Siječanjskim izborom novog Predsjednika koji se obvezao na promicanje ljudskih prava te srpanjskim otvaranjem ključnog poglavlja u pregovorima za članstvo u Europskoj uniji pitanje ljudskih prava zauzelo je istaknuto mjesto u Hrvatskoj. Ipak, i dalje postoji jaz između preuzetih obaveza i postignutog napretka. Pomaci u smjeru deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom bili su mali, a pitanja vezana za pristup Uniji gurnula su u drugi plan dugo očekivani program namijenjen bivšim nositeljima stanarskog prava srpske nacionalnosti. Suđenja u odsutnosti i bojazni vezane za njihovu pravednost umanjili su važnostdomaćih suđenja za ratne zločine, a Europska unija dovela je u pitanje opredijeljenost Hrvatske za slobodu izražavanja i informacija.
Prava osoba s invaliditetom
Zaključno s rujnom 2010. više od 9 000 osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom još uvijek je živjelo u ustanovama, a taj broj i dalje raste. Glavni plan za deinstitucionalizaciju iopsežnu reformu sustava socijalne skrbi očekivan tijekom 2010. godine u trenutku pisanja ovog dokumenta još uvijek nije objavljen. Osim toga, bilo je veoma malo napretka postignutog u izradi programa stanovanja i podrške u zajednici, primjerice programa osobnih asistenata i pružanja drugih vrsta pomoći u svakodnevnim aktivnostima -- koji bi omogućili ljudima odlazak iz ustanova.
Nije došlo do napretka u reformi sustava poslovne sposobnosti što obično rezultira time da se osobama s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom uskraćuje mogućnost donošenja odluka i ostvarivanja prava, što pridonosi njihovoj institucionalizaciji.
U rujnu je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo optužni prijedlog protiv bivše ravnateljice Psihijatrijske bolnice Lopača zbog zlostavljanja Ane Dragičević 2008. godine, prisilno hospitalizirane zbog svoje spolne orijentacije, te četvero drugih neimenovanih pacijenata.
Hrvatska Vlada i Sabor ni ovaj put nisu donijeli izmjene i dopune službenog hrvatskog prijevoda članka 19 Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koji zatvaranje u ustanovu za smještaj pogrešno svrstava u kategoriju „mogućnosti života u zajednici".
Povratak i reintegracija Srba
U rujnu su hrvatske vlasti donijele odluku kojom se dopušta bivšim nositeljima stanarskog prava da kupe stanove uz popuste do 70 posto. Ta bi odluka mogla ukloniti dugoročnu prepreku s kojom se suočavaju Srbi-povratnici u urbana područja, premda su u Visokom povjerenstvu Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) primijetili da bi rokovi za predaju molbi i potrebna dokazna dokumentacija mogli omesti pristup programu. U trenutku pisanja ovog dokumenta program još nije započeo s radom.
U prvih šest mjeseci 2010. godine u Hrvatsku su se vratile 203 izbjeglice - svi srpske nacionalnosti. UNHCR procjenjuje da bi od otprilike 70 000 registriranih srpskih izbjeglica iz Hrvatske njih 10 000 - 15 000 moglo razmotriti povratak u Hrvatsku posveti li se pozornost rješavanju problema vezanih sa stambeni smještaj i mirovine. U lipnju je u Hrvatskoj bilo 2 246 interno raseljenih osoba, a njih oko 1 600 bili su Srbi.
Dolazilo je do stalnih kašnjenja u provođenju programa socijalnog stambenog zbrinjavanja povratnika koji se odvijaju pod pokroviteljstvom Vlade. Zaključno s lipnjem stambeni je prostor dobilo 7 456 od 13 187 obitelji koje su se prijavile za taj program, a njih 4 623 bili su srpske nacionalnosti. Oko 3 300 obitelji još uvijek je čekalo na odluke o pravu sudjelovanja.
Sporost u postupku priznavanja prava na mirovine pripadnicima srpske nacionalnosti za rad u ratnom razdoblju u područjima koja su bila pod pobunjeničkom vlašću i dalje je bila prisutna. Zaključno sa svibnjem obrađeno je 18 848 od otprilike 22 000 zahtjeva, no samo ih je 56 posto bilo pozitivno riješeno, djelomično i zbog prijepora vezanih oko prihvatljivosti pojedinih dokaza. U nekim je krajevima pozitivno riješeno samo 30 posto zahtjeva, što ugrožava financijsku sigurnost povratnika.
Odgovornost za ratne zločine
Suđenje pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene protiv Srba završeno je u rujnu, a odluka se očekivala krajem 2010. godine. Na zahtjev hrvatske premijerke, Jadranke Kosor, hrvatska je Vlada u listopadu 2009. godine ustrojila radnu skupinu zaduženu za traženje dokumenata vezanih za taj predmet, a za koje je Tužitelj MKSJ-a ustvrdio da se nalaze u posjedu Vlade. Suđenje je završeno bez spomenutih dokumenata.
U ožujku 2010. hrvatski Vrhovni sud potvrdio je oslobađajuću presudu za generala Rahima Ademija i smanjio zatvorsku kaznu generalu Mirku Norcu za ratne zločine protiv srpskih civila sa sedam na šest godina, uzimajući u obzir, kao olakotnu okolnost, njegovo služenje u hrvatskim Oružanim snagama. To je i dalje jedini predmet koji je prebačen s JKMS-a na hrvatsko pravosuđe.
U 2010. u Hrvatskoj je porastao broj istraga ratnih zločina koje su počinili pripadnici hrvatskih Oružanih snaga. U prvih devet mjeseci te godine hrvatske vlasti podigle su nove optužnice za ratne zločine protiv 25 osoba, od kojih su 11 bili Srbi. Ipak, Srbi su i dalje činili većinu optuženika u domaćim suđenjima za ratne zločine. U istom razdoblju završeno je 10 suđenja za 13 srpskih i 5 optuženika druge nacionalnosti, od kojih je 16 i osuđeno. U tijeku je bilo još 17 suđenja u kojima je sudjelovalo 29 Srba i 14 Hrvata. Suđenja u odsutnosti za ratne zločine i dalje su predstavljala problem -- 23 pripadnika srpske i 7 pripadnika drugih nacionalnosti nisu prisustvovali suđenju ni sudjelovali u svojoj obrani.
U rujnu je Sud Bosne i Hercegovine, nakon zahtjeva hrvatskog Ministarstva pravosuđa, potvrdio hrvatsku presudu za ratni zločin i osmogodišnju zatvorsku kaznu bivšem saborskom zastupniku Branimiru Glavašu. Glavaš, koji ima i bosansko-hercegovačko državljanstvo, pobjegao je u Bosnu u svibnju 2009., na dan kada je osuđen na Županijskom sudu u Zagrebu. Bosansko-hercegovačka policija uhitila ga je nakon sudske odluke zahvaljujući kojoj će, izuzev ako uspije u žalbenom procesu, Glavaš odslužiti svoju kaznu u Bosni i Hercegovini.
Azil i migracija
U nastojanju da se približi europskim i međunarodnim standardima Hrvatska je u srpnju 2010. godine usvojila izmjene i dopune Zakona o azilu, zahtijevajući bržu sudsku reviziju odluka o zadržavanju tražitelja azila te veću podršku za one kojima je priznat azil ili im je dodijeljena supsidijarna zaštita. No u primjeni zakona bilo je stalnih problema, uključujući i kašnjenja u obradi zahtjeva i nemogućnost dobivanja pomoći odvjetnika koje financira država za stranke u prvostupanjskom postupku kao i za stranke koje su ulagale žalbe protiv zadržavanja. Stopa priznavanja statusa izbjeglica u drugoj polovini 2009. i u prvoj polovini 2010. godine i dalje je ostala ispod 10 posto.
Hrvatskoj je nedostajala strategija za učinkovito reagiranje na sve veći broj djece-migranata bez pratnje (u 2009. godini bilo ih je 160, dok ih je ranijih godina bilo veoma malo). Ključni problemi uključivali su preopterećen skrbnički sustav, odsustvo sustava praćenja (pri čemu su neka djeca nestala) i nemogućnost pristupa odvjetnicima koje financira država za djecu koja ne traže azil.
Medijske slobode
Novinari su zbog svog izvještavanja bili izloženi pritiscima vlasti. Sergej Trajković i Tomislav Kukec, dvojica novinara Jutarnjeg lista, suočili su se s pokušajima Vlade da spriječi objavljivanje izvješća o komercijalnim zloupotrebama u mesnoj industriji, uključujući i izvješća o izostanku Vladina nadzora u regulaciji te industrije.
U Zagrebu je u travnju policija ispitivala i pretražila dom Marka Rakara, istaknutog blogera, nakon što je objavio tajni registar branitelja. Vlada se opirala zalaganjima za objavu registra za koji aktivisti civilnog društva vjeruju da obuhvaća i osobe koje su prijevarom ostvarile pravo na braniteljsku mirovinu.
Suđenje šestorici osumnjičenih u dvostrukom ubojstvu iz 2008. godine -- istaknutog novinara Ive Pukanića i njegovog marketinškog direktora Nike Franjića -- završeno je u studenom osudom sve šestorice za teško ubojstvo. Izrečene su zatvorske kazne u trajanju od 15 do 40 godina.
Branitelji ljudskih prava
Branitelji ljudskih prava u Hrvatskoj i dalje su bili slobodni u radu, no prijavljivali su teškoće u pristupu informacijama hrvatskih državnih i lokalnih vlasti.
U svibnju je Hrvatski sabor, treću godinu za redom, raspravljao, no zatim nije usvojio godišnje izvješće Pučkog pravobranitelja o stanju ljudskih prava. Sabor nije dao objašnjenje za svoju odluku.
Ključni međunarodni čimbenici
EU je ostala najutjecajniji međunarodni čimbenik u Hrvatskoj. Lipanjsko otvaranje poglavlja o pravosuđu i temeljnim ljudskim pravima ohrabrilo je Hrvatsku, premda se u izvješću Europske komisije o napretku, objavljenom u studenom, ističu izazovi koji stoje na putu zatvaranju tog poglavlja, pri čemu su domaća procesuiranja ratnih zločina, sloboda izražavanja, deinstitucionalizacija osoba s invaliditetom i postupanje prema srpskoj i romskoj manjini uočeni kao stalna problematična područja.
U studenom je UN-ovo Vijeće za ljudska prava provelo svoj prvi univerzalni periodični pregled za Hrvatsku, pozivajući Hrvatsku da obrati pozornost na bojazni u pogledu pravednosti domaćih suđenja za ratne zločine i poboljša postupanje prema osobama s invaliditetom te srpskoj i romskoj manjini.
Tijekom svog posjeta Hrvatskoj u travnju Povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava, Thomas Hammarberg, ukazao je na važnost uklanjanja prepreka povratku na koje interno raseljene osobe i izbjeglice nailaze u stambenom zbrinjavanju i u drugim područjima; potrebu postizanja veće pravednosti u suđenjima za ratne zločine; i potrebu rješavanja problema stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja i obrazovanja Roma te njihovog statusa osoba bez državljanstva.
Nakon posjeta Hrvatskoj u srpnju UN-ova Posebna izvjestiteljica za pravo na stambeno zbrinjavanje istaknula je, kao ključan izazov, potrebu za dostupnim i transparentnim programima poratnog stambenog zbrinjavanja za srpske povratnike.