IV. Osoblje i specijalizacija sudija i tužilaca

Neadekvatan broj tužilaca, sudija i pomoćnog osoblja, kao i nedostatak specijalizacije među sudijama i tužiocima u BiH onemogućavaju procesuiranje velikog broja postojećih krivičnih prijava zločina reguliranih međunarodnim pravom.

A. Potrebni broj sudija

U ovom trenutku nedostatak sudija, iako postoji, nije toliko ozbiljan problem koliko je to nedostatak tužilaca. U Mostaru je osoblje suda izjavilo da se broj sudija koji procesuiraju predmete ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida smanjuje sa tri na dva jer se broj tih predmeta smanjio tako da je taj broj sudija dovoljan.[66]Međutim, drugi, uključujući i Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) kao tijelo čiji je zadatak da procjenjuju potrebe i predlaže broj potrebnog osoblja za sudove i tužilaštva,[67]smatraju da entitetski sudovi upošljavaju premali broj sudija da bi mogli procesuirati nagomilane predmete ratnih i drugih zločina koji su regulirani međunarodnim pravom.[68] Bitno je imati u vidu i to da bi porast predmeta koji dolaze do suđenja, što zbog povećanja broja tužilaca ili iz nekog drugog razloga, učinio posljedice nedostatka sudija još ozbiljnijim.

VSTV i bivša NKP[69]smatraju da rješenje problema nedostatka sudija treba tražiti u imenovanju „rezervnih“ ili privremenih sudija, a ne trajnom povećanju broja sudija.[70]Ovakav sistem bi omogućio da se broj sudija ponovo smanji u slučaju da dođe do značajnog smanjenja broja nagomilanih predmeta. Neki od uposlenika suda, međutim, bili su skeptični u pogledu ovakvog rješenja.[71]Jedan od tužilaca koji je ujedno i član VSTV rekao je da je broj potrebnih sudija u BiH određen na osnovu standarda u drugim evropskim zemljama, ali da, imajući u vidu jedinstvene izazove sa kojima se oni suočavaju u BiH kao što je veliki zaostatak slučajeva, praksa drugih evropskih zemalja nije naročito korisno mjerilo.[72]Imenovanje privremenih sudija bi kod nekih moglo izazvati sumnje u održivost sudske nezavisnosti.[73] Nadalje, predmeti zločina reguliranih međunarodnim pravom se dotiču određenih specijaliziranih oblasti koje iziskuju specijalističku obuku kojoj rezervne sudije možda nisu imali pristupa.

Praktične poteškoće poput birokratskih zastoja vezanih za donošenje budžeta, ili nedostatka finansijskih sredstava u entitetskim i kantonalnim vladama, također ometaju osiguravanje adekvatnog broja rezervnih sudija. U Okružnom sudu Istočno Sarajevo, uposlenici suda su ustvrdili da je sud čekao dvije godine na sudiju kojem je odobren šestomjesečni mandat, ali sredstva za to nisu bila odobrena. [74] S obzirom na to da će se broj procesuiranih predmeta zločina počinjenih tokom rata najvjerovatnije povećavati u narednih nekoliko godina, bitno je da sudovi imaju odgovarajući broj sudija da bi mogli efikasno procesuirati nagomilane predmete.

B. Nedostatak osoblja u tužilaštvima

VSTV je zaključilo da su broj osoblja u tužilaštvima, kao i tehnički uslovi te nivo specijalizacije i stručnosti, neadekvatni za rješavanje trenutnog broja predmeta zločina reguliranih međunarodnim pravom.[75]Nedostatak kvalificiranih tužilaca je problem koji se hitno mora rješavati jer su upravo tužioci ti koji su, u dodatku suđenjima, nadležni za istražne radnje u predmetima.[76]

Gotovo svi tužioci koji su razgovarali sa Human Rights Watch-om spominjali su nedostatak osoblja i poteškoće da se privuku novi tužioci.[77]Nedavne promjene su bar dio uzroka tog nedostatka. Jedan od tužilaca je rekao da je sve kvalificirano osoblje prešlo raditi u Sudu BiH nakon njegove uspostave.[78]Tužiocima se više ne plaćaju putni troškovi, što je problem da se osigura osoblje u slučajevima kada tužioci moraju putovati dalje kako bi radili u mjestima gdje je nemoguće pronaći domaće kvalificirano osoblje.[79]Generalno govoreći, u BiH je poslije rata bilo teško uposliti, obučiti i finansirati dovoljan broj tužilaca da bi se ovi mogli nositi sa velikim brojem nagomilanih predmeta koji postoji u zemlji. Osoblje koje radi na obučavanju kaže da je potrebno učiniti više u pogledu obučavanja mladih advokata da postanu tužioci i da ih se podstakne da se pridruže ovom domenu.[80]

Pored općeg nedostatka tužilaca, ima veoma mali broj tužilaca koji su specijalizirani za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, a gotova da uopće nema onih koji rade isključivo na ovakvim predmetima.[81] Suđenja u takvim predmetima zahtijevaju stručnost u pogledu međunarodnog prava, uključujući Ženevske konvencije, običajno međunarodno pravo, povelje o ljudskim pravima, te sudsku praksu međunarodnih i hibridnih sudova. Nadalje, istraživanje ovakvih krivičnih djela, pogotovo onih koji su počinjeni prije dugog niza godina, iziskuje specijalističku kvalifikaciju i znanje. Iako je tačno da većina tužilaštava procesuiraju veliki broj bitnih predmeta drugih vrsta, bilo bi izuzetno korisno da tužioci koji rade na suđenjima vezanim za zločine regulirane međunarodnim pravom budu specijalizirani za taj tip predmeta, pogotovo imajući u vidu veliki broj predmeta.

Problem neadekvatnog broja tužilaca se dopunjuje i gotovo univerzalnim nedostatkom pomoćnog osoblja u tužilaštvima. Okružno tužilaštvo u Banja Luci, na primjer, upošljava 35 tužilaca da pokrivaju teritoriju sa oko pola miliona stanovnika, i to bez ijednog pripravnika ili pomoćnika.[82]Samo jedan od deset kantonalnih ili okružnih tužilaca sa kojima je Human Rights Watch razgovarao ima na raspolaganju saradnika, pa čak i u tom slučaju tog saradnika dijeli sa drugim tužiocima.[83]Rezultat ovog nedostatka je to da su tužioci primorani da gotovo sve aspekte rada vezane za jedan predmet pokrivaju lično, od razgovora sa svjedocima, preko izrade prijave, do rutinskih administrativnih zadataka.[84]Veliko opterećenje poslom je jedan od razloga zašto tužioci često potražuju prebacivanje predmeta koji bi teoretski trebali biti u nadležnosti kantonalnih i okružnih sudova na nivo Suda BiH.[85]