Uvod
Predaja Slobodana Miloevića Međunarodnom krivičnom tribunalu za ratne zločine počinjene na prostoru bive Jugoslavije (ICTY) predstavljala je ključni trenutak za pravdu. Bio je to događaj za koji su mnogi smatrali da se nikada neće dogoditi. Mogućnost da se Miloeviću, bivem efu drave, sudi za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti dovela je do ogromnih očekivanja. Njegovo suđenje ubrzo nakon toga takođe je proizvelo mnoge kontroverze u Srbiji iz koje Miloević dolazi, i ire.
Smrću Slobodana Miloevića 11. marta 2006. godine, neto pre zavretka postupka izvođenja dokaza odbrane, okončano je 'suđenje veka', a ogroman broj rtava lien je konačne presude koja je trebala da bude donesena u najsveobuhvatnijem suđenju u vezi s događanjima u regionu. Četvorogodinji postupak i često dramatično ponaanje Miloevića u sudnici kako bi proizveo efekat izazivali su zabrinutost i pitanja u vezi sa tokom suđenja; njegova smrt, nakon velikih očekivanja stvorenih njegovim hapenjem, izazvala je rundu kritika na račun efikasnosti i odrivosti ovakvih suđenja. [3] Mnogi su kritike videli kao korak unazad u ostvarivanju prava putem međunarodnog suda za ratne zločine.
Ono to se često previđa u toj argumentaciji u vezi sa vođenjem čitavog postupka je ogromna količina dokaznog materijala koji je izveden pred sudom, a koji je, u najmanju ruku bacio novo i vano svetlo na način vođenja oruanih sukoba. Human Rights Watch veruje da izvedeni dokazi treba da pomognu u oblikovanju pogleda sadanjih i budućih generacija na ratove, posebno na ulogu koju je Srbija imala u svim ratovima. Suđenje Slobodanu Miloeviću takođe je utrlo put u tome to se Tribunal suočio sa pravnim i praktičnim pitanjima sa kojima se nijedan međunarodni sud nije susretao do tada.Miloević je bio prvi bivi ef drave kojem se sudilo za ratne zločine i povrede međunarodnog humanitarnog prava, to je samo po sebi vaan presedan. Od tada su Sadam Husein i Čarls Tejlor, bivi predsjednik Liberije, takođe uhapeni i suočili se sa optubama za zločine koji su se dogodili pod njihovim budnim okom. Belgija je takođe izdala nalog za hapenje Hisenea Habrea, biveg predsednika drave Čad. Formiranjem Međunarodnog krivičnog tribunala nijedan vladin zvaničnik nije iznad zakona na osnovu svoje funkcije. Prola su vremena kada je funkcija efa drave značila imunitet od krivičnog gonjenja.
Slediće jo vie suđenja koja će biti jednako vana, a oni koji su uključeni u te postupke mogu naučiti iz iskustva iz suđenja Miloeviću i pozitivnog i negativnog. Prvostepeno veće u ovom predmetu suočilo se sa nekoliko novina, među kojima nije najmanje vana ona koja je zahtevala upravljanje Miloevićem koji je imao jaku ličnost i insistirao na tome da s m zastupa svoju odbranu. Način na koji je sud postupao u takvim slučajevima i kako je optuba pripremila predmet koji obuhvata tri ratna sukoba kroz gotovo čitavu deceniju prua korisne lekcije za pripremu optunica i vođenje sličnih postupaka ubuduće.
U ovom izvetaju se analiziraju i dokazni i procesni aspekti suđenja Miloeviću. U prvom delu izvetaja analizirani su neki vani dokazni materijali koji su izvedeni tokom postupka, s tim da nije izvučen nijedan zaključak u vezi sa Miloevićevom krivnjom ili nevinoću. Human Rights Watch nije izvrio iscrpan pregled dokaznog materijala niti smo bili u stanju pregledati zapečaćeni materijal. Međutim, nastojali smo da naglasimo neke dokaze izvedene u toku postupka koji se odnose na način na koji su Savezna Republika Jugoslavija i Srbija pruali materijalnu, finansijsku i administrativnu podrku Srbima u Bosni i u Hrvatskoj.
U drugom delu predstavljena su neka procesna pitanja, uključujući i duinu i vođenje sudskog postupka. Cilj nam je bio da izvučemo lekcije koje bi mogle biti korisne u drugim predmetima.
U pripremi ovog izvetaja, Human Rights Watch je razgovarao sa nekoliko desetina osoba koje su bile uključene u proces suđenja, među njima sa tuiocima, advokatima, osobljem iz Kancelarije registrara, kao i pripadnicima tribunalovog programa za komunkaciju sa javnoću (u daljem tekstu: Outreach programa tribunala ) . Osim toga, razgovarali smo i sa nekoliko novinara koji su godinama direktno pratili suđenje. Na osnovu tih intervjua počeli smo sa analizom transkripata i odluka koje smo nali na internet stranici tribunala. Analiza transkripata nam je omogućila da napravimo dugu listu dokaza i izjava svedoka koje smo kasnije analizirali. Na na zahtev tuilatvo tribunala nam je dostavilo dokaze koje smo traili, i svi su dostupni javnosti. Nai zaključci, i oni koji se odnose na dokaze i na sudski postupak, izvučeni su na osnovu intervjua i pregleda dokaznog materijala.
[3] Videti, na primer, "Credibility and Legitimacy of International Criminal Tribunals in the Wake of Milosevic's Death," Harvard International Review, bez datuma, http://hir.harvard.edu/articles/1402/ (pregled izvren 27. novembra 2006.).
Delicious
Digg
StumbleUpon
Reddit
Ma.gnolia
Facebook
Google
Yahoo
Technorati