XII. Prijedlozi za reformu

Spor tempo suđenja pred kantonalnim i okružnim sudovima, kao i mnoge poteškoće u vezi sa ovim suđenjima, natjerali su mnoge u BiH da zahtijevaju reformu sudskih struktura kao dio državne strategije pred kojima se procesuiraju slučajevi zločina koji potpadaju pod međunarodno pravo. Kao što je to prokomentirao jedan predstavnik civilnog sektora, „mi ovo moramo završiti.“ [250] Strah da bi ovako spor tempo suđenja mogao dovesti do toga da mnogi slučajevi ostanu nerazriješeni, u posljednjih nekoliko godina podstakao je osjećaj hitnosti ovih prijedloga reforme.

Brojne radne grupe formirane su kako bi radile na ovim prijedlozima reforme. One uključuju radnu grupu za pripremu nacrta državne strategije za ratne zločine, radnu grupu koja se fokusirala na „satelitske sudove,“ te radnu grupu za osnivanje žalbenog suda.[251]Pored ovoga, Visoko sudsko i tužilačko vijeće proslijedilo je i svoj prijedlog reformi.[252]Strategija za reformu sektora pravde, čiji je predlagač Ministarstvo pravde BiH, također predlaže promjene u skladu sa onima koje su sadržane u nekoliko drugih prijedloga.[253] U trenutku pisanja ovog izvještaja nemoguće je predvidjeti oblik koji će ova reforma, ukoliko je i bude, poprimiti u BiH. Human Rights Watch posebno ne favorizira niti jedan od određenih prijedloga reforme. Umjesto toga, mi pozivamo zvaničnike koji učestvuju u ovim raspravama da uzmu u obzir izazove koje smo zabilježili po pitanju suđenja pred kantonalnim i okružnim sudovima, te da osiguraju da bilo koja usvojena reforma predloži rješenja za ove izazove i omogući nepristrasnu i efektivnu pravdu po pitanju zločina počinjenih tokom rata.

Pitanje koje se postavlja u nekoliko ovih prijedloga je da li nastaviti sa ovim suđenjima pred kantonalnim i okružnim sudovima ili proširiti jurisdikciju i mandat Suda BiH na sve predmete koji se tiču ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Niti jedan od prijedloga nije značajno superiorniji. Istina je da su mnogi kantonalni i okružni tužioci iskazali sklonost ka rješenju u kojem bi Sud BiH vodio sve predmete koji se tiču ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, ali ovo mišljenje češće ima veze sa ograničenim raspolaganjem resursima, nego sa voljom za vođenje suđenja.[254]Pored ovoga, čini se da prijedlozi o povećanom stepenu centraliziranosti nailaze na veću podršku kod tužilaca Federacije BiH, nego u Republici Srpskoj.[255]

Predlagači proširene jurisdikcije Suda BiH u području ratnih zločina, koji potpadaju pod međunarodno pravo, naveli su nekoliko prednosti ovakvog pristupa. Prvo, ovaj pristup bi omogućio unificirano provođenje zakona bez potrebe za ustavnom reformom.[256]Pored ovoga, ovakav pristup bi omogućio i lakšu koordinaciju po pitanju dokaza i istraga koje trenutno nisu centralizirane.[257]

Predlagači zadržavanja jurisdikcija na kantonalnom i okružnom nivou također iznose jake argumente u korist svojih stavova. Oni naglašavaju potrebu za izgradnjom lokalnih sudova i tužilaštava kako bi oni mogli efektivnije procesuirati slučajeve, te izbjegavanje situacije u kojoj bi njihovi kapaciteti bili iscrpljeni u korist zapošljavanja osoblja za prošireni Sud BiH.[258]Pored ovoga, oni naglašavaju i važnost dostupnosti pravde i održavanja suđenja u zajednicama u kojima su se zločini i dogodili.[259]Neki tužioci također navode da bi bilo kakva drastična reforma u ovako kasnom stadiju samo dodatno prolongirala procesuiranje otvorenih slučajeva ratnih zločina.[260]

Činjenica je da obje strane priznaju da u mnogim pitanjima ova dva pristupa ne moraju biti kontradiktorna. Postoji značajno preklapanje različitih prijedloga reforme, te postoji i slaganje u nekoliko ključnih pitanja. [261] Svi ovi prijedlozi su saglasni o potrebi usklađivanja zakona. Isto tako, smatra se da uspostavljanje centralne institucije za koordinaciju dokaza ne mora imati nikakve implikacije na pitanje jurisdikcije državnih ili entitetskih sudskih vlasti. Koji god se pristup usvoji, ovim problemima mora se pristupiti na sveobuhvatan način koji bi se dotakao i izazova sa kojima se trenutno suočavaju suđenja pred okružnim i kantonalnim sudovima.

Postoji još jedan prijedlog reforme koji se treba spomenuti, a to je uspostavljanje „rješenja“ bez kažnjavanja za zaostale predmeta ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.[262]Tehnike tranzicijske pravde koje ne podrazumijevaju kažnjavanje, kao što je kazivanje istine i isplaćivanje odštete žrtvama, uspješno su korištene u različitim kontekstima i mogu biti korisno oruđe u promoviranju oporavka društva.[263]Međutim, od suštinske je važnosti da se ovi pristupi ne koriste s ciljem izbjegavanja kažnjavanja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Žrtvama u BiH obećana je pravda za ratne zločine, a mnoge čekaju više od decenije kako bi vidjeli da je ta pravda i zadovoljena. Bilo kakva upotreba ovakvih pristupa tranzicijske pravde mora istinski upotpuniti suđenja koja su u toku, a ne uskratiti pravdu žrtvama.