V. I strage
A. Nedostatak specijaliziranih istražitelja u tužilaštvima
Jedan od najvećih zadataka tužilaca, u kontekstu procesuiranja predmeta ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, su istražne radnje. Tužioci moraju organizirati prikupljanje fizičkih dokaza i svjedočenja kako bi mogli potvrditi autentičnost krivičnih prijava prije pokretanja optužnice, a potom i pripremiti optužnicu za sudski proces. Zakoni u oba entiteta omogućavaju tužiocima da sarađuju sa „ovlaštenim osobljem“ koje može pomoći u istrazi u smislu identifikacije osumnjičenih, prikupljanja informacija i dokaza, te izvršavanja sudskih naloga.[86]Predloženo je da se uspostave istražna odjeljenja pri kantonalnim i okružnim tužilaštvima, ali taj prijedlog još uvijek nije proveden u praksu. Takvi istražitelji bi mogli pomoći tužiocima u obavljanju zadataka koji iziskuju puno vremena kao što su ekshumacije ili ispitivanje svjedoka.[87] Ovi istražitelji ne bi radili pod nadzorom policije nego tužilaca, čime bi se tužiocima omogućilo da bolje kontroliraju istrage. Takvi istražitelji bi bili oslobođeni političkog utjecaja koji ponekad onemogućava policijskim snagama da rade na predmetima politički osjetljivih zločina.
B. Saradnja između policijskih snaga preko međuentitetske linije razgraničenja tokom istraga
Bez specijaliziranih istražitelja pri tužilaštvima, istražne radnje provode sami tužioci i mjesna policija. Ovaj aranžman je problematičan iz nekoliko razloga. Čak i dugi niz godina nakon rata u BiH, povjerenje javnosti u policijske snage, pogotovo one iz drugog entiteta, je još uvijek na veoma niskom nivou, djelomično zbog prisutne sumnje da su neki od službenika policijskih struktura bili uključeni u slučajeve narušavanja ljudskih prava tokom rata. Iako je u mnogim sferama bilo poboljšanja kada je saradnja u pitanju, slučajevi vezani za zločine počinjene tokom rata su izuzetno politički senzitivni. Iz ovog razloga, policiji je često teško da ispuni svoje obaveze u procesu istraga ovakvih zločina. Ovo je naročito prisutno u predmetima kada je neophodno da policijske strukture sarađuju sa onima iz drugog entiteta.
Predstavnici policijskih struktura Federacije Bosne i Hercegovine tvrde da prije svega nekoliko godina nije postojala nikakva saradnja sa kolegama iz Republike Srpske, ali da su od tada napravljeni veliki pomaci, pogotovo vezano za manje politički osjetljive zločine[88]. Tužioci u RS su imali podijeljene ocjene vezane za saradnju sa policijom Federacije, generalno se slažući u tome da se saradnja poboljšala u odnosu na raniji period izuzev u nekoliko kantona.[89]
Bez obzira na napredak, saradnja između policijskih snaga dva entiteta vezana za istraživanje zločina reguliranih međunarodnim pravom i dalje se suočava sa ozbiljnim izazovima. Policija u Federaciji priznaje da je BiH Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) mnogo podobnija od lokalne policije za istrage zločina koje su počinili pripadnici lokalne većinske skupine.[90]Iako je u prvim godinama po osnivanju SIPA-e postojala saradnja između njih i entitetskih policija, ona je sada obustavljena kako bi se istražitelji SIPA-e mogli koncentrirati na svoj osnovni zadatak a to je pomoć državnom tužilaštvu.[91]
C. Ograničene mogućnosti policije da provede istražne radnje
Stavljajući politički aspekt na stranu, policije oba entiteta imaju ograničene resurse da bi obavljali zadatke koje iziskuju predmeti zločina reguliranih međunarodnim pravom. Policijska tijela oba entiteta su poduzela određene korake kako bi povećali svoje kapacitete da provode istražne radnje u ovakvim predmetima. Organizirane obuke sa ciljem poboljšanja saradnje između policije i tužilaštava su djelomično zaslužne za određena poboljšanja u tom smislu. [92] U Federaciji su počeli koristiti policijske istražitelje specijalizirane za ratne zločine, ali ti službenici se također bave i nizom drugih nasilnih krivičnih djela, te su prisutni samo u Sarajevu. Oni nemaju mogućnost nadziranja rada policije u kantonima. [93] U Centrima javne bezbjednosti u Republici Srpskoj imaju specijalizirane inspektore za ratne zločine, ali samo ograničeni broj istih (između tri i osam u svakom centru), a mnogim od centara nedostaju odgovarajuće prostorije za obavljanje razgovora sa svjedocima. [94]
Osoblje Ministarstva unutrašnjih poslova je napomenulo da postoje poteškoće u upošljavanju žena i osoba drugih etničkih skupina koji bi radili na istragama ratnih zločina.[95]Najveći broj policajaca nisu prošli nikakvu obuku za rad sa traumatiziranim žrtvama, zbog čega mnogi muški policajci imaju poteškoća da razgovaraju sa ženama žrtvama seksualnog nasilja.[96]
D. Saradnja između tužilaca i policije u provođenju istraga
Ove praktične i političke poteškoće su dovele do zatezanja saradnje između tužilaca i policije kada su u pitanju osjetljivi slučajevi narušavanja ljudskih prava.[97] Čak i oni tužioci po čijoj procjeni je saradnja sa policijom adekvatna, priznaju da slučajevi koji se tiču zločina počinjenih tokom rata predstavljaju izazov. Izazov postaje još i veći kada tužioci zavise od lokalne policije u dostavljanju podataka o zločinima koje su počinili pripadnici policijskih snaga.[98]
Pitanje reforme policije u BiH je i dalje aktualno političko pitanje, pogotovo u kontekstu procesa pridruživanja BiH Evropskoj Uniji. Jedan predstavnik civilnog društva je naglasio potrebu za još ozbiljnijom procedurom provjere policijskih službenika nego što je to do sada bio slučaj u BiH, napominjući da su nekolicina nedavno imenovanih policajaca bili uključeni u genocid u Srebrenici.[99]Policijske strukture iz oba entiteta priznaju da postoji problem u pogledu suosjećanja sa osumnjičenim policajcima, pa čak i osumnjičenim ratnim zločincima u policijskim strukturama.[100]Bitno je da se pri trenutnim nastojanjima da se reformira policija ima u vidu uloga koju policija igra u istraživanju zločina počinjenih tokom rata. Osiguravanje sredstava za službenike sa većim stepenom specijalizacije, uz detaljniju obuku, vezano za složenu praksu istraživanja tih zločina, bi svakako bilo od pomoći. Stavljanjem takvih službenika u nadležnost tužilaštava oni bi se u svakodnevnom radu na istraživanju politički osjetljivih zločina zaštitili od političkih utjecaja.
[86] Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH, čl. 35(2); Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske, čl. 43(2)
[87] Razgovori Human Rights Watch-a sa osobljem Okružnog tužilaštva u Bijeljini, Bijeljina, 10. decembar 2007; razgovori Human Rights Watch-a sa osobljem Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, Sarajevo, 21. decemabar 2007; razgovori Human Rights Watch-a sa osobljem Kantonalnog tužilaštva u Mostaru, Mostar, 17. decembar 2007.
[88] Razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, Sarajevo, 20. decembar 2007.
[89] Razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 21. decembar 2007; razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Okružnog tužilaštva u Bijeljini, Bijeljina, 10. decembar 2007.
[90] Razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, Sarajevo, 20. decembar 2007.
[91] Razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Državne agencije za istrage i zaštitu, Sarajevo, 7. decembar 2007; razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 21. decembar 2007.
[92] Razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Centra za obuku sudija i tužilaca Republike Srpske, Banja Luka, 13. decembar 2007.
[93] Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, Sarajevo, 20. decembar 2007.
[94] Razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 21. decembar 2007; razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Tima za istraživanja i dokumentovanje ratnih zločina, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Pale, 20. decembar 2007; razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Banja Luka, 14. decembar 2007.
[95] Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, Sarajevo, 20. decembar 2007.
[96] Razgovor Human Rights Watch-a sa predstavnikom BiH civilnog društva, Tuzla, 11. decembar 2007; razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, Sarajevo, 20. decembar 2007.
[97] Razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, Sarajevo, 21. decembar 2007; razgovor interview Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, Sarajevo, 20. decembar 2007.
[98] Razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Okružnog tužilaštva u Bijeljini, Bijeljina, 12. decembar 2007; razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, Sarajevo, 20. decembar 2007; razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Tužilaštva Republike Srpske, Banja Luka, 14. decembar 2007.
[99] Razgovor Human Rights Watch-a sa predstavnikom BiH civilnog društva, Sarajevo, 4. decembar 2007.
[100] Razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH, Sarajevo, 20. decembar 2007; razgovor Human Rights Watch-a sa osobljem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Banja Luka, 14. decembar 2007.







