Uprkos obećanjima parlamenta da će izvršiti reforme, tokom 2015. godine nije bilo puno promjena po pitanju ljudskih prava za građane Bosne i Hercegovine. Teške poplave iz 2014. pogoršale su već sumorne ekonomske i socijalne izglede kad su u pitanju interno raseljena lica i lica koja su se nakon rata vratila kućama.
Novinari su i dalje ugroženi zastrašivanjem i prijetnjama. Organi vlasti nisu uspjeli ostvariti napredak po pitanju okončavanja diskriminacijskih ograničenja u vezi kandidature za političke funkcije od strane Jevreja, Roma i pripadnika drugih manjinskih grupa. Romi su još uvijek najugroženija skupina, podložna raširenoj diskriminaciji. Uz 20. obljetnicu genocida u Srebrenici naglašen je ograničen napredak po pitanju pravde za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.
Etnička i vjerska diskriminacija
Vlada nije ostvarila nikakav napredak po pitanju vršenja izmjena ustava u cilju eliminacije etničke i vjerske diskriminacije u pogledu kandidature za tročlano predsjedništvo zemlje i za Dom naroda. Trenutno po ustavu kandidati za te institucije moraju biti iz jedne od tri glavne etničke skupine – Bošnjaka, Srba i Hrvata. Evropski sud za ljudska prava je 2014. godine donio rješenje kojim se potvrđuje ranija presuda o tome da se tim ograničenjem u ustavu krši Evropska konvencija o ljudskim pravima.
Organi vlasti još jednom nisu izvršile izmjene glasačkog sistema u gradu Mostaru, koje je naložio Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Građani tog grada nisu bili u mogućnosti glasati na lokalnim izborima još od 2008.
Romi su i dalje najugroženija skupina u zemlji, te se suočavaju s raširenom diskriminacijom u pogledu zapošljavanja, obrazovanja i političke zastupljenosti. Nepostojanje besplatnog i univerzalnog sistema za unos u matične knjige rođenih znači da Romi nisu u matičnim knjigama u zemlji gdje se unose rođenja, smrti i brakovi. Time se ometa njihov pristup javnim uslugama, uključujući tu i zdravstvenu zaštitu.
Odgovornost za ratne zločine
Uz 20. godišnjicu genocida u Srebrenici naglašen je fokus na ograničenom napretku ka pravdi za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Iako je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasio 14 lica krivima za ratne zločine počinjene u Srebrenici, te iako se u Hagu nastavljaju suđenja navodnim planerima tog genocida, napredak na nacionalnim sudovima je ograničenijeg nivoa.
U vrijeme sačinjavanja ovog izvještaja, na međunarodnom tribunalu je bio u toku predmet odbrane u suđenju Ratku Mladiću, ratnom generalu bosanskih Srba. Mladić je optužen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući i one u Srebrenici. Krajem 2014, suci ICTY-a odobrili su zahtjev tužilaštva da se predmet ponovo otvori kako bi se iznijeli novi dokazi o masovnoj grobnici pronađenoj u selu Tomašica, u općini Prijedor, čije je izvođenje zaključeno u julu. Presuda na suđenju očekuje se u novembru 2017.
U julu, ratni predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadžić, kojem se također sudi na međunarodnom tribunalu po velikom broju istih optužbi kao i Mladiću, zahtijevao je obnovu suđenja, navodeći kao razlog nepravičan tretman i proceduralne greške. Njegov zahtjev je odbačen, a suđenje mu je nastavljeno. Završna riječ održana je krajem septembra, a presuda se očekuje u prvom kvartalu 2016. godine.
Vlasti BiH još uvijek sporo rade na provedbi nacionalne strategije za ratne zločine, usvojene 2008. u cilju unaprjeđenja u procesuiranju domaćih ratnih zločina. Tužioci još uvijek nemaju dostatne kapacitete i sredstva za finansiranje, posebno na okružnom i kantonalnom nivou. Prema aktuelnim procjenama od strane Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi, postoji preko 1.200 zaostalih neriješenih predmeta na sudovima u BiH, vezanih za nekoliko hiljada osumnjičenih lica.
Do septembra 2015. godine, Odjel za ratne zločine Državnog suda Bosne i Hercegovine ostvario je 15 presuda (3 oslobađajuće presude, 9 osuđujućih presuda, te 3 djelimično oslobađajuće presude) u prvostepenom postupku, u odnosu na 24 optuženih lica, te 18 presuda (1 oslobađajuća presuda, 15 osuđujućih presuda, te 2 djelimično oslobađajuće presude) na drugostepenom nivou u odnosu na 27 optuženih, čime je ukupni broj predmeta završenih otkako je sud počeo u potpunosti s radom 2005. godine porastao na 290. Tokom cijele 2015. godine, Željka Cvijanović, premijerka entiteta Republika Srpska, više puta je osporavala legitimnost državnog suda i državnog tužilaštva.
Državni sud kaznio je u junu dvojicu vojnika bosanskih Srba na 10 godina zatvora zbog silovanja tokom sukoba 1992-1995, te je izrekao vrlo značajnu presudu u kojoj je žrtvi dodijelio finansijsku kompenzaciju. Ranije su preživjele žrtve silovanja morale tražiti kompenzaciju putem građanskog postupka.
Apelacioni odjel Suda Bosne i Hercegovine je u februaru izmijenio kaznu izrečenu Miloradu Trbiću po pitanju njegove krivične presude za genocid, sa 30 godina na 20 godina zatvora. Trbić je bio među više desetina lica osuđenih za zlostavljanja u okviru ratnih zločina čije su presude poništene ili su im kazne ukinute od strane Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nakon presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2013. u kojoj se kaže da su sudovi u Bosni i Hercegovini neispravno primjenjivali zakon koji nije bio na snazi tokom rata, u vrijeme kad su ta djela počinjena.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je u augustu podiglo optužnicu protiv Nasera Orića i Sabahudina Muhića za ratne zločine vezane z ubistvo trojice zarobljenika tokom rata. U oktobru je Tužilaštvo podiglo optužnicu protiv Đorđa Ristanića za ratne zločine počinjene nad više stotina Bošnjaka i Srba na teritoriji Brčkog.
Nacionalna sigurnost
Imad Al Husin, naturalizirani Bosanac iz Sirije priveden 2008. godine i dalje je u pritvoru na neodređeni rok po osnovu pitanja nacionalne sigurnosti, uprkos presudi Evropskog suda za ljudska prava iz 2012. po kojoj se od Bosne i Hercegovine zahtijeva da protiv njega podigne optužnicu, da ga pusti na slobodu ili da pronađe sigurnu treću zemlju u koju će on biti raseljen.
Zeyad Khalaf Al Gertani, državljanin Iraka, koji je u pritvoru bez optužnice, po osnovu pitanja nacionalne sigurnosti u periodu 2009- 2014, i dalje je pod nalogom za nadzor po kom mu je kretanje ograničeno u bosanskom gradiću Banovići i odvojen je od svoje porodice. U vrijeme sačinjavanja ovog izvještaja, uslove za njegovo puštanje razmatrao je Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Sloboda medija
Novinari su i dalje suočeni s prijetnjama i zastrašivanjem. S julom mjesecom, nacionalno udruženje novinara zabilježilo je 52 predmeta kršenja slobode medija i izražavanja, uključujući i 4 fizička napada i prijetnje smrću, te 12 slučajeva prijetnji i vršenja pritiska. Lokalni i nacionalni politički organi vlasti miješaju se u rad novinara, podmećući određenim medijskim kućama lažne finansijske i druge upravne inspekcije. Reakcija države na te prijetnje i zastrašivanja je često nedjelotvorna, a policijske istrage rijetko daju rezultate.
Sloboda okupljanja i izražavanja
Nije ostvaren nikakav napredak po pitanju navoda da je policija u Sarajevu i Tuzli koristila prekomjernu silu tokom protesta u februaru 2014, kao i tokom naknadnog pritvaranja protestnika.
Sarajevski otvoreni centar, organizacija za prava lezbijske, gej, biseksualne i transrodne zajednice, dokumentirao je u prvih 9 mjeseci 2015. godine 75 slučajeva zločina iz mržnje i 6 slučajeva diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.. Nije bilo napretka u policijskoj istrazi o napadu iz 2014. na filmskom festivalu koji je organizirao Sarajevski otvoreni centar.
Ključni međunarodni akteri
Vijeće ministara je u augustu usvojilo strategiju za provedbu Konvencije Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koju je Bosna i Hercegovina ratificirala 2013. godine. Tom konvencijom stvara se sveobuhvatan pravni okvir za rješavanje svih aspekata nasilja nad ženama i djecom.
U aprilu, prilikom Međunarodnog dana Roma, Organizacija za sigurnost i saradnju (OSCE) u Evropi pozvala je na povećane napore od strane Bosne i Hercegovine u cilju okončavanja ekskluzije Roma. Iz te organizacije naglašeno je da bi institucije u Bosni i Hercegovini trebale odvojiti neophodna finansijska sredstva za provedbu akcionih planova OSCE-a za stambeni smještaj, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i zapošljavanje Roma.
Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije Ureda visokog povjerenika za ljudska prava Ujedinjenih nacija je u svojim zaključnim napomenama pozvao Bosnu i Hercegovinu da izmijeni ustav , kao i izborni zakon, u cilju ukidanja diskriminacijskog tretmana po osnovu pripadnosti etničkim grupama. Pored toga, on je državu pozvao da osigura održivu reintegraciju povratnika i da se bori protiv direktne i indirektne diskriminacije protiv manjinskih povratnika.
U godišnjem izvještaju američkog Stejt Departmenta o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini, objavljenom u junu, osvijetljen je značajan broj navoda o mučenju i drugom surovom, neljudskom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Pored toga, u njemu se podvlače jako teški, a ponekad i po život opasni uslovi u zatvorima i pritvorskim centrima.
U svom izvještaju o godišnjem napretku Bosne i Hercegovine objavljenom u novembru, Evropska komisija osvijetlila je neadekvatan pravni i institucionalni okvir za poštivanje ljudskih prava, problem zastrašivanja novinara, pogoršanje uslova po pitanju slobode izražavanja, te tekuće prijetnje i napade na LGBTI zajednicu.