Tokom 2017. godine bilo je malo vidljivog napretka u oblasti ljudskih prava. Vlasti ponovno nisu uspjele da okončaju strukturalnu političku diskriminaciju Jevreja, Roma i drugih manjina. Napredak na polju odgovornosti za ratne zločine pred domaćim sudovima bio je ograničen. Novinari su i dalje izloženi zastrašivanju i prijetnjama. Pripadnici lezbijske, gej, biseksualne i transrodne (LGBT) zajednice suočavaju se sa govorom mržnje i prijetnjama. Više od 98.000 osoba i dalje je raseljeno iz svojih prvobitnih domova, uprkos činjenici da se sukob okončao prije više od 20 godina.

Etnička i vjerska diskriminacija

Protekla 2017. obilježila je još jednu godinu u kojoj vlada i skupština nisu uspjele da ostvare napredak kroz ustavne promjene u cilju eliminacije etničke i vjerske diskriminacije prilikom kandidovanja za tročlano Predsjedništvo i Dom naroda, iako su se dodatno obavezale da će to učiniti do januara 2017. godine.

Ustav trenutno predviđa da kandidati za ove institucije budu pripadnici jedne od tri glavne etničke grupe — Bošnjaka, Srba i Hrvata, time isključujući Jevreje, Rome i druge manjine iz vršenja političkih funkcija. Evropski sud za ljudska prava utvrdio je, presudama donešenim 2009. i 2016. godine, da se time krši Evropska konvencija o ljudskim pravima.

Tražioci azila i interno raseljena lica

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, zvaničan broj interno raseljenih lica (IRL) krajem oktobra iznosio je 98.574. Prema podacima UNHCR-a, do sredine novembra 39 interno raseljenih porodica (107 pojedinaca) i 16 izbjegličkih porodica (56 pojedinaca) se vratilo u svoje prijeratne domove.

Do sredine novembra, Bosna i Hercegovina je registrovala 211 zahtjeva za azil i odobrila supsidijarnu zaštitu za četiri osobe. U trenutku pisanja ovog izvještaja, nikome nije odobren status izbjeglice. Većina tražioca azila je iz Sirije, Pakistana i Afganistana.

Odgovornost za ratne zločine

Napredak u osudi ratnih zločina pred domaćim sudovima bio je spor.

Cilj okončanja najsloženijih slučajeva pred Vijećem za ratne zločine Suda BiH do kraja 2015. godine, nije bio ostvaren.

U periodu između januara i novembra 2017, Vijeće za ratne zločine Suda BiH donijelo je 37 presuda, od toga 20 žalbenih. Od 37 presuda, sud je donio sedam oslobađajućih, 22 osuđujuće i osam djelomično oslobađajućih presuda. Ukupan broj pravosnažnih presuda od trenutka kada je sud postao potpuno funkcionalan 2005. godine iznosi 188.

U izvještaju Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini iz juna zabilježen je napredak državnih sudova u bavljenju slučajevima seksualnog nasilja koje je posljedica oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini između 1992. i 1995. godine. Između 2004. i 2016. godine, 116 takvih slučajeva procesuirano je na području cijele države. Zaključno sa krajem 2016. godine, 58 slučajeva koji se tiču seksualnog nasilja vezanog za oružane sukobe je još trajalo pred sudom, a 128 slučajeva je ostalo pod istragom. Mnoge preživjele žrtve nisu imale pristup potrebnoj medicinskoj ili psihosocijalnoj zaštiti, niti su dobile novčanunaknadu i podršku, dijelom zbog nedostatka sveobuhvatnog sistema naknada za seksualno nasilje pretrpljeno u vrijeme rata.

Između septembra 2016. i septembra 2017. godine, kantonalni sudovi donijeli su 28 presuda (11 oslobađajućih, 17 osuđujućih) u odnosu na 67 optuženih. Okružni sudovi su u istom periodu donijeli četiri presude (jednu oslobađajuću i jednu osuđujuću) u odnosu na devet osoba.

U januaru 2017, Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv Bore Milojice i Želislava Rivića. Oni su optuženi za učešće u zločinima protiv čovječnosti 1992. godine, kao članovi snaga bosanskih Srba, uključujući rasprostranjene i sistematske napade na civile u Prijedoru, kao i ubistva i progon bošnjačkih, hrvatskih i romskih civila.

U septembru 2017. godine, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine izdalo je optužnicu protiv državljanina Srbije Nenada Bubala za zločine protiv čovječnosti zbog ubistava i progona civila u oblasti opštine Bihać 1992. godine, tokom njegove službe u snagama bosanskih Srba. Optužnica je proslijeđena Sudu Bosne i Hercegovine koji je u vrijeme pisanja ovog izvještaja još uvijek nije potvrdio.

Žalbe koju su podnijeli advokati ratnog predsjednika bosanskih Srba Radovana Karadžića, kao i tužioci Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), na njegovu presudu iz marta 2016. u vezi genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, u vrijeme pisanja ovog izvještaja i dalje su u razmatranju.

MKSJ je 22. novembra 2017 proglasio bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Bosni, i osudio ga na doživotnu zatvorsku kaznu.

Branioci ljudskih prava i civilno društvo

U periodu između januara i septembra 2017. godine, Civil Rights Defenders, međunarodna nevladina organizacija (NVO), zabilježila je povećan broj kršenja prava na slobodu okupljanja u Bosni i Hercegovini. Najozbiljnije kršenje ovog prava je bilo nasilno razbijanje demonstracija u naselju Kruščica, gdje je lokalno stanovništvo protestovalo izgradnju brane na rijeci.

Sloboda medija

Novinari i dalje rade u okruženju u kojem su prijetnje i zastrašivanje uobičajena pojava. Tokom prvih devet mjeseci 2017. godine, udruženje novinara BH Novinari zabilježilo je 45 slučajeva napada na slobodu medija i izražavanja, uključujući devet fizičkih napada, sedam prijetnji smrću i šest drugih prijetnji, kao i dva slučaja klevete. Reakcija države i dalje je neadekvatna. Policijske istrage povodom napada traju isuviše dugo i samo u rijetkim slučajevima vode do pokretanja krivičnih postupaka. Iako je ukupan broj slučajeva napada opao, broj fizičkih napada i prijetnji smrću je doživio blagi porast u odnosu na 2016. godinu. Nepovoljno okruženje za rad novinara takođe je naglašeno u izvještaju Institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine iz augusta 2017. godine, u kome se preporučuju oštrije krivične sankcije, kao i pojačana obuka za policiju, tužioce i sudije, u cilju borbe protiv napada na novinare.

Seksualna orijentacija i rodni identitet

Između januara i septembra 2017, Sarajevski otvoreni centar, organizacija za LGBT prava, zabilježio je 39 slučajeva govora mržnje, uglavnom na društvenim mrežama i onlajn portalima, sedam slučajeva diskriminacije i 23 slučaja zločina iz mržnje nad LGBT osobama. Ovi slučajevi obuhvatili su osam slučajeva nelegalnog lišavanja slobode i prisilnih terapija konverzije od strane članova porodice, pet slučajeva homofobnog i transfobnog nasilja u školama (od toga je u tri slučaja nasilje počinjeno nad djecom), i 10 slučajeva prijetnji nasiljem, kao i fizičkog, verbalnog i psihičkog nasilja i ucjene. Reakcija policije i javnih vlasti na ove slučajeve bila je općenito neadekvatna.

Ključni međunarodni akteri

U svom godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava objavljenom u martu, američki Stejt department istakao je pitanje dječijih brakova u pojedinim romskim zajednicama u Bosni i Hercegovini, koje pogađa djevojčice starosti između 12 i 14 godina, kao i nedostatak vladinih programa koji bi se bavili tim problemom. U njemu se navodi da je nasilje nad ženama i dalje široko rasprostranjeno, a reakcija policije neadekvatna. U izvještaju su uslovi u zatvorima u zemlji opisani kao teški i, u nekim slučajevima, opasni po život.

Delegacija Evropske unije (EU) u Bosni i Hercegovini je u julu izrazila zabrinutost povodom prijetnji novinarima u Banjaluci i Sarajevu, i pozvala na sveobuhvatnu istragu u takvim slučajevima.

U svojim zaključnim razmatranjima usvojenim u maju, Komitet Ujedinjenih nacija za prava osoba sa invaliditetom izrazio je zabrinutost povodom nedostatka koncepta invaliditeta zasnovanog na principu ljudskih prava u entitetima i kantonima Bosne i Hercegovine. Komitet je izrazio zabrinutost povodom nedostatka napora da se postojeće zakonodavtsvo uskladi sa Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom, kao i isključenje osoba sa invaliditetom iz javnog života, što se naročito odnosi na žene sa invaliditetom.

U svojim zaključnim razmatranjima iz aprila, Komitet za ljudska prava ponovio je svoju zabrinutost zbog sporosti domaćih sudova u utvrđivanju odgovornosti za ratne zločine, konstatujući da pri tom nisu ostvareni ciljevi iz Nacionalne strategije za ratne zločine, prema kojima je većina najsloženijih slučajeva trebala bit okončana do kraja 2015. godine.

U svom novembarskom izvještaju, komesar Vijeca Evrope za ljudska prava Nils Muižnieks izrazio je zaprepaštenost povodom činjenice da su generacije djece sticale obrazovanje u podjeljenim školama, uz malo, ili bez ikakve interakcije sa djecom iz drugih etničkih grupa. On je takođe izrazio zabrinutost zbog činjenice da su domaći sudovi procesuirali mali broj ratnih zločina seksualnog nasilja i pozvao vlasti da pojačaju napore procesuiranja ratnih zločina.