3 slučaja verbalnih prijetnji.

Borka Rudić, generalni sekretar Udruženja novinara Bosne i Hercegovine, a i samo Udruženje novinara, optuženi su u julu od strane Salmira Kaplana, člana parlamenta i savjetnika ministra sigurnosti, da podržavaju Gulenov pokret u Turskoj, a Rudićeva je nazvana „četnikom“ (desničarski Srbin-nacionalista), nakon što je progovorila protiv suzbijanja medijskih sloboda u Turskoj.

U maju, hrvatski televizijski novinar Petar Panjkota udaren je u glavu nakon izvještavanja sa demonstracija u Banjoj Luci. Dva člana ekipe bosanske tv-stanice BN TV koji su izvještavali sa istih demonstracija verbalno su maltretirani, a treći je dobio prijetnje na društvenim medijima.

Seksualna orijentacija i rodni identitet

Sarajevski otvoreni centar, organizacija za prava lezbijske, gej, biseksualne i transrodne zajednice, dokumentirao je u prva tri mjeseca 2016. godine 23 slučaja govora mržnje i navođenja na nasilje i mržnju, te dva krivična djela i incidente motivirane predrasudama na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Reakcija vlasti na te incidente općenito nije adekvatna. Nije bilo nikakvog napretka u policijskim istragama o napadu iz 2014. na filmski festival organiziran od strane Sarajevskog otvorenog centra.

Ključni međunarodni akteri

U aprilu, Dunja Mijatović, predstavnica za slobodu medija pri Organizaciji za sigurnost i saradnju u Evropi, pozvala je vlasti na napore ka rješavanju napada na novinare koji doživljavaju sve veći broj prijetnji preko interneta. Taj problem posebno je ozbiljan kad se radi o ženama-novinarkama.

U izvještaju od jula 2016. koji je pripremio Evropski komititet za prevenciju mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) zapaženi su navodi o raširenom fizičkom zlostavljanju pritvorenika od strane službenika za provedbu zakona i zatvorenika od strane zatvorskog osoblja, a u njemu se kritikuje i to što tužioci i suci ne vrše istrage o takvim navodima.

U godišnjem izvještaju američkog State Departmenta o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini objavljenom u aprilu 2016. podvučeno je pitanje teškog zlostavljanja zatvorenika u zatvorima, popravno-kaznenim centrima, te pitanje surovih i ponekad životno prijetećih uslova u zatvorima u zemlji. Nadalje, u tom izvještaju naglašeno je rašireno nasilje nad ženama, uključujući tu seksualne napade i nasilje u porodici, dodatno pogoršane neefikasnim i nedostatno finansiranim socijalnim službama te neadekvatnom reakcijom od strane policije.

U svom godišnjem izvještaju o napretku Bosne i Hercegovine objavljenom u novembru, Evropska komisija naglasila je činjenicu da vlasti nisu izvršile izmjene i dopune ustava, čime se krši Evropska konvencija o ljudskim pravima, te nisu provele presude Ustavnog suda. U tom izvještaju utvrđeno je i nepostojanje adekvatne pravne zaštite za lica iz LGBTI zajednice, te činjenica da vlasti ne pružaju adekvatnu zaštitu za prava manjina i ne osiguravaju slobodu medija.