Skip to main content

Srbija/Kosovo

Događaji 2018.

Parada ponosa u Prištini u sredu, 10. oktobra 2018. godine.

© 2018 Visar Kryeziu/AP Photo

 

Srbija

U Srbiji je tokom 2018. godine ostvaren mali napredak na polju zaštite ljudskih prava. Krivična gonjenja za ratne zločine pred domaćim sudovima napredovala su sporo, uz nedostatak neophodne političke podrške. Azilni sistem i dalje je manjkav, a uslovi za tražioce azila nisu se poboljšali. Položaj novinara i dalje je nesiguran, uz napade, pretnje i tužbe zbog izveštavanja o osetljivim pitanjima.

Migranti, tražioci azila i dugoročno raseljena lica

Između januara i kraja jula, u Srbiji je registrovano 4.715 tražilaca azila, u poređenju s 3.538 u istom periodu 2017. godine. Tokom 2018. godine, najveću nacionalnu grupu činili su Pakistanci, praćeni Avganistancima i Irancima. Do kraja jula, UNHCR je procenio da je u Srbiji bilo oko 6.098 tražilaca azila i drugih migranata, za razliku od 4.700 u avgustu 2017. godine. Tražioci azila i drugi migranti smešteni su u 18 ustanova, kojima upravlja država širom Srbije, uključujući prihvatne centre, centre za azil i tranzitne centre, s ukupnim kapacitetom za smeštaj 5.880 osoba.

Krajem marta, Srbija je usvojila novi zakon o azilu i privremenoj zaštiti. On za cilj ima usaglašavanje srpskog zakonodavstva s međunarodnim i EU standardima i, u okviru definicije izbeglica, sadrži i pojam žrtve nasilja na osnovu roda i rodnog identiteta, kao i poboljšane odredbe koje se tiču nepraćene i razdvojene dece koja potražuju azil. Međutim, zakon takođe predviđa pritvor za tražioce azila, ograničenu slobodu kretanja i ubrzani postupak rešavanja zahteva za azil.

Proces odlučivanja o azilu i dalje je bio neadekvatan, uz niske stope priznavanja i duga odlaganja donošenja odluka. U periodu između januara i avgusta, samo 151 tražilac azila podneo je prijavu u Srbiji, dok su vlasti izbeglički status odobrile samo u devet, a supsidijarnu zaštitu u 14 slučajeva. Tokom prethodne decenije, Srbija je odobrila izbeglički status za ukupno samo 53 osobe, a supsidijarnu zaštitu u 74 slučaja.

Do kraja jula, 257 nepraćene dece registrovano je kod srpskih vlasti, najvećim delom iz Avganistana, u poređenju sa 101 detetom tokom istog perioda 2017. godine. Srbiji nedostaju formalne procedure za procenu starosti nepraćene dece, čime su starija deca izložena riziku da se prema njima ophodi kao prema odraslim osobama umesto da dobiju posebnu zaštitu. Postoje samo tri ustanove za nepraćenu decu, s ukupno 43 mesta. Druga nepraćena deca borave u otvorenim centrima za azil, kao što su prihvatni i tranzitni centri, često s odraslim osobama s kojima nisu u srodstvu, što ih čini podložnim zlostavljanju i eksploataciji.

Načinjen je slab napredak u pravcu trajnih rešenja za izbeglice i interno raseljena lica iz ratova na Balkanu, koji žive u Srbiji. Prema podacima srpskog komesara za izbeglice i migracije, u julu je u Srbiji bilo 26.702 takvih izbeglica, za razliku od 27.802 u istom periodu 2017. godine, većinom iz Hrvatske, a 199.584 interno raseljenih lica, uglavnom sa Kosova, u julu, u poređenju s 201.047 prethodne godine.

Sloboda medija

Nastavljeni su napadi i pretnje protiv novinara, uz neodgovarajuće reakcije srpskih vlasti. Provladini mediji i dalje su sprovodili praksu klevetanja nezavisnih medijskih kuća i novinara.

U periodu između januara i sredine avgusta, Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) zabeležilo je 50 slučajeva nasilja, pretnji ili zastrašivanja novinara, uključujući četiri fizička napada i 18 slučajeva zastrašivanja novinara od strane državnih zvaničnika.

U junu je objavljena vest o nestanku blogera i nezavisnog novinara Stefana Cvetkovića, nakon njegovog izveštavanja o ubistvu srpskog političara s Kosova Olivera Ivanovića u januaru. Dva dana nakon nestanka, Cvetković se pojavio i vlastima saopštio da su ga kidnapovala trojica nepoznatih muškaraca, iz razloga koji mu nisu poznati. Javni tužilac je protiv Cvetkovića podneo krivičnu prijavu zbog lažnog prijavljivanja otmice. U vreme pisanja ovog izveštaja, krivična istraga u ovom slučaju još uvek je bila u toku. Cvetković je tokom prethodnih godina prijavio nekoliko pretnji u vezi s njegovim novinarskim radom.

U avgustu je nezavisni onlajn dnevnik Južne vesti objavio da su poreski organi pokrenuli proceduru kojom se portal primorava da isplati 8.500 evra na ime odštete. Južne vesti su i u prošlosti bile predmet nekoliko poreskih inspekcija, bez ikakvih naznaka nezakonitih radnji.

Komisija uspostavljena da istraži ubistva troje poznatih novinara, Dade Vujasinović 1994, Slavka Ćuruvije 1999. i Milana Pantića 2001. godine, nije ostvarila napredak. U junu je Viši sud u Beogradu odbacio dokaze koji navodno potvrđuju prisustvo bivših pripadnika srpske službe bezbednosti na licu mesta Ćuruvijinog ubistva. Isti sud je, međutim, u julu doneo odluku kojom se dozvoljava izvođenje prethodno odbačenih dokaza. Ubistva D. Vujasinović i M. Pantića i dalje su nerazjašnjena. U avgustu je mandat komisije proširen na ubistva novinara na Kosovu 1998–2001, i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj 1991–1995. godine.

Odgovornost za ratne zločine

Krivično gonjenje ratnih zločina i dalje zaostaje usled nedostatka političke volje i adekvatnih resursa, i slabih mehanizama za podršku svedocima.

Mali broj visokih zvaničnika upletenih u ozbiljna ratna nedela odgovarao je pred srpskim sudovima. Zaključno s avgustom 2018. godine, 11 slučajeva ratnih zločina i dalje se nalazilo u fazi istrage, a 19 je bilo u postupku pred srpskim sudovima. Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije je u istom periodu podiglo dve nove optužnice. U toku prvih osam meseci 2018. godine, prvostepeni sudovi nisu doneli nijednu presudu u slučajevima ratnih zločina. Apelacioni sud je šest osoba oslobodio optužbi, a u jednom slučaju je postupak vratio na ponovno suđenje pred prvostepenim sudom.

Od uspostavljanja Tužilaštva za ratne zločine 2003. godine, donete su 44 pravosnažne presude, kojima je osuđeno 74 osoba, a 50 je oslobođeno optužbi.

Prva suđenja u Srbiji za ratne zločine počinjene u Srebrenici ponovo su započeta u novembru 2017. godine, nakon što ih je omeo niz kašnjenja. Osmorica bivših pripadnika snaga policije bosanskih Srba sa boravištem u Srbiji optužena su za ubistvo više od 1.300 bošnjačkih civila iz Srebrenice u jednom skladištu, u julu 1995. godine. U junu je jedan svedok odustao od svedočenja, navodeći da su mu upućivane pretnje uprkos činjenici da ima zaštićen identitet.

U junu, Apelacioni sud u Beogradu je šestoricu bivših pripadnika paravojne jedinice „Simini četnici“ oslobodio optužbi za ubistvo 27 Roma u selu Skočić u Bosni i Hercegovini, 1992. godine. Međutim, sud je trojicu od šestorice optuženika proglasio krivim za nehuman tretman, narušavanje fizičkog integriteta, seksualno ponižavanje i silovanje, i osudio ih na zatvorske kazne u trajanju od 6 do 10 godina.

U januaru je Apelacioni sud u Beogradu potvrdio zatvorske kazne osmorici bivših pripadnika Teritorijalne odbrane Vukovara, za masakr oko 200 osoba na Ovčari, nakon pada Vukovara (Hrvatska) 1991. godine. Sud je optužene osudio na zatvorske kazne u trajanju od 5 do 20 godina.

Serž Bramerc, glavni tužilac Mehanizma za međunarodne krivične tribunale (MICT), u junu je pozvao Srbiju da zločine počinjene u Srebrenici 1995. godine zvanično kvalifikuje kao genocid.

U aprilu, MICT je u Hagu osudio Vojislava Šešelja na zatvorsku kaznu od 10 godina, zbog podsticanja zločina nacionalističkim govorima u Vojvodini (Srbija) tokom rata 1992. godine. Tribunal je Šešelja oslobodio optužbi za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Budući da se u haškom pritvoru nalazio od 2003. godine, Šešelj je već odslužio kaznu. 

Nakon što im je oslobađajuća presuda iz 2013. godine preinačena, u junu je pred MICT započeto ponovno suđenje bivšim zvaničnicima Službe državne bezbednosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. Stanišić i Simatović se terete za zločine protiv čovečnosti i genocid koji su srpske snage počinile u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tokom ratova na Balkanu.

Branioci ljudskih prava

Branioci ljudskih prava su i dalje radili u neprijateljskom okruženju. Onlajn pretnje upućene aktivistima za ljudska prava predstavljale su redovnu pojavu, a istrage su bile spore. 

U avgustu je Prekršajni sud u Rumi doneo presudu kojom je osmoro aktivista i aktivistkinja Inicijative mladih za ljudska prava kaznio sa po 420 evra (476 dolara) zbog prekidanja govora osuđenog ratnog zločinca Veselina Šljivančanina u januaru 2017. godine. Aktivisti i aktivistkinje su tokom skupa napadnuti i izbačeni.

Seksualna orijentacija i rodni identitet

Nastavili su se napadi usmereni protiv lezbijskih, gej, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba i aktivista. U periodu između januara i sredine avgusta, srpska organizacija za zaštitu LGBT prava DA SE ZNA! zabeležila je devet incidenata protiv LGBT osoba, uključujući četiri slučaja fizičkih napada i pet slučajeva pretnji i zastrašivanja. Istrage su često spore, a podizanje optužnica je retko. Parada ponosa u septembru održana je bez većih incidenata.

Prava osoba s invaliditetom

Tokom 2018. godine, Vlada Srbije nastavila je da unapređuje pristup obrazovanju za svu decu s invaliditetom. Deca i odrasle osobe s invaliditetom i dalje se smeštaju u ustanove. Vlada još uvek nije usvojila vremenski oročen plan za premeštanje osoba s invaliditetom iz ustanova i pružanje podrške njihovom životu u zajednici.

Ključni međunarodni akteri

Tokom aprilske posete Beogradu, visoka predstavnica Evropske unije za spoljne poslove i bezbednosnu politiku Federika Mogerini usredotočila se na pridruživanje Srbije EU i pregovarački proces između Beograda i Prištine, ali nije javno iskazala da je neophodno poboljšanje stanja ljudskih prava. 

U svom izveštaju iz aprila, a u kontekstu pristupnih pregovora Srbije, Evropska komisija je naglasila da nedostatak napretka na polju slobode izražavanja predstavlja „povod za sve veću zabrinutost”, dok je u junu Savet EU insistirao na tome da Srbija pojača napore u cilju istrage slučajeva napada na novinare.

U januaru, Savet UN-a za ljudska prava pregledalo je Srbiju putem svog mehanizma univerzalnog periodičnog pregleda. Srbija je prihvatila 175 od 190 preporuka koje su joj uputile države, ali je odbacila važne preporuke da se suzdrži od gonjenja novinara, branitelja ljudskih prava i drugih članova civilnog društva kao sredstvo odvraćanja od slobodnog izražavanja mišljenja. Odbacila je i ratifikaciju Međunarodne konvencije o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica.

U zaključnim zapažanjima iz januara 2018. godine, Komitet Ujedinjenih nacija za ukidanje svih oblika rasne diskriminacije izrazio je zabrinutost povodom malog procenta romske dece koja pohađaju sve nivoe obrazovanja, kao i zbog segregacije romske dece u školama i prinudnih iseljenja Roma bez adekvatnog zakonskog postupka i pružanja alternativnog smeštaja.

Komitet Saveta Evrope za prevenciju torture i nehumanog i degradirajućeg tretmana ili kažnjavanja (CPT), u maju je objavio izveštaj u kome se izražava zabrinutost zbog lošeg postupanja prema osobama u policijskom pritvoru i vlasti pozivaju da se bore protiv lošeg tretmana od strane policije.  

U februaru je tadašnji komesar Saveta Evrope za ljudska prava Nils Muižnieks pozvao Srbiju da ne glorifikuje ratne zločince i izrazio zabrinutost zbog stanja slobode medija i neprijateljskog okruženja u kome novinari rade.

Kosovo

Napredak na polju unapređivanja zaštite ljudskih prava tokom godine bio je spor. U avgustu su srpski i kosovski lideri najavili kontroverzni plan o izmeni granica između Srbije i Kosova, kao deo mirnog sporazuma između dve zemlje. Ovaj plan je izazvao zabrinutost zbog posledica koje bi transfer stanovništva, do kojeg bi doveo, imao po ljudska prava. Skupština Kosova je u martu ratifikovala sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom, što je bio zahtev EU za viznu liberalizaciju Kosova. Početak rada specijalnog suda za teške ratne zločine počinjene tokom rata na Kosovu 1998–1999 bio je odlagan usled promene na poziciji specijalnog tužioca. Novinari su bili suočeni s pretnjama i zastrašivanjem, a krivično gonjenje zločina počinjenih protiv njih bilo je sporo. Nastavljene su tenzije između Srba i kosovskih Albanaca, naročito na severu. Zajednice Roma, Aškalija i balkanskih Egipćana i dalje su bile izložene diskriminaciji.

Odgovornost za ratne zločine

Dejvid Švendiman, specijalni tužilac pri haškom Specijalnom veću i Tužilaštvu, koje se bavilo teškim ratnim zločinima počinjenim tokom konflikta 1998–1999, podneo je u martu ostavku na tu funkciju. U maju je za novog specijalnog tužioca postavljen Džek Smit. U vreme pisanja ovog izveštaja, nijedna optužnica još uvek nije podignuta.

Predviđeno je da sud procesuira slučajeve koje je istražila Specijalna istražna radna grupa, a na osnovu izveštaja koji je 2011. godine podneo Savet Evrope, optužujući neke članove Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) za otmice, premlaćivanja, pogubljenja po kratkom postupku i nasilno odstranjivanje ljudskih organa na Kosovu i u Albaniji u toku i nakon rata na Kosovu. Očekuje se da će protiv visoko rangiranih boraca OVK biti podignute optužnice i organizovana suđenja. Sud će delovati prema zakonima Kosova, a u njegovom radu će učestvovati 19 međunarodnih sudija.

Specijalno tužilaštvo Kosova u avgustu je podiglo optužnicu protiv bivšeg srpskog policajca, kojom ga tereti za ratne zločine usled navodnog učešća u ubistvu dvoje albanskih civila 1998. godine.

Apelacioni sud Kosova je u julu potvrdio optužnicu protiv Darka Tasića, bivšeg rezerviste Vojske Jugoslavije, za ratne zločine počinjene u selu Mala Kruša 1999. godine.

Do sredine juna, Misija vladavine prava Evropske unije na Kosovu (EULEX) obustavila je svoje izvršne funkcije u okviru pravosuđa Kosova. Zaključno s tim periodom, kombinovani paneli lokalnih i sudija EULEX-a doneli su četiri odluke u vezi sa slučajevima ratnih zločina. Formalne istrage bile su u toku u 33, a 374 slučaja nalazila su se u preliminarnoj istražnoj fazi. Počev od formiranja 2008. godine, EULEX je bio uključen u ukupno 46 presuda. U vreme pisanja ovog izveštaja, predviđeno je da EULEX više od 900 nerešenih slučajeva prepusti lokalnom Specijalnom tužilaštvu, koje funkcioniše sa samo dvoje tužilaca za ratne zločine.

Komisija za reviziju ljudskih prava, nezavisno telo uspostavljeno 2009. godine radi revizije optužbi o kršenjima ljudskih prava od strane osoblja EULEX-a, između januara i septembra je presudila u šest slučajeva i sve ih je odbacila. U vreme pisanja ovog izveštaja, 25 slučajeva se i dalje nalazilo pred Komisijom. 

Odgovornost međunarodnih institucija

Ujedinjene nacije nisu načinile nikakav napredak u pogledu praćenja preporuka koje je 2016. godine iznela Savetodavna komisija za ljudska prava (HRAP), nezavisno telo formirano 2006. da ispita pritužbe o zloupotrebama Privremene administrativne misije UN na Kosovu (UNMIK), da UN upute izvinjenje i plate individualne kompenzacije žrtvama trovanja olovom, primoranim da žive u kampovima kojima upravlja UNMIK na severnom Kosovu nakon rata 1998–1999. godine. Žrtve trovanja su raseljeni pripadnici zajednica Roma, Aškalija i balkanskih Egipćana. Specijalni izveštilac o implikacijama za ljudska prava u vezi sa ekološki prihvatljivim rukovanjem i odlaganjem štetnih materija i otpada,  u julu 2018. godine uputio je pismo generalnom sekretaru UN Guterešu, naglašavajući da „potreba pružanja individualnih kompenzacija žrtvama koje se i dalje suočavaju s ekonomskim i socijalnim teškoćama, pored ozbiljnih zdravstvenih rizika, ostaje izrazito velika.”

Postupanje prema manjinama

Romi, Aškalije i balkanski Egipćani i dalje se suočavaju s problemima prilikom dobijanja ličnih dokumenata, što utiče na njihovu mogućnost pristupa zdravstvenoj nezi, socijalnoj pomoći i obrazovanju. Nije bilo vidljivog ili registrovanog napretka u pogledu integracije ovih manjinskih zajednica.

Međuetničke tenzije nastavljene su tokom 2018. godine, a naročito na podeljenom severu Kosova. U januaru su nepoznati počinioci ubili srpskog političara s Kosova Olivera Ivanovića, ispred njegove kancelarije u Mitrovici, na severu Kosova. U vreme pisanja ovog izveštaja, kosovska policija je sprovodila istragu. U oktobru su nepoznati počinioci kamenicama gađali dva autobusa koja su hodočasnike iz Srbije prevozila u pravoslavni manastir na severozapadu Kosova. Povređenih nije bilo, a kosovska policija je u vreme pisanja ovog izveštaja sprovodila istragu. U periodu između januara i jula 2018. godine, kosovska policija je zabeležila šest slučajeva međuetničkog nasilja, uključujući grafite koji izražavaju etničku netrpeljivost, podsticanje verske, etničke i rasne mržnje, kao i oštećenje spomen ploče.

Prava žena

Nasilje u porodici i dalje je bilo rašireno na Kosovu, uz slabe reakcije policije, mali broj podignutih optužnica i sudije koji se doimaju nevoljnim da izdaju zabrane prilaska nasilnim supružnicima. U januaru, osam od devet utočišta za žrtve nasilja u porodici moralo je da se privremeno zatvori usled budžetskih kašnjenja da bi, međutim, u toku istog meseca ponovo bilo otvoreno, pošto su vlasti obezbedile vanredna sredstva. Zbog pravila po kojima organizacije koje dobijaju podršku vlade polovinu sredstava moraju da obezbede iz drugih izvora, u maju su utočišta za žrtve nasilja u porodici ponovo bila izložena finansijskom pritisku. Jedno od devet utočišta, koje se nalazi u Gnjilanu, u novembru je saopštilo da su nova pravila izazvala nestabilnost budžeta i da ograničavaju kapacitet utočišta za pružanje neophodnih usluga žrtvama nasilja u porodici. U februaru su vlasti zvanično pokrenule postupak prijava za žrtve seksualnog nasilja u ratu, kako bi dobile pravni status žrtava rata i pravo na potraživanje finansijskih kompenzacija.

Tražioci azila i raseljena lica

U toku prvih 10 meseci 2018. godine, visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbeglice zabeležio je 232 slučaja dobrovoljnog povratka pripadnika etničkih manjina na Kosovo, u poređenju s 343 u istom periodu 2017. godine.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Kosova je između januara i septembra zabeležilo 628 slučajeva prisilnog povratka na Kosovo. Ovo ministarstvo navelo je da ne raspolaže podacima o etničkoj pripadnosti povratnika. Među osobama deportovanim na Kosovo nalazilo se 39 dece. Većinu deportovanih činile su osobe vraćene iz Nemačke. Po njihovom povratku, država povratnicima pruža ograničenu pomoć. 

Seksualna orijentacija i rodni identitet

Onlajn govor mržnje usmeren protiv aktivista za prava lezbijskih, gej, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba je nastavljen, a naročito u vreme Parade ponosa na Kosovu u oktobru. U maju su vlasti odbile zahtev transrodnog muškarca za promenu ličnog imena i rodne oznake. Zahtev za pravno priznavanje roda bio je prvi takav slučaj na Kosovu. U vreme pisanja ovog izveštaja, žalba na ovu odluku bila je u pripremnoj fazi. Parada ponosa na Kosovu u oktobru protekla je bez značajnijih incidenata.

Sloboda medija

Pretnje i napadi usmereni protiv novinara nastavljeni su tokom 2018. godine, dok su istrage i krivična gonjenja bili spori. U periodu između januara i septembra, Udruženje novinara Kosova zabeležilo je 13 slučajeva pretnji i nasilja protiv novinara, uključujući i jedan fizički napad, jedan slučaj imovinske štete, pretnju smrću i 10 drugih pretnji. U vreme pisanja ovog izveštaja, policija je sprovodila istragu.

U junu je novinar televizijske stanice T7 Valon Rašiti fizički napadnut od strane člana porodice osobe koju je intervjuisao u vezi s reportažom u Prištini. Tom prilikom je pretrpeo lakše telesne povrede. U vreme pisanja ovog izveštaja, policija je sprovodila istragu.

U martu su nepoznati počinioci u dva navrata oštetili automobil urednice Radio Kosova Serbeze Hadžiaj, nakon što je Balkanska istraživačka mreža objavila njenu reportažu o političkim atentatima nakon rata. Hadžiaj je štetu na svom automobilu prijavila policiji, koja je u vreme pisanja ovog izveštaja sprovodila istragu.

U julu, novinar lista Gazeta Metro Škumbin Kajtazi primio je telefonsku pretnju od gradonačelnika Mitrovice Agima Bahtirija. Bahtiri je Kajtaziju navodno rekao: „Je**ću ti familiju. Pogazio si mi čast.” Pretnja je usledila nakon što je Kajtazi objavio priču o navodnom neprikladnom imenovanju nove gradonačelnikove šefice kabineta. U vreme pisanja ovog izveštaja, policija je sprovodila istragu o ovom napadu.

Ključni međunarodni akteri

U toku godine, visoka predstavnica Evropske unije za spoljne poslove i bezbednosnu politiku Federika Mogerini, u više navrata se susrela s predsednikom Kosova Hašimom Tačijem i predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, često se fokusirajući na normalizaciju odnosa Kosova i Srbije, ali bez adekvatnog izražavanja zabrinutosti povodom stanja ljudskih prava.

Evropska komisija je u februaru usvojila novu Strategiju EU za Zapadni Balkan, u kojoj se navodi da bez efikasne normalizacije odnosa između Beograda i Prištine ne može biti trajne stabilnosti u regionu.

U aprilu je Evropska komisija potvrdila da je Kosovo ispunilo dva preostala kriterijuma za viznu liberalizaciju: ratifikaciju sporazuma o demarkaciji sa Crnom Gorom i pojačanu borbu protiv kriminala i korupcije. Evropski parlament je u septembru glasao u korist vizne liberalizacije za Kosovo.

Harlem Desir, predstavnik Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OSCE) za slobodu medija, u martu je izrazio zabrinutost za bezbednost novinara koji izveštavaju o intervenciji policije u Mitrovici, na severu Kosova, i naglasio da je neophodno da novinari budu u mogućnosti da rade bezbedno i bez straha. 

U martu je šestoro državljana Turske sa dozvolom boravka na Kosovu, po kratkom postupku deportovano u Tursku bez odgovarajućeg zakonskog postupka, čime su prekršene mere zaštite od proterivanja. Premijer Kosova Ramuš Haradinaj demantovao je da poseduje saznanja o deportaciji i naveo da su je sproveli Kosovska obaveštajna služba i policija. Turski mediji su u aprilu izvestili da je šestoro turskih državljana po dolasku u Tursku pritvoreno i da im predstoji suđenje.

U svom izveštaju o situaciji na Kosovu objavljenom u maju, generalni sekretar UN Antonio Gutereš izrazio je zabrinutost zbog sporog napretka istrage o ubistvu srpskog političara s Kosova Olivera Ivanovića i pozvao vlasti da je intenziviraju istragu.