(Bruxelles) – Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja pruža priliku Vladi da pokaže svoju opredijeljenost za zaštitu ljudskih prava i na odgovarajući način pristupi rješavanju preostalih slučajeva njihova kršenja u zemlji, rekli su danas u Human Rights Watchu u otvorenom pismu hrvatskom premijeru Zoranu Milanoviću.
Tijekom lipanjskog posjeta Hrvatskoj predstavnici Human Rights Watcha dokumentirali su niz problema koji zahtijevaju hitnu pozornost Vlade, uključujući institucionalizaciju ljudi s mentalnim ili intelektualnim invaliditetom, prenapučene prihvatne centre za tražitelje azila i izbjeglice, nedostatak posebne zaštite za djecu-migrante bez pratnje te diskriminaciju Srba i Roma.
„Jasno je da Hrvatska mora obaviti još mnogo posla da bi zaštitu ljudskih prava dovela na razinu EU-ovih standarda“, rekao je Hugh Williamson, direktor Human Rights Watcha za Europu i Središnju Aziju. „Zagreb bi na pristupanje trebao gledati kao na poticaj za daljnje poboljšanje zaštite prava, a ne kao na znak za usporavanje.“
Hrvatska – dvadeset osma država članica Europske unije – postala je službeni kandidat za ulazak u EU 2004. godine, završila je pristupne pregovore 30. lipnja 2011. te potpisala Ugovor o pristupanju Europskoj uniji 9. prosinca 2011. godine. U sklopu toga procesa Hrvatska je morala uskladiti svoje zakonodavstvo i praksu sa standardima EU-a u 35 područja (poznatih kao „poglavlja“), uključujući pravosuđe i temeljna prava (poglavlje 23) te pravdu slobodu i sigurnost (poglavlje 24).
No to što je i službeno primljena u Uniju ne znači da Hrvatska ispunjava sve svoje obveze u području ljudskih prava prema zakonima EU-a, rekli su u Human Rights Watchu.
U izvješću Human Rights Watcha iz 2010. godine, Kad jednom uđeš, više nikad ne iziđeš, dokumentirano je teško stanje više od 9 000 osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom koje još uvijek žive u ustanovama u Hrvatskoj te nedostatak programa za stanovanje i podršku u zajednici. Unatoč nedavnoj akciji usmjerenoj k deinstitucionalizaciji dvaju centara čije usluge koristi otprilike 400 ljudi, nisu poduzete nikakve sveobuhvatne mjere radi rješavanja nesigurne situacije tisuća drugih osoba koje se još uvijek nalaze u ustanovama.
Prenapučenost prihvatnih centara za tražitelje azila i dalje predstavlja problem, a uz predviđen porast broja tražitelja azila u trenutku kada Hrvatska postane vanjska granica EU-a Vlada bi trebala u odgovarajućoj mjeri povećati i broj centara. Stotinama djece-migranata bez pratnje nedostaje specijalizirana zaštita koju zahtijeva međunarodno pravo te se time izlažu opasnosti da postanu žrtve zločina poput trgovanja ljudima i prisilnog rada.
Osim toga, potrebno je uložiti značajne napore u zaštitu Srba i Roma. Osobe kojima je tijekom rata oduzeto stanarsko pravo, većina kojih su Srbi, zbog visokih troškova podnošenja prijave i kompliciranih administrativnih procedura i dalje nailaze na poteškoće u korištenju pogodnosti programa koji omogućava kupnju nekretnina po cijenama nižima od tržišnih. Nadalje, zbog toga što nemaju osobne dokumente stotinama Roma teško je, ako ne i nemoguće, ostvariti pristup osnovnim državnim službama kao što su zdravstvo, socijalna pomoć i obrazovanje.
Vlada treba hitno pristupiti rješavanju tih problema, rekli su u Human Rights Watchu. To uključuje stvaranje rješenja za život u zajednici za ljude s mentalnim ili intelektualnim invaliditetom, povećanje broja prihvatnih centara za tražitelje azila i izbjeglice te uspostavu specijaliziranog sustava za djecu-migrante bez pratnje. Vlada bi, isto tako, trebala olakšati pristup kupnji nekretnina za Srbe, nekadašnje nositelje stanarskog prava, olakšati stjecanje državljanstva Romima koji ga nemaju te osigurati pristup državnim službama svima u Hrvatskoj, bez obzira na status.
Europska unija sa svoje strane ima odgovornost osigurati da domaći zakoni i prakse svih 28 država članica budu i dalje u skladu sa standardima EU-a, uključujući Povelju o temeljnim pravima te bi trebala poduzeti snažne mjere protiv bilo koje države članice koja ih ne održava takvima.
„Europska unija treba budno nadzirati kršenja ljudskih prava unutar granica Unije i energično reagirati u slučaju da države članice ne poštuju temeljna načela ljudskih prava, demokracije i vladavine prava kojima se rukovodi EU“, rekao je Williamson. „Europski parlament, Europska komisija i Vijeće Europske unije također trebaju igrati ulogu u tome i zajednički dijeliti odgovornost za ispravno reagiranje na propuste država članica u ispunjavanju tih obveza.“
