(Brisel) - Zaštita ljudskih prava na Zapadnom Balkanu zaostaje za aspiracijama prema evropskim integracijama, saopštio je Human Rights Watch danas. U svom Svetskom izveštaju za 2010. godinu, Human Rights Watch dokumentuje stanje ljudskih prava u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu.
U izveštaju se ukazuje na šarolik stepen napretka u regionu u pogledu odgovornosti za ratne zločine i zlostavljanja etničkih manjina kao i u odnosu na povratak raseljenih lica širom regiona i probleme u pojedinačnim zemljama.
„Ako su vlade na Balkanu ozbiljne po pitanju evropskih integracija, neophodno je da ljudskim pravima dodele veći prioritet", rekla je Wanda Troszczynska-van Genderen, istraživač za Zapadni Balkan pri Human Rights Watch-u. „To se odnosi i na Hrvatsku, zemlju za koju se smatra da je najbliža članstvu u Evropskoj uniji, a koja mora da učini znatno više kako bi ispunila evropske standarde".
U izveštaju, dvadesetom po redu godišnjem prikazu praksi u oblasti ljudskih prava u celom svetu, na 612 strana se iznosi pregled bitnih trendova na polju ljudskih prava u više od 90 nacija i teritorija širom sveta, odslikavajući opsežan istraživački rad osoblja Human Rights Watch-a tokom 2009. godine.
Odgovornost za ratne zločine je ključno pitanje širom regiona, kaže se u Svetskom izveštaju, kako u oblasti saradnje zemalja regiona sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) tako i u odnosu na domaće krivične postupke zbog počinjenih ratnih zločina. Bosna i Hercegovina je krupnim koracima grabila napred u oblasti domaćih krivičnih postupaka za ratne zločine, uprkos pretnji okončavanjem uloge međunarodnih sudija i tužilaca u specijalnom veću za ratne zločine. Mada Hrvatska krivično goni osumnjičene za ratne zločine, nesrazmerno veliki broj optuženih su Srbi, a njena saradnja sa tribunalom je bila nedosledna.
Poboljšana saradnja Srbije sa tribunalom još uvek nije dovela do hapšenja najtraženijeg osumnjičenog za ratne zločine u regionu, Ratka Mladića, vojnog lidera bosanskih Srba tokom rata, uprkos u više navrata ponovljenim obećanjima da će biti priveden pravdi. Napredak u pogledu odgovornosti za ratne zločine bio je najsporiji na Kosovu, ali je ipak bilo nekih ohrabrujućih naznaka. Među njima su postupci koje je pokrenula nova policijska i civilna misija vladavine prava Evropske unije na Kosovu (EULEX) u malo broju predmeta vezanih za ratne zločine, uključujući istragu o navodnom prebacivanju oko 400 srpskih i drugih zarobljenika pobunjeničke Oslobodilačke vojske Kosova 1999. godine u pritvorske jedinice u Albaniji.
„Pravda za žrtve zločina počinjenih tokom rata bi trebalo da bude prioritet za vlasti širom regiona i za Evropsku uniju", rekla je Troszczynska-van Genderen.
Romska i druge etničke manjine su i dalje marginalizovane i ranjive u odnosu na nasilje. Broj međuetničkih incidenata nije bio veliki, ali to u većoj meri odražava trend ka većoj segregaciji etničkih zajednica nego ka većoj integraciji, saopštio je Human Rights Watch. Etnički podeljene oblasti, pogotovo Kosovska Mitrovica, su i dalje žarišta.
Odnos Srbije prema sopstvenoj romskoj populaciji je i dalje razlog za zabrinutost. Prisilna raseljavanja u Beogradu u aprilu 2009. godine su konkretna i uznemirujuća ilustracija marginalizovanog položaja Roma. Na Kosovu, niz napada na Rome u ranije mirnom gradu, Gnjilanu, u avgustu mesecu, izazvali su zabrinutost. Decembarska odluka Evropskog suda za ljudska prava potcrtala je diskriminatornu prirodu bosanskog političkog sistema i ustavnog ustrojstva, koji onemogućavaju Jevrejima i Romima da se kandiduju za mesto u predsedništvu i parlamentu Bosne i Hercegovine.
Malo je ostvarenog napretka ka trajnim rešenjima za raseljena lica i izbeglice. Broj dobrovoljnih povrataka izbeglica je opao širom regiona, dok su zapadnoevropske zemlje sprovodile prisilne povratke izbeglica, posebno u Srbiju i na Kosovo. Deset godina nakon rušenja Romske mahale u Mitrovici, njeni bivši stanovnici su još uvek raseljeni u kampovima u severnom delu grada (Česmin Lug, Osterode i Leposavić) i izloženi kontinuiranoj, štetnoj kontaminaciji olovom. Human Rights Watch uočava kako najava Evropske unije u decembru o velikom projektu, u saradnji sa Sjedinjenim Državama, namenjenom povratku stanovnika kampova u sopstvene domove i pružanju medicinske nege predstavlja znak koji uliva nadu.
„Prisilni povraci, pogotovo u odsustvu delotvorne pomoći, pogoršavaju situaciju u kojoj se nalaze ranjive manjine, a posebno Romi na Kosovu", rekla je Troszczynska-van Genderen. „Zapadne vlade, pogotovo Nemačka, gde je veliki broj Roma iz regiona potražio utočište, treba da urgentno revidiraju svoj pristup i sarađuju sa agencijom Ujedinjenih nacija za izbeglice kako bi obezbedile da povratak bude održiv".
Human Rights Watch je ispoljio zabrinutost u pogledu šikaniranja branilaca ljudskih prava i nezavisnih novinara širom regiona. Oblici šikaniranja se kreću u rasponu od anonimnih i javnih pretnji do nametanja ograničenja za održavanje javnih događaja, te pokretanja krivičnih i parničnih postupaka zbog klevete protiv aktivista.
„Vlasti širom regiona treba da potvrde svoju posvećenost ljudskim pravima i slobodnom izražavanju, te da jasno stave do znanja da neće tolerisati ovakvo šikaniranje branilaca ljudskih prava i novinara", rekla je Troszczynska-van Genderen.
Ostali razlozi za zabrinutost koji su identifikovani u Svetskom izveštaju obuhvataju sledeće:
- Nedostatak napretka u Hrvatskoj u oblasti deinstitucionalizacije osoba sa mentalnim poremećajima, uprkos iskazanoj posvećenosti da to učini.
- Slabost u azilantskom sistemu Hrvatske, uključujući veoma nisku stopu priznavanja izbeglica i rutinsko pritvaranje azilanata.
- Bosanska politika zadržavanja u pritvoru na neodređeno vreme lica osumnjičenih za terorizam kojima je oduzeto bosansko državljanstvo i napori da se deportuju u zemlje u kojima se ta lica suočavaju sa rizikom da budu podvrgnuta mučenju.
- Međuetničke napetosti u Preševskoj dolini u Srbiji, s pretežnom albanskom većinom, koje su obeležili u 2009. godini napadi kako na policiju tako na i lokalne meštane.
- Napori Ujedinjenih nacija na Kosovu da oslabe i podriju rad Savetodavne komisije Ujedinjenih nacija za ljudska prava, jedinog mehanizma koji omogućava građanima na Kosovu da podnesu žalbe protiv misije zbog navodnih kršenja ljudskih prava.